U intervjuu za Večernji list ministar vanjskih poslova Kosova Enver Hoxhaj otvoreno govori o provokativnom vlaku koji je srbijanski premijer Aleksandar Vučić poslao na Kosovo i koji je mogao izazvati nove oružane sukobe, najavi Milorada Dodika o odcjepljenju sjevera Kosova i pripajanja velikoj Srbiji, o odnosima Kosova i Hrvatske te o skorašnjim ustavnim promjenama na Kosovu prema kojima bi hrvatska manjina trebala dobiti svog zastupnika u kosovskom parlamentu.
Kako komentirate slanje srbijanskog vlaka na Kosovo koji je mogao izazvati obnavljanje ratnih sukoba te reakcije srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića?
Vlak kojemu je bio cilj isprovocirati Kosovo nije bio izolirani događaj, već dio permanentnog agresivnog pristupa Srbije prema Kosovu. Dok je u 2014. godini u platformi srbijanske vlade pod vodstvom premijera Vučića postojao kraći paragraf koji se odnosio na Kosovo i dijalogu davao priliku, od sredine 2016. ta platforma općenito daje agresivan pristup srbijanske politike prema Kosovu. U toj se platformi spominju planovi i projekti koji sadrže teritorijalne pretenzije i koji su za nas neprihvatljivi. Prema tome, politički motivirani vlak s nacionalističkim simbolima samo je jedna od karika u lancu srpskih provokacija prema Kosovu. Moram tu spomenuti i gradnju ilegalnog zida kojim se cilja na podjelu Mitrovice prema etničkim principima, pa uhićenje naših građana koji su putovali kroz Srbiju prošle godine kao i međunarodne tjeralice preko Interpola koje su kulminirale zaustavljanjem bivšeg premijera Ramusha Haradinaja u Francuskoj. To je širi politički kontekst. Vlak je samo najnoviji dokaz povratka srpskog nacionalizma u odnosu prema Kosovu.
Što će Vlada Kosova učiniti ako Francuska odluči izručiti Srbiji bivšeg premijera Ramusha Haradinaja?
Prošli sam tjedan bio u posjetu Francuskoj i naši su odnosi odlični. Francuska je strateški partner i pruža veliku podršku Kosovu. Ono što se dogodilo s gospodinom Haradinajem povezano je s načinom na koji Srbija zloupotrebljava međunarodne institucije, kao što je Interpol, kako bi progonila kosovske lidere i građane. Gospodin Haradinaj dvaput se suočio s takvim pretenzijama i optužbama pred Haaškim tribunalom i proglašen je nevinim. Međutim, tjeralica protiv njega i ostalih građana Kosova dio je političke kampanje koju je Srbija poduzela protiv Kosova kako bi se stvorile unutarnje tenzije. Sve te tjeralice politički su motivirane i ni Hrvatska, ni ostale zemlje Europske unije ne trebaju ih uzeti u obzir.
Kako će takvo stanje utjecati na normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova?
Dijalog koji je započeo 2011. godine i zahvaljujući kojemu je do sada postignut određeni broj dogovora nastavit će se usprkos svim tim tenzijama. Mi smo odlučni da sva bilateralna pitanja kao suverene države riješimo dijalogom. Zahvaljujući postignutim dogovorima, Srbija je već priznala realnost neovisnog Kosova. Na pragmatičan način trudili smo se poboljšati život građana u obje zemlje adresiranjem nekih od otvorenih pitanja. Zato prekida dijaloga neće biti, ali svojim ponašanjem Srbija dovodi u opasnost dijalog i njegove rezultate.
Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić zatražio je od vlada diljem svijeta viši stupanj sigurnosnih mjera oko srbijanskih veleposlanstava tvrdeći da albanski teroristi spremaju napade. Što kažete na to?
Moj kolega u Beogradu ističe se po bujnoj mašti i opisu stvari koje se ne događaju, ne postoje i koje on izmišlja kako bi proizveo vijesti. To je bila jedna uistinu neozbiljna izjava koja ne zaslužuje pozornost.
Namjerava li kosovska vlada promijeniti zakon o sudskoj nadležnosti i zahtijevati uhićenje i suđenje sadašnjim srbijanskim dužnosnicima, uključujući srbijanskog predsjednika Nikolića i premijera Vučića koji su bili članovi Šešeljeve stranke koja je počinila ratne zločine na Kosovu?
To su pravna pitanja i jedino međunarodno pravo može odrediti na kojoj su razini Nikolić i Vučić odgovorni u tome, ali, mi svi znamo koje su bile njihove funkcije i uloge u Miloševićevu režimu tijekom rata na Kosovu i u ideologiji koju su oni širili tijekom početka ratova u bivšoj Jugoslaviji. Vi u Hrvatskoj i mi na Kosovu znamo da su oni bili na čelu paravojnih formacija u mnogim ratnim područjima bivše Jugoslavije. Mi se sjećamo njihovih odora paravojnih formacija kao i njihovih najrasističkijih i huškačkih izjava. Ako uzmemo u obzir njihovu prošlost, oni se još uvijek ne mogu osloboditi realnosti neovisnog Kosova, to ih proganja u stopu poput duha.
Kako ocjenjujete gospodarsku, političku i kulturnu suradnju između Kosova i Hrvatske i može li se ona poboljšati?
Hrvatska je značajan politički partner Kosova i mi želimo da ona postane i snažan gospodarski partner. Politički je partner zbog toga što podržava integraciju Kosova u međunarodni sustav, kao i njegov put prema Europskoj uniji i NATO-u. Dijelimo i određene interese u regionalnoj politici zbog toga što smo saveznici i onemogućavamo vraćanje starih obrazaca srpske dominacije u regiji. Sa Zagrebom intenzivno koordiniramo našu regionalnu politiku. Međutim, sada želimo fokus pozornosti okrenuti prema gospodarskoj suradnji. Kosovo je idealna država za hrvatske ulagače zbog simpatija koje kosovski građani imaju prema Hrvatskoj, tradicionalnog prijateljstva između dviju država i činjenice da imamo jedno od najmlađih i najkvalificiranijih stanovništava u regiji.
Kakvo je danas političko stanje na Kosovu? Bili smo svjedoci jako zaoštrenih odnosa između vlade i opozicije, što je često rezultiralo okršajima na ulicama i suzavcem u parlamentu?
Naša je zemlja mlada demokracija i prošlogodišnje situacije praćene tenzijama pripadaju prošlosti. Naravno, kao i u svakoj zemlji, odnos između vlasti i opozicije nije najbolji. Međutim, ono što karakterizira Kosovo jest činjenica da su političke razlike male jer je kosovsko društvo uvijek u povijesti imalo snažnu koheziju. Narod Kosova uvijek je imao povjerenje u političku elitu dok je politička elita uvijek imala povjerenje u svoje društvo. Ono što želim reći jest to da političke razlike nikada ne mogu stvoriti podjele u našem društvu budući da golemu većinu stanovnika čine Albanci, više od 95 posto.
Velik problem za Kosovo još uvijek su siromaštvo i nezaposlenost koji su posljedica velike korupcije i kriminala. Ima li kosovska vlada načina da se suoči s tim?
Dok je u ovih posljednjih devet godina od proglašenja neovisnosti glavna pozornost bila posvećena izgradnji nove države od temelja, u posljednjoj se godini glavna pozornost usmjerila prema poboljšanju ekonomskog stanja koje predstavlja i našu najveću brigu, kao i u svim ostalim zemljama u regiji. U tom su smislu poduzete određene reforme kako bi se poboljšala klima za ulaganje i uspjeli smo u posljednjem desetljeću imati povećanje BDP-a u prosjeku od 4 do 5 posto, što za Kosovo znači puno. Osim toga, Kosovo je imalo veću makrofiskalnu stabilnost od svih ostalih zemalja u regiji, ali nismo bili u stanju adresirati glavne brige naroda koje su se odnosile na nezaposlenost, iako se broj nezaposlenih na Kosovu smanjuje. Prioritet je i borba protiv korupcije i organiziranog kriminala i smatram da smo na tom polju napredovali i da su pravosuđe i policija učinili odličan posao. Osim toga, i europska misija za vladavinu zakona EULEX pomogla je Kosovu.
Odnosi sa Srbijom neprekidno su nategnuti i složeni i Srbija i dalje odbija priznati Kosovo kao neovisnu državu. Vjerujete li da će Srbija pod pritiskom međunarodne zajednice priznati Kosovo kao preduvjet za članstvo Srbije u EU?
U dijalogu sa Srbijom Europska unija odredila je uvjet da Srbija prije nego što postane članica EU mora uspostaviti pravno obvezujući dogovor s Kosovom. Svaki put kada sam pitao ministre vanjskih poslova država EU, oni su uvijek govorili o tome da to znači obostrano diplomatsko priznavanje. Tako da se Srbija ne može krenuti prema učlanjenju u EU bez normaliziranja odnosa s Kosovom i ne može postati članica EU bez priznavanja Kosova kao neovisne države. Osim toga, više od 113 zemalja priznalo je Kosovo, posljednje priznanje došlo je od Singapura, što govori o značaju i geografskom priznanju, a Kosovo je istovremeno postalo i članica 50 međunarodnih organizacija.
Srbijanska vlada nije prihvatila odluku Vlade Kosova o rudarskom kompleksu Trepča. Mislite li da će to pitanje opet biti uzrokom sukoba u sjevernom Kosovu?
To je pitanje koje je regulirano Ustavom i kosovskim propisima i Srbija ne može uopće utjecati na sudbinu Trepče. Osim toga, mi želimo da se to kosovsko bogatstvo restrukturira i revitalizira i služi poboljšanju dobrobiti građana koji žive i u sjevernim općinama Kosova sa srpskom većinom i ostalih građana na cijelom teritoriju Republike Kosovo. To je pitanje gospodarskog razvitka, a ne političko pitanje.
Postoje strahovi u međunarodnoj zajednici, nakon ulaska Donalda Trumpa u američku Bijelu kuću, da će doći da odcjepljenja Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Smatrate li da će i sjeverno Kosovo dobiti zeleno svjetlo da se pripoji Srbiji, kao što je to najavio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik?
Kosovo je uvijek imalo podršku Sjedinjenih Američkih Država. Davale su je obje američke administracije, i republikanska i demokratska. Američka podrška za Kosovo počela je u vrijeme predsjednika Georgea Busha starijeg, koji je u prosincu 1992. godine zaprijetio Slobodanu Miloševiću da će u slučaju krvoprolića na Kosovu vojno intervenirati. Poslije je poznata odlučnost predsjednika Billa Clintona da se zaustavi genocid na Kosovu i podrži intervencija NATO-a. Naposljetku, predsjednik George Bush mlađi je taj koji je oformio postupak za konačni status pod vodstvom UN-a i nakon proglašenja neovisnosti je bio odlučan i za priznavanje Kosova. Sve to govori da je Kosovo bilo pitanje koje je u Washingtonu preraslo stranačke linije i tako će se i nastaviti. Odnos Kosova s Amerikom je poseban i ostat će takav i za vrijeme predsjednika Trumpa kojem želimo uspjeh u radu. Kad sam govorio o vlaku kao srbijanskoj provokaciji Kosova i uhićenju gospodina Haradinaja u Francuskoj, nastojao sam pokazati da je Srbija destabilizirajući faktor u regiji. Osim Kosova, to se najčešće primjećuje u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Referendum koji je održan prošle godine, kao i simbolični događaji koji su slijedili prije dva tjedna u Banjoj Luci i prisutnost srbijanskog predsjednika Nikolića, govore o tome da iza politike teritorijalnih ambicija i dalje stoji Beograd. I planovi za podjelu Kosova koje je u prošlosti promovirao pisac Dobrica Ćosić ili bivši srbijanski premijer, govore o tome da je podjela bio jedan od srpskih scenarija za Kosovo, a to, po mom mišljenju, pripada prošlosti. Takvi projekti nisu i nikada neće imati podršku ni u Washingtonu ni u Bruxellesu.
Vjerujete li da će jednog dana svi Albanci živjeti u jednoj državi u sklopu velike Albanije?
Neovisno Kosovo politička je činjenica u regiji i ono će uvijek postojati. Ali većina građana koji žive na Kosovu su Albanci i mi s Albancima iz Albanije dijelimo povijest, jezik, kulturu i zajednički identitet. Međutim, Kosovo i Albanija postojat će kao odvojeni i neovisni politički entiteti. Imamo potpisano strateško partnerstvo s Albanijom kojim želimo ojačati gospodarske i kulturne veze i želimo da se obje države učlane u Europsku uniju, i također blisko koordiniramo teme vanjske politike. Ali jedna stvar stoji, a to je da su Albanci u XXI. stoljeću faktor stabilnosti na Balkanu i, s Hrvatima, najprozapadnije orijentirani faktor u regiji. Smatram da je to pozitivan razvoj za regiju i za zapadne saveznike u vremenima velikog uplitanja Rusije u regiji, pri čemu Srbija služi kao produžena politika Rusije u regiji.
Predsjednik Kosova Hashim Thaçi započeo je inicijativu da hrvatska manjina dobije svog predstavnika u parlament. Hoće li uspjeti u tome?
Postoji povijesna hrvatska zajednica na Kosovu koja ima potpunu podršku države Kosova i kosovskog društva. Mi se ponosimo njihovim povijesnim prisustvom, njihovom kulturom i crkvama i oni su snažan most suradnje između Hrvatske i Kosova. Čim se budu oživotvorile ustavne promjene, u skoroj budućnosti, ta će zajednica zakonski biti priznata kao jednaka s ostalim zajednicama na Kosovu.
Simpatičan mladić.