“Dan otvorenih vrata. Digitalizacija pravosuđa. Brže, bolje, učinkovitije pravosuđe”. Pisalo je to na plakatu(ima) koji su nedavno bili polijepljeni po ulaznim vratima hrvatskih sudova. Kao poziv građanima da dođu i vide kako pravosuđe radi. A kako doista radi, može se vidjeti po tome što su odlukom Ministarstva pravosuđa, koju su brže-bolje prigrlili manje više svi županijski sudovi, sudski ročišnici, odnosno popisi sudskih rasprava postali – anonimni.
Anonimni suci
Odnosno, imena optuženika svedena su na inicijale jer se tako navodno štite njihovi osobni podaci. Da apsurd bude veći, ponegdje, kao što je to slučaj na zagrebačkom Županijskom sudu, anonimizirana su i imena sudaca!? Jer je tako odlučio predsjednik tog suda Ivan Turudić. Pa su tako sada suci najvećeg suda u zemlji, na kojem se dnevno odvija između 10 i 15 rasprava, svedeni na brojeve jer ispred broja spisa i anonimiziranog optuženika ne stoji ime suca, nego broj njegove referade. Zašto je Turudić tako odlučio te na temelju koje odredbe, uredbe ili zakona, poprilično je nejasno. On se poziva na Vrhovni sud koji je anonimizirao popis javnih sjednica još prije nekoliko godina. Inače, Vrhovni sud to je napravio temeljem Zakona o zaštiti osobnih podataka. Da apsurd bude veći, taj Zakon više nije na snazi, od kada je na snagu stupila Opća uredba o zaštiti osobnih podataka (GDPR), odnosno od svibnja 2018. Znači li to da Vrhovni sud postupa po zakonu koji nije na snazi i je li takvo postupanje uopće zakonito, s Vrhovnog suda nam (još) nisu odgovorili. Nisu nejasne samo stvari oko Vrhovnog suda. Nejasno je i na temelju koje uredbe ili zakona Ministarstvo pravosuđa odlučilo je prilikom redizajna sudskih internetskih stranica anonimizirati sudske ročišnike. U neformalnim razgovorima pozivali su se na GDPR, koji inače ima iznimke za sudove i medije. Da stvar bude bolja ili gora, hrvatski Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka odmah na samom početku eksplicitno kaže:
– Ovaj se Zakon ne odnosi na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprečavanja, kao ni na područje nacionalne sigurnosti i obrane.
Drugim riječima, u hrvatskom zakonu o provedbi GDPR-a eksplicitno piše da se on na sudove i sudske postupke ne odnosi. Pa se nekom logikom stvari ne bi trebao odnositi ni na popis sudskih rasprava koje su inače javne. A javnost sudskih rasprava, osim brojnim zakonima, zagarantirana je i Ustavom. No očito je da ni u Ministarstvu pravosuđa, ni na Vrhovnom sudu, ni na sudovima općenito ne znaju tumačiti ili čitati zakone za čije su provođenje zaduženi.
Onemogućena javna kontrola
Pa se pod krinkom zaštite prava na privatnost optuženika, javnosti onemogućuje uvid u to kome i zbog čega te kada se sudi. Drugim riječima, svjesno ili nesvjesno onemogućuje se javna kontrola nad sudskim procesima, što je suprotno od “dana otvorenih vrata” spomenutih na početku teksta. Tko je i zašto donio odluku o anonimizaciji sudskih ročišnika, osim Vrhovnog suda pitali smo i Ministarstvo pravosuđa. Na opširan upit iz Ministarstva pravosuđa nisu (još) odgovorili. Oni su cijelu priču započeli pa su se nakon medijske buke povukli, pri čemu su od sudova formalno ili neformalno zatražili da vrate stare sudske ročišnike. A to vraćanje na staro nije unificirano, već svaki sud, odnosno predsjednik suda, radi po svome.
Tako su negdje objavljena imena sudaca i inicijali optuženika, negdje nema imena sudaca, dok neki sudovi i dalje objavljuju sve potrebne podatke: ime optuženika, ime suca, vrijeme rasprave, sudnica u kojoj se održava i kazneno djelo za koje se sudi. Kaos je to koji će, po svemu sudeći, trajati do daljnjeg, pri čemu je ne samo otežano pravno javnosti da zna već je ugrožena i sigurnost jer su sudski ročišnici alat za rad i pravosudnim policajcima koji kontroliraju tko ulazi na sudove. Ministarstvo pravosuđa na sve to očito nije previše mislilo kada je preko noći i bez ikakvih konzultacija odlučilo provesti nešto za što ne postoji zakonsko uporište. Da nije tužno i tragično, bilo bi gotovo smiješno.
U opcoj pravosudnoj i birokratskoj djungli vise se ni suci ne snalaze a kamo li obican gradjanin .