Najnovija odluka vijeća Vrhovnog suda „zacementirala“ je praksu najvišeg suda vezanu uz nepošteno naplaćene ulazne naknade – pravo je na strani potrošača! Naime, i treće vijeće Vrhovnog suda RH (sva tri su u različitom sastavu) u kojem su odlučivali sudac Željko Pajalić kao predsjednik vijeća, Renata Šantek kao članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica te članovi vijeća Igor Perišea i Željko Šarić, člana vijeća donijelo je 3. travnja 2024. presudu (Rev 1051/2023) jednaku odlukama prethodna dva: ugovorene naknade za obradu potrošačkih kredita nepoštene su i moraju se vratiti potrošaču koji to tužbom zatraži uz obračun zateznih kamata od dana kada je naknada naplaćena.
U konkretnoj tužbi, o čijem je ishodu izvijestila Udruga Franak, potrošača iz Otočca zastupala je karlovačka odvjetnica Irena Blauhorn te je osim utvrđenja ništetnosti sud naložio Erste banci da vrati potrošaču naknadu zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana naplate naknade te plati i sudske troškove. Ukupno je Erste banka već uplatila tužitelju po pravomoćnosti presude u prosincu 2022. zajedno sa zateznim kamatama oko 2000 eura i 600 eura sudskih troškova. Ukupne zatezne kamate iznose čak oko 150 posto iznosa naknade.
Obrazloženja iz presude su sljedeća:
1. Odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za obradu i odobravanje kredita nepoštena je zbog toga jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te nije jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.).
VEZANI ČLANCI:
2. Imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, kao i za ostale ugovorne odredbe (npr. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne), može se zaključiti da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje o spornoj odredbi niti je mogao pregovarati o njenom ne/prihvaćanju, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi.
3. U međuvremenu je donesena još jedna presuda VSRH Rev-715/2024, kojom je također utvrđena ništetnost naknade za obradu kredita uz isplatu obeštećenja te je sve to identično nepoštenim i ništetnim naknadama za prijevremenu otplatu kredita o kojima se također nije pregovaralo, i koje nemaju uporište u stvarnim troškovima banaka.
- Procjenjujemo da je nekoliko stotina tisuća potrošačkih kredita ugovoreno s takvim naknadama i svi potrošači koji su ih platili imaju pravo na povrat novca i pripadajuće zatezne kamate – ističu u Udruzi Franak te podsjećaju koja su već utvrđena nedvojbena prava potrošača na Vrhovnom sudu RH:
1. Pravo na vraćanje razlike tečaja iz kredita i leasinga u „švicarcima“ uz naplatu zateznih kamata.
2. Pravo na vraćanje preplaćenih kamata uz naplatu zateznih kamata, ako je banka svojevoljno povećavala kamatu bez ugovorenih parametara, što se odnosi na sve valute kredita i leasing ugovora.
3. Pravo na vraćanje naplaćenih ulaznih i izlaznih naknada, uz naplatu zateznih kamata, što se odnosi na sve valute kredita i leasing ugovora.
4. Pravo na zabranu ovrhe, ako su u kreditu ili leasingu ugovorene ništetne ugovorne odredbe koje su utjecale na visinu duga.
Njihova je procjena da banke duguju potrošačima samo za naplaćene ulazne naknade oko 600 milijuna eura. Zasnivaju to na računici da je u nekih 27 milijardi eura stambenih kredita naplaćena prosječna naknada jedan posto što je konzervativna procjena, a vjeruju da je prosjek čak oko 1,5 posto, što znači da je ukupno naplaćeno oko 270 milijuna eura. Zajedno sa zateznim kamatama to iznosi oko 600 milijuna eura obeštećenja.
>>> FOTO Jedna od najvećih turističkih atrakcija u Hrvatskoj: Tu se svi želi fotkati, a zanimljivo je po čemu je mjesto dobilo ime
