Magazin Oluja

Vukovi - 56 ih je dalo život, a 210 ih je ranjeno

Foto: screenshot/youtube
Vukovi - 56 ih je dalo život, a 210 ih je ranjeno
01.12.2013.
u 21:00
Prvi zapovjednik brigade bio je general Mirko Norac koji je nakon tri mjeseca Vukove poveo u akciju Maslenica.
Pogledaj originalni članak

I ove je godine u vojarni Eugena Kvaternika u Gospiću polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika poginulim i umrlim braniteljima  te svetom misom u kapelici Sv. Franje Asiškog obilježena  21. obljetnica brigade koja je branila Liku i Hrvatsku, piše magazin Oluja. U Domovinskom ratu Lika je predstavljala kralježnicu Hrvatske. Zbog toga je neprijateljeva strategija sloma Like trebala osigurati  relativno laganu okupaciju južnog dijela Dalmacije i sjeverno do Rijeke. Obranu Like 1991. – 1992.godine provodile su postrojbe HV 118. i 133. brigade iz kojih se 1992. formirala 6. gardijska brigada, ali je zbog sličnosti imena s Titovom 6.ličkom ubrzo promijenila ime u 9.gardijska brigada. Prvi zapovjednik brigade bio je tada 24-godišnjak general Mirko Norac. Samo tri mjeseca nakon što je formirana uslijedila je akcija „Maslenica“.

Tom je akcijom i djelovanjem na pravcu Rovanjska – Jesenice – Tulove Grede 9.gardijska slomila neprijateljski otpor u rekordnom roku, bez gubitaka, a neprijatelju je nanijela velike gubitke u ljudstvu i tehnici iz čega se mogao uvjeriti da mu se na tom prostoru suprotstavila respektabilna vojna sila.  Nakon „Maslenice“  pripadnici 9.gbr nekoliko su mjeseci proveli na vrhovima Velebita bez opreme u nemogućim , neljudskim uvjetima velebitske studeni. Djelovali su na potezu Tulove grede - Mali Alan - Sveto brdo i unatoč katastrofalnim (ne)uvjetima neprijatelju su zadali teške udarce i osigurali liniju. Za uspješno obavljenu zadaću tijekom „Maslenice“ 9.gardijsku i zapovjednika pohvalio je general zbora Janko Bobetko. Po povratku u Liku brigada se svakodnevno borila s četnicima na crti bojišnice dugoj 50 km od Otočca do Gospića. Od skupine dragovoljaca 9.gardijska brigada ubrzo je postala postrojba osposobljena za izvršavanje najsloženijih zadaća. Uz pomoć 133. brigade HV i SJP MUP-a bila je nositelj udara 9. rujna 1993.godine u akciji „Medački džep“ kojom je napokon otklonjena opasnost koja je Gospiću konstantno prijetila iz četničkih uporišta: Divosela, Čitluka, Medka i okolnih mjesta. Novo iskušenje nakon Medačkog džepa brigada je imala 5.ožujka 1994. godine kada je neprijatelj zauzeo točku na Ljubovu (Repetitor) i time stvorio preduvjet za ovladavanjem Ličkog polja. Tog dana Vukovi su priskočili u pomoć pričuvnim postrojbama HV-a na tom terenu, a neprijatelj je bio primoran povući se - uz velike gubitke. Akcija koja se manje spominje, a izrazito je važna i u kojoj je sudjelovala 2. bojna 9.grb je upravo operacija „Ljeto 95.“

Ona je, zapravo,  bila uvertira u „Oluju“ i njome je oslobođeno područje ukupne površine 1 600 km 2  te gradovi Bosansko Grahovo i Glamoč. Bilo je to strateški vrlo važno područje jer su hrvatske snage zauzimanjem Bosanskog Grahova izbile na prilaz Kninu i tako presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina, preko Drvara vodi prema Banja Luci. Kako se prisjećaju veterani 9.gardijske brigade, vojska Republike Srpske tada je odbačena dublje u Bosnu, a Knin i čitava  okupirana Dalmacija gubi najvažniju prometnicu i dolazi u poluokruženje. Inženjerija Srpske vojske Krajine neprekidno radi na osposobljavanju jedine preostale im prometnice koja vodi prema Bosni (Knin – Otrić – Srb – Gornji Lapac) . Velike zasluge, najteži položeni ispit i krunu svog djelovanja 9. gardijska brigada osvaja akcijom “Oluja”pod zapovjedništvom generala Zvonka Brajkovića.  

U Oluji na najtežem pravcu

Prvog dana akcije 4.kolovoza, 1995. godine suočeni s velikim otporom neprijatelja Vukovi su se ipak uspjeli probiti i zauzeti potez Lički Osik - Ljubovo - Bunić. Zauzeti Ljubovo značilo je slomiti tzv. Krajinu. Taj masiv bio je okosnica neprijatelja i simbol njihove državnosti. Iako je naišla na jak otpor neprijatelja, 9.gbr. je uspjela ovladati Ljubovom i  izbiti na Lički Osik -Bunić. Drugog dana ove veličanstvene akcije pripadnici treće pješačke bojne, mehanizirane satnije oklopne bojne te izviđačke satnije uz potporu artiljerije nastavili su  napredovati na Ljubovu gdje su učvrstili svoje položaje, odmorili i čekali daljnja vojna djelovanja. 6.kolovoza u istom smjeru, jake snage 9.gardijske brigade pod nadzor su stavile aerodrom na Udbini i Krbavsko polje. Sljedećeg dana 7.kolovoza oslobodili su Udbinu. Dio brigade krenuo je u oslobađanje područja prema Donjem Lapcu, gdje su se spojili sa specijalcima MUP-a. Do 8.kolovoza 1995.godine na izrazito zahtjevnom, velikom i surovom ličkom terenu u kratkom vremenu Vukovi su uspjeli ostvariti najsloženije vojne operacije i osloboditi cijeli teren Zbornog područja Gospić. U „Oluji“ pripadnici 2.bojne 9.gbr operativno su pridodani u Zborno područje Split, te su djelovali i na njihovom pravcu. Nakon „Oluje“ dio pripadnika Vukova otišao je na Dubrovačko ratište gdje su nekoliko mjeseci osiguravali državnu granicu prema Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Na žalost, kako to  u ratu biva, pale su mnoge žrtve. Kroz 9.gardijsku brigadu od njenog osnutka prošlo je 5000 pripadnika, 210 ih je ranjeno, a 56 Vukova za Hrvatsku je dalo život. Osim Ličana, pripadnici 9.gardijske brigade dolazili su iz svih krajeva Hrvatske - od Zagreba, preko Istre, Kvarnera, Rijeke i dalmatinskih otoka, Zadra i Šibenika, a među njima bilo je i stranih državljana. Veterani 9.gardijske posebno se sjećaju Nizozemaca. Jedan od njih je i Raymond von der Linden koji se sa 17 godina priključio u nizozemsku vojsku. U novinama je čitao o Hrvatskoj i krajem 1991. godine doputovao zajedno s još osmoricom kolega. Raymond von der Linden i Johannes Tilder upućeni su u Gospić. Postali su pripadnici 118. brigade HV-a, a nakon osnivanja 9.gardijske postali su dio izviđačke satnije Vukova s kojom prolaze najteže borbe. 10.svibnja, 1994.godine Johannesa Tildera četnici su zarobili i ubili. Raymond von der Linden nakon teških ratnih godina, trostrukog ranjavanja i preživljene kliničke smrti sa suprugom Tanjom koju je upoznao u Gospiću i koja je također bila dragovoljac na ličkom ratištu te s kojom ima dvoje djece, kao ratni invalid uzima hrvatsko državljanstvo i živi u Velikoj Gorici. Suočen s mnogim životnim poteškoćama, nemogućnošću zapošljavanja supruge i života u Hrvatskoj, prošle godine Raymond s obitelji odlazi u rodnu Nizozemsku. Fotografije sjećanja na poginule prijatelje i čitav ratni put tadašnji pripadnici 9.gardijske, a danas članovi Udruge veterana 9.gardijske brigade povodom 21.obljetnice osnutka, postavili su  na izložbenim panoima u vojarni Eugena Kvaternika u Gospiću.  „14 izložbenih panoa pod nazivom Povjesnica 9.gardijske brigade  postavili smo s namjerom da se sačuva spomen na brigadu i njenu povijest.

Na obljetnici i general Markač

Cilj je da se mladim dočasnicima i časnicima koji žive i rade u vojarni, a kojih 80% nije sudjelovalo u Domovinskom ratu pruže podatci o slavnoj brigadi čije ponosno ime nose“ – kazao je časnik HV i predsjednik Udruge Veterana 9.gardijske brigade Milan Franić. Povjesnica obuhvaća ustroj, sastavnice i ratni put brigade do njenog raspuštanja 31.kolovoza 2003.kada je inkorporirana u 1.gardijsku brigadu, a zatim u Motoriziranu gardijsku bojnu Vukovi. Današnji članovi Udruge veterana 9.gardijske brigade Vukovi osnovane 2007.godine, aktivni su u svim programima svoje udruge koji obuhvaćaju razne djelatnosti. Posjećuju grobove i spomenike svojih poginulih suboraca, njihove obitelji, u ovim teškim vremenima pomažu ratnim prijateljima koji su u materijalnim i drugim životnim teškoćama, obilježavaju sve važne obljetnice. Zasluge Veterana 9.gardijske velike su i kada je riječ upravo o akciji „Medački džep“. Njihovo je zalaganje  rezultiralo i vraćanjem digniteta akciji koja je nepravedno dugi niz godina bila marginalizirana.  Na okruglom stolu i komemorativnom skupu održanom povodom obilježavanja 20-te obljetnice 9.rujna u Gospiću, na kojem su prisustvovali i general Mladen Markač, njegov zamjenik u Medačkom džepu Željko Sačić te ministar branitelja Predrag Matić - prvi put nakon 20 godina ova je akcija dobila potvrdu svoje legitimnosti. 

>>U posljednjih 15 godina umrlo 30 tisuća branitelja

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.