Politička scena u Srbiji vrije kao rijetko kada u posljednjih desetak godina. Naime, za proljeće ove godine predviđeni su predsjednički izbori, a još uvijek nije potpuno jasno tko će se uopće kandidirati na njima, kao ni tko će stolovati na Andrićevu vijencu u sljedećih pet godina.
Jedno je sigurno. Svi vrlo pažljivo promatraju kako će se prema predsjedničkim izborima postaviti danas politički najjači čovjek Srbije, predsjednik vlade, ali i šef SNS-a, Aleksandar Vučić.
Naime, Vučić već neko vrijeme važe između nekoliko opcija. Postoje mogućnosti da podrži Tomislava Nikolića u borbi za još jedan mandat, druga je da se sam kandidira za mjesto predsjednika Srbije, treća je da podrži nekog trećeg kandidata.
Dvojac se udaljio
Kolika je vjerojatnost da će Aleksandar Vučić podržati Nikolića u još jednom izbornom ciklusu prilično je teško procijeniti. Naime, odnos Vučića i Nikolića prilično je kompleksan, iako su njih dvojica bliski suradnici već dva i pol desetljeća, još iz vremena kada su obojica bili pomoćnici Šešelja u Radikalnoj stranci.
To je vrijeme kada je Nikolića Šešelj gromoglasno promicao u četničkog vojvodu, a Vučić šetao po položajima na brdima oko Sarajeva s kojih su četnici tukli grad u okruženju. Zajedno su se i odmaknuli od Šešelja kada je on isporučen Haagu, zajedno su i osnovali SNS, Srpsku naprednu stranku, ostavivši radikale u rasulu. Zajedno su, uostalom, i osvojili vlast, Nikolić predsjedničke, a Vučić parlamentarne izbore. I potom su krenuli nešto drukčijim smjerovima.
U proteklih pet godina, odnosi dvojice najviših srpskih dužnosnika znatno su zahladnjeli. Uvjetovano je to prilično drukčijim pogledima na Srbiju u budućnosti koji se razlikuju gledano očima Aleksandra Vučića ili Tomislava Nikolića.
Kao premijer, i trenutačno, u političkom smislu, najjači čovjek Srbije, Aleksandar Vučić nominalno apsolutno podržava ulazak Srbije u Europsku uniju, iako taj stav danas podržava manje od polovine stanovnika zemlje. No u stvarnosti, Vučić igra nešto drukčiju igru, koristeći vješto položaj u kojemu se Srbija, pravoslavna zemlja jugoistočne Europe i kandidatkinja za članicu EU, nalazi. Igra igru sjedenja na dva stolca. Naime, Vučić već godinama, otkad upravlja zemljom, bilo kao premijer, bilo kao prvi potpredsjednik i stvarni gospodar prijašnje vlade Ivice Dačića, uspijeva u igri toplo-hladno kako bi ostvario svoje interese. U jednome trenutku približava Srbiju Bruxellesu, u drugom ju približava Moskvi. Koristeći specifičan položaj, vješto balansira ne svrstavajući Srbiju ni u jednome trenutku do kraja u bilo koji blok, čime ostvaruje svoje premijerske ali i stranačke ciljeve. U potpunosti gospodari srbijanskim medijima, ima veliki utjecaj na pravosuđe i policiju. Jednom riječju, Vučić je danas gospodar Srbije, ali i jedini čovjek koji bi predsjedničke izbore, ako se kandidira, mogao riješiti u prvom krugu. Ankete govore da bi osvojio 55 posto glasova birača, što je rezultat o kojemu ostali srpski političari mogu samo sanjati. I to ne baš u trezvenim snovima.
S druge strane, aktualni predsjednik Tomislav Nikolić u neusporedivo je slabijem položaju na političkoj sceni.
Iako je prvi predsjednik SNS-a i nominalno Vučićev mentor, njih dvojica već godinama se politički udaljavaju. Nikolić je proruski orijentiran i Moskva mu je definitivno znatno draža od Bruxellesa, a Ruse smatra srpskom braćom. Tim svojim stavom pokupio je glasove znatnog dijela rusofila u Srbiji koji drže kako je bitnije povezati se s “majkom Rusijom” nego ići u zagrljaj “trulog Zapada”. I po svim ostalim aspektima, uključujući utjecaj u društvu ali i ugled, Nikolić je za nekoliko klasa slabiji od svog nekadašnjeg učenika, danas srpskog premijera. Iako je službeno ekonomist, diploma kojom je mahao pred novinarima u vrijeme izbora u najmanju je ruku sumnjiva, a sam Nikolić nije znao reći na kojem je smjeru Fakulteta za menadžment nekadašnjeg BK Univerziteta braće Karić diplomirao. I to iako je diplomski rad branio samo dva dana prije parlamentarnih izbora 2007. godine.
Nije stoga čudno što Nikolića kolokvijalno zovu Toma Diploma, ali Nikoliću to ne smeta previše. Najsretniji je kad ode iz Beograda u selo Bajčetinu pokraj Kragujevca, nabije na glavu šajkaču i potpali vatru pod kazanom u kojemu peče vlastitu rakiju od milja zvanu tomovača.
Nikolić samostalno nema prevelikih šansi za predsjedničke izbore ne dobije li potporu Aleksandra Vučića. Kao samostalni, solo igrač, teško da bi dobio povjerenje većine birača.
Tko će doista biti kandidat SNS-a, Nikolić ili možda sam Vučić, prvenstveno ovisi o Vučićevoj odluci koju on još očito nije donio. I iako se čini da bi odlukom da ide na mjesto predsjednika sam sebi smanjio ovlasti i djelokrug djelovanja, to nije baš tako.
Jeremić se vraća
– U Srbiji se moć seli s pojedincem. Na primjer, Tadić je godinama vladao s mjesta predsjednika, a premijer je bio marioneta. Sve se odlučivalo na Andrićevu vijencu. Isto je bilo i u vrijeme Slobodana Miloševića. S druge strane, otkad je Vučić premijer, sva je vlast i moć koncentrirana u njegovim rukama. Sve to ovisi od slučaja do slučaja i sigurno je da će se moć seliti s Vučićem gdje god on završio – kaže za Večernji list poznata srpska novinarka Tamara Spajić.
Naravno, na izbore će zasigurno izaći i današnja opozicija u Srbiji, no njihove šanse za osvajanje izbora su minimalne. Iako je Demokratska stranka imala osam godina Borisa Tadića na mjestu predsjednika države, njegova popularnost u Srbiji danas je iznimno mala. Pojednostavljeno, Tadić bi na izborima za predsjednika Srbije imao onoliko izgleda koliko bi Josipović imao da se danas održavaju predsjednički izbori u Hrvatskoj. Teoretski, izgledi postoje, ali doista su na razini statističke greške. Inače, Tadić je prilično sličan Josipoviću po cijelom nizu pokazatelja. Obojica su iznimno obrazovani ljudi, poligloti koji govore po nekoliko stranih jezika. I obojica nisu donijeli nikakve promjene u društvo za vrijeme svojih predsjedničkih mandata, iako su na početku puno obećavali.
Jedinu, koliku-toliku šansu Demokratska stranka vidi u mogućoj kandidaturi Vuka Jeremića, nekadašnjeg predsjednika Skupštine UN-a i jednog od najsposobnijih srpskih diplomata. On je već najavio kako će se okušati na izborima, no još nije potpuno sigurno koju će stranku ili koaliciju imati iza sebe. Hoće li to biti DS, tek ostaje vidjeti.
Ipak, malo tko je uvjeren u uspjeh demokrata i stranaka lijevog centra koje se pokušavaju okupiti u koaliciju kako bi zajednički nastupile s jednim kandidatom.
– Činjenica je da moramo imati kandidata, ali ne zato da bismo pobijedili na izborima, jer to neće biti moguće. Već zato da u kampanji progovorimo o nekim problemima koji danas tište Srbiju, a koje nitko drugi neće spominjati – kaže Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Ne zabrinjava ih ljevica
Vučić i naprednjaci očito nisu pretjerano zabrinuti oko poteza koje vuče ili tek planira ljevica okupljena oko DS-a. Ali zato su prilično nervozni oko onog što radi jedan drugi konkurent na političkoj sceni. Vojislav Šešelj.
Povratkom iz Haaga koji mu nije uspio dokazati ratne zločine, Šešelj je naglavce okrenuo političku scenu u Srbiji.
Čovjek oštre, zapaljive i nekonvencionalne retorike, nesumnjivo inteligentan, dobar govornik, u kratko je vrijeme privukao znatan broj pristaša oko, do tada gotovo ugasle radikalne stranke. Ujedno, SRS je glasačko tijelo oteo upravo Vučićevim naprednjacima i u nešto manjoj mjeri Dačićevim socijalistima koji se već godinama poltronski nastoje uz Vučića održati na vlasti kao manjinski partner.
Šešelj je Vučiću problem, veliki problem. Da nema ovog ostarjelog, ali vrlo aktivnog četničkog vojvode, nema sumnje kako bi naprednjaci već imali definiranog kandidata na predsjedničkim izborima. Ovako je situacija nešto drukčija, a Vučić je definitivno u dilemi.
Ostaviti Nikolića u političkoj igri i podržati ga, riskirajući da ga pobjedi Šešelj? Napustiti mjesto premijera i sam se upustiti u borbu protiv Šešelja, pri čemu se iz ruku ispušta operativni dio vođenja državom? Ili postaviti nekog sasvim trećeg kandidata i dati mu punu i osobnu podršku, uz nadu da će otpor prema Šešelju biti dovoljno snažan? To su sve pitanja na koja će, sam sebi, odgovoriti Aleksandar Vučić. I to vrlo brzo, jer proljeće se približava.
>> Šešelj otkrio tko bi mu bio najteži protukandidat na izborima: 'Za njega imam aseve iz rukava'
bez obzira koji , svo troje su cetnici , dokumentirano, argumentirano...