Za 27 dana u Remetincu dobio 1000 eura odštete

Zagrebačka odvjetnica Lidija Horvat u kratkom je razdoblju dobila dvije važne presude/odluke, onu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) iz Strasbourga i praktički presedansku odluku Vrhovnog suda (prihvatio je reviziju presude suda drugog stupnja) u slučajevima tužbi zatvorenika zbog loših zatvorskih uvjeta u Hrvatskoj.

Jedu u sobi s WC-om

ESLJP je 31. listopada u slučaju Dušana Ulemeka, kojeg zastupa Lidija Horvat, protiv Republike Hrvatske odlučio da su Ulemeku, koji je bio pritvoren zbog razbojstva, u zagrebačkom Remetincu prekršena prava kada je riječ o članku 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, koja kaže da “nitko ne smije biti izložen torturi ili neljudskom, degradirajućem ponašanju ili kazni”. Zato mu je dosuđena odšteta od tisuću eura za 27 dana provedenih u Remetincu.

ESLJP je odbio Ulemeka kada je riječ o kršenju ljudskih prava u kaznionici u Glini, koja je bila sastavni dio iste tužbe. Vrhovni je sud ukinuo presudu Županijskog suda u Sisku koji je poništio prvostupanjsku presudu prema kojoj su tužitelji, bivši zatvorenici u Lepoglavi, Vladimir Jagušt i Marijo Matijević trebali dobiti po 30, odnosno 31 tisuću kuna odštete od države zato što im je u zatvoru bio uskraćen zakonom propisan osobni prostor od četiri četvorna metra, zato što su imali pravo na tuširanje jednom ili dvaput tjedno, zato što su u ćelijama zatvoreni provodili 22 sata dnevno... Vrhovni je sud dosad uglavnom odbijao takve zahtjeve za revizijama.

U slučaju Ulemek odvjetnica Horvat žalila se, naime, ESLJP-u na činjenicu da je Dušan Ulemek u Remetincu bio pritvoren zajedno sa sedam ili čak osam zatvorenika u ćeliji od 21,1 četvorni metar, u kojoj je i sanitarni čvor od 1,57 kvadrata koji je tek djelomično odvojen od ostatka ćelije. Sanitarni čvor u neposrednoj je blizini stola za kojim pritvorenici objeduju, a u tužbi se navodi da se pritvorenicima hrana poslužuje u ćeliji unatoč smradu koji neprestano dopire iz tog WC-a. U Remetincu je Ulemek zajedno s ostalim pritvorenicima u ćeliji provodio 22 sata i imao je pravo tek na dva sata šetnje u zatvorskom krugu. Tuširanje je pritvorenicima dozvoljeno tek jednom tjedno, ćelija se ne prozračuje, a pristup dnevnom svjetlu je ograničen

. Odvjetnica Horvat ističe da su ove dvije presude važne jer se nakon niza godina ponovno sa službenih instancija poručilo da su u hrvatskom zatvorsku sustavu loši uvjeti. Ona navodi da je Ustavni sud još 2009. u svojem izvješću naveo da se zatvorski uvjeti u Hrvatskoj moraju popraviti, da bi 2013. godine ESLJP konstatirao da se, kad je riječ o zatvorskim uvjetima, nije ništa napravilo i sada dolaze navedene presude koje opet u prvi plan stavljaju neljudske uvjete u zatvorima u Hrvatskoj.

– Nadala sam se da će Europski sud za ljudska prava donijeti pilot-presudu koja bi značila da postoji sistemski problem u hrvatskom zatvorskom sustavu. Zato ćemo ići pred Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava i tvrditi da je riječ o strukturalnom problemu – rekla nam je odvjetnica Horvat koja zastupa oko 200 klijenata koji tuže državu zbog nehumanih uvjeta u hrvatskim zatvorima, a odštete u tim tužbama najčešće iznose od sedam do 40 tisuća kuna.

– U Lepoglavi su po četiri zatvorenika u sobama od devet kvadrata, oni koji su u ćelijama na višem katu pljuju i bacaju opuške iz hodnika po onima s kata niže. U Remetincu su sobe veće, imaju 21 kvadrat, ali u njima je po sedam zatvorenika. U Remetincu, odnosno pritvoru, ljudi bi trebali biti do šest mjeseci, ali ostaju i puno dulje – rekla nam je Horvat.

Napomenula je da su najapsurdniji komentari u kojima se ismijava to što zatvorenici uopće traže ikakva prava uz opaske da “što bi oni, hotel s pet zvjezdica”, jer ističe da Hrvatska nema ni doživotni zatvor ni smrtnu kaznu nego se zatvorenici nakon odslužene kazne vraćaju u društvo. A to znači da bi se u zatvoru trebali rehabilitirati.

“Oko za oko, zub za zub”

– A kako je moguće ikoga rehabilitirati ako ga držite zatvorenog u neljudskim uvjetima? Mi na Balkanu i dalje funkcioniramo po principu “oko za oko, zub za zub” – rekla je Horvat. Ona je svoju karijeru počela kao vježbenica u uredu Ante Nobila, zastupa i Zdravka Mustača i ne samo da se u svojoj praksi bavi zatvorenicima kojima su ugrožena prava, nego je to tema i njezina doktorskog rada. U svim zatvorima provodi anketu, s oko od tri do četiri tisuće pravomoćno osuđenih, o tome jesu li u zatvorima i kaznionicama bili psihički ili fizički zlostavljani.

– Rezultate ankete imat ću na proljeće. U početku ni samim zatvorenicima nije bilo jasno da nekoga uopće zanima kako se prema njima odnose u zatvoru – poručila je Horvat dodajući da se zahvaljuje Ministarstvu pravosuđa što joj je odobrilo to istraživanje, koje je ujedno i prvo koje se provodi na tom području, pa je RH ipak iskazala volju da sustav popravi.