Veliku buru izazvale su nedavne izjave Donalda Trumpa kako Sjedinjene Američke Države trebaju preispitati svoju ulogu u NATO-u kao i općenito ulogu zaštite i pomaganja svojih globalnih saveznika. Trump je u nekoliko navrata praktično doveo u pitanje postojanje NATO-a kao takvog i njegove efikasnosti, a dotakao se i kompaktnosti i uspješnosti Europske unije kao zajednice čime je izazvao žestoke reakcije Bruxellesa, ali i Berlina.
Ipak, ovakve izjave uoči inauguracije novog američkog predsjednika treba promatrati u kontekstu vremena u kojem Trump još nije bio službeni stanovnik Bijele kuće.
Jer ako detaljnije analiziramo situaciju u kojoj se mjeri i na koji način američki interesi isprepliću u različitim dijelovima svijeta, i poznavajući Trumpa kao uspješnog biznismena kojem su profit i uspjeh na prvom mjestu, teško je očekivati da će se baš tako olako odreći koristi koje Sjedinjene Države imaju od prisutnosti na različitim kontinentima.
Ugovori koje SAD ima s više od trideset zemalja među ključnim su jamcima ekonomske i političke sigurnosti u regijama koje možemo okarakterizirati kao posebni američki interes. Pogledamo li globalno, glavne države s kojima SAD ima trgovinske i obrambene ugovore su prije svega Europska unija, Kanada, Kina, Japan, Južna Koreja, Filipini i Australija.
Tu treba posebno istaknuti Europsku uniju kao glavnog američkog trgovinskog partnera sa 699 milijardi dolara godišnje razmjene, zatim Kinu s 599 milijardi dolara te Kanadu s 577 milijardi dolara. Uzmemo li u obzir samo ove navedene podatke, jasno je kako Trumpu nikako ne bi trebalo biti u interesu narušavati stabilnost u Europi, kako onu političku, tako i ekonomsku.
Upravo suprotno, stabilna Europa bila je jedan od prioriteta američke vanjske politike još od završetka Drugog svjetskog rata.
Slična je i vojna situacija, odnosno prisutnost američkih vojnih snaga u Europi. Prema posljednjim podacima, SAD u Njemačkoj ima stacionirano 47.000 vojnika i vojnog osoblja, a u Napulju je smještena šesta flota američke mornarice s 15.000 ljudi.
Tome treba pridodati i vojne postrojbe koje je Washington poslao u Europu, posebno u Norvešku, u skladu sa strategijom NATO-a vezanom uz novonastalu rusku prijetnju. Konkretno, SAD u Europu “ulaže” obvezu pomoći državama članicama NATO-a, zastrašivanje Rusije, stalnu vojnu prisutnost koja uključuje i obuku i vojne vježbe.
S druge strane dobivaju trgovinskog partnera vrijednog 699 milijardi dolara, pomoć članica napada u obrani, baze u blizini Rusije, Bliskog istoka i Afrike, te razmjenu obavještajnih i antiterorističkih podataka.
Prebacimo li se na područje Azije, jasno je zašto su Amerikancima važni saveznici poput Japana i Južne Koreje. Ondje je smještena sedma flota američke mornarice, kao i 73.500 američkih vojnika.
Osim gospodarskih odnosa vrijednih 309 milijardi dolara godišnje, SAD je na ovaj način u susjedstvu Kine i Sjeverne Koreje.
Baze pak u Australiji i na Filipinima te nekoliko tisuća američkih vojnika u tom području osiguravaju Amerikancima, koji su se obvezali pomoći obrani ovih dviju država, kontrolu u Južnom kineskom moru preko kojeg ide 30 posto globalne morske trgovine vrijedne 5,3 bilijuna dolara, od čega 1,2 bilijuna otpada na SAD.
Kad je u pitanju Bliski istok i države Perzijskog zaljeva, američki interesi više su nego očiti. Pristup izvorima nafte i plina na prvom je mjestu, pa su iz tog razloga kao glavni saveznici Washingtona označeni Saudijska Arabija, Bahrein i druga kraljevstva Zaljeva.
U Bahreinu je, između ostalog, stacionirana Peta flota Američke ratne mornarice s 28 tisuća vojnika koji osiguravaju siguran pristup području koje kontrolira 34 posto ukupnih svjetskih izvora nafte i 16 posto globalnih izvora plina.
Ne treba smetnuti s uma da je Iran i dalje označen kao jedna od glavnih prijetnji SAD-u na tom području, pa im pozicije u zemljama Zaljeva omogućavaju i prisutnost u blizini Teherana.
Kada se sve zajedno zbroji, jasno je kako su energetske, trgovinske i sigurnosne spone SAD-a s različitim strateškim dijelovima svijeta previše bitne, čvrste, ali i kompleksne za Washington da bi ih Trump samo tako presjekao. Mogućnost redefiniranja odnosa i interesnih zona postoji, ali ne preko noći.
>> Trump prisegnuo pa poručio: 'Islamski ću radikalizam izbrisati s lica zemlje!'