'Vukovar je bio predvorje pakla koje nas je čekalo u logorima'

Okupljanjem preživjelih logoraša i svečanom akademijom jučer je u Vukovaru obilježeno 20 godina od najveće razmjene ratnih zarobljenika koja se na današnji dan, po principu svi za sve, dogodila u Nemetinu. Toga dana iz srbijanskih logora u slobodnu Hrvatsku na slobodu je pušteno 714 logoraša, od kojih su mnogi i po punih devet mjeseci proveli po raznim zatvorima na području Srbije. Poslije ove razmjene u Srbiji su još ostali zatvoreni samo pripadnici Somborske grupe koji su 707 dana ostali zatočeni.

– Stalno se sjećamo ovih dana i činimo sve da se oni ne zaborave. Mislimo da logoraši zaslužuju da im se pomogne jer oni su, odmah poslije ubijenih i nestalih, osobe koje su najviše stradale u Domovinskom ratu − rekao je Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Prema podacima udruge u logorima je ubijeno tristotinjak logoraša. Zabrinjavajući je podatak da je nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja i svega proživljenoga, petstotinjak bivših logoraša preminulo od raznih bolesti. Na obljetnici razmjene u Vukovaru bio je i ministar branitelja Predrag Matić koji je i sam kao vukovarski branitelj zatočen te devet mjeseci proveo u logorima Stajićevo, Niš i Sremska Mitrovica.

– Za vrijeme rata mislili smo da je to pakao ali onda, nakon što smo završili po logorima, shvatili smo da je obrana Vukovara bila zapravo samo predvorje pakla − rekao je ministar Matić prisjećajući se razmjene od prije 20 godina. Kaže da su logoraši pred kraj dobili dozvolu da mogu imati i tranzistore tako da su znali da se priprema razmjena.

Puno je značila i činjenica da je za premijera Vlade Srbije došao Milan Panić koji je, kako kaže Matić, bio puno liberalniji od ostalih čelnika tadašnje Srbije. Da će do razmjene doći shvatili su tek 14. kolovoza ujutro kada su ih izveli iz ćelija i počeli pripremati za razmjenu. Dolaskom kod Nemetina ponovno je uslijedila drama jer su se pregovori odužili pa su im stražari ulazili u autobuse i govorili da ih hrvatska Vlada neće i prijetili da će ih ponovno vratiti u zatvore. Znajući da im prijeti povratak u logore logoraši su se po autobusima dogovarali, ako dođe do takvog scenarija, da iskoče iz autobusa i razbježe se okolo samo da se ne bi ponovno morali vratiti u zatvore.

– Kada smo konačno završili na slobodi, to je bilo nešto najljepše. Zato mnogi od nas taj 14. kolovoz i danas slave kao svoj drugi rođendan. Na osječkom Gradskom trgu smo izlazili iz autobusa. Prozivali su nas po imenima i tu su nas dočekivali članovi obitelji. Osjećali smo se u tom trenutku kao igrači Real Madrida kada osvoje neku titulu − opisao je Matić.

Odgovarajući na novinarski upit o budućnosti tužbe protiv Srbije za uspostavljanje logora i sve proživljeno u njima, Matić je rekao da je pravda spora ali dostižna.

– Nama je trebalo 20 godina da dostavimo srbijanskom tužiteljstvu optužnicu protiv zapovjednika logora pukovnika Živanovića i generala Aleksandra Vasiljevića. U svakom slučaju, logore nije nitko mogao sam ustrojiti nego je to djelo države Srbije i vodstva JNA − istaknuo je Matić.

Obljetnica velike razmjene logoraša bila je povod da  ministra Matića upitamo o sudbini hrvatskog branitelja Veljka Marića koji je osuđen na zatvorsku kaznu u Srbiji. – Zakon je takav kakav jest, ali je činjenica da činimo sve što je u našoj moći da mu pomognemo. Preko veleposlanstva u Srbiji zalažemo se da mu se osiguraju maksimalno dobri uvjeti u zatvoru, a činimo sve i da kaznu nastavi služiti u Hrvatskoj − objasnio je Matić.

Među logorašima jučer je bio i Sulejman Tihić, političar iz BiH i bivši član predsjedništva BiH, koji je i sam tri mjeseca proveo u Sremskoj Mitrovici s logorašima iz Hrvatske.

– Poslije svega proživljenoga po logorima i znajući što logor znači, obveza je svih nas da nikada ne dopustimo da ponovi nešto slično – istaknuo je Tihić.