Članci veleposlanika u pravilu imaju službeni karakter i tiču se ili nekih važnih političkih zbivanja ili obilježavanja povijesnih datuma. Ovog puta odlučio sam prijeći službene okvire i ispričati hrvatskom čitatelju nešto novo o Ukrajini i Ukrajincima. Povod je Međunarodni dan čovjekova leta u svemir, koji se prema odluci UN-a obilježava 12. travnja, i jednom velikom Ukrajincu koji je odigrao presudnu ulogu u tome da čovječanstvo sada može slaviti taj dan. Naravno, riječ je o Juriju Aleksejeviču Gagarinu, sovjetskom kozmonautu koji je 12. travnja 1961. poletio s raketodroma Bajkonur u Vostoku 1 i time je stekao vječnu slavu za sebe i svoju domovinu, a cijelom čovječanstvu otvorio put k zvijezdama.
U priopćenjima o svečanom dočeku Gagarina nakon leta, koji je trajao sat i 48 minuta, kao i drugih sovjetskih pionira svemira s početka 60-ih, spominju se imena partijskih i državnih čelnika, ali ne i ime glavnog konstruktora. Tko je to bio, saznali smo tek poslije njegove prerane smrti u siječnju 1966., a sve dramatične okolnosti njegova života postale su dostupne javnosti tek nakon pada komunizma.
Glavni konstruktor sovjetskog svemirskog programa bio je Ukrajinac Sergej Pavlovič Koroljov, rođen 12. siječnja 1907. u ukrajinskom Žitomiru, gdje je 1987. otvoren muzej kozmonautike posvećen tom velikom raketnom inženjeru. Studij je završio na Aeromehaničkom fakultetu Moskovskog visokog tehničkog učilišta. Od 1933. bio je zamjenik načelnika novoosnovanog Reaktivnog znanstveno-istraživačkog instituta, voditelj odjela krilatih raketa. Iste je godine testirao prve sovjetske rakete. Činilo bi se, sjajan početak za mladog zanesenog znanstvenika. Međutim, 1938. u Staljinovim je čistkama proglašen “neprijateljem naroda” i deportiran u najzloglasnije GULAG na rijeci Kolimi u sibirskoj tundri.
Od smrti Koroljova je spasio aviokonstruktor Andrej Tupoljev, koji je i sam u to vrijeme bio je sužanj staljinističkog GULAG-a, ali je rukovodio kolektivom inženjera zatvorenika koji su konstruirali avione za Crvenu armiju. Režim je najtalentiranije znanstvenike, konstruktore i inženjere strpao u specijalne zatvore – znanstvene laboratorije ili konstruktorske biroe, u žargonu zvane “šaraška”. Tek 1944., pri kraju rata, kad je postalo posve jasno da su reaktivni zrakoplovi i rakete budućnost vojne moći Sovjetskog Saveza, Koroljov je oslobođen svih optužbi te je nastavio raditi kao slobodan čovjek. Od 1946. je glavni konstruktor balističkih raketa, a od 1956. na čelu je specijalnog raketnog konstruktorskog biroa kojem su bili podređeni mnogi instituti, organizacije i tvornice. Svoj prvi trijumf Sergej Koroljov doživio je 4. listopada 1957. kada je u Zemljinu orbitu lansiran prvi umjetni satelit – Sputnik. Bila je to svjetska senzacija, prva svemirska pobjeda čovječanstva, ali i značajna politička pobjeda Sovjetskog Saveza koji je neočekivano za mnoge dokazao svoju superiornost u najprestižnijoj znanstveno-tehničkoj sferi.
Postalo je sasvim jasno da je sljedeći korak – čovjekov let u svemir. Svijet je zadržao dah u očekivanju – kada? I tko će prvi stići? Prvi je opet stigao Sergej Koroljov. Gagarinov let u svemir 12. travnja 1961. ostvario je životni san genijalnog konstruktora, ali i cijelog čovječanstva. Počela je svemirska era.
Sergej Koroljov svakako je najveći, ali ne i jedini Ukrajinac koji je odigrao značajnu ulogu u osvajanju svemira. Svoj su doprinos dali i Mikola Kibaljčič (1853.-1881.), koji je sastavio prvu shemu letjelice na reaktivni pogon; Jurij Kondratjuk (Oleksandr Šargej) (1897.-1941.) je 1916. razradio shemu leta na Mjesec i povratka na Zemlju – takozvanu “trasu Kondratjuka”, koju su 50 godina kasnije koristili Amerikanci za misiju “Apollo”; Valentin Gluško (1908.-1989.) konstruktor reaktivnih motora za rakete Sergeja Koroljova, osnivač svemirskog kompleksa “Energija – Buran” (sovjetskog pandana američkom Space Shuttleu), a od 1974. rukovoditelj cjelokupnog svemirskog programa SSSR-a; Glib Lozino Lozinski (1909.-2001.), jedan od vodećih sovjetskih konstruktora zrakoplovne i svemirske tehnike. Tijekom 35 godina radio je u Mikojanovu konstrukcijskom birou poznatom u svijetu po lovačkim zrakoplovima MiG, imao je vodeću ulogu u konstruiranju aviona MiG-21 i MiG-25, a bio je i glavni konstruktor za MiG-31. Sagradio je višekratni svemirski brod Buran za program “Energija – Buran”. Neovisna je Ukrajina među prvih pet zemalja na tržištu svemirskih tehnologija. Glib Lozino Lozinski 80-ih je godina prošlog stoljeća razradio unikatni sustav MAKS za lansiranje svemirskih brodova u orbitu, i to s “leđa” velikog zrakoplova. Teretni zrakoplov Mrija projektiran je 1988. godine, među ostalim, i za transportiranje svemirske letjelice Buran. Razmjeri Mrije zaista su impresivni – dužina zrakoplova je 84 metra, visina 18 metara, raspon krila 88,4 metra, maksimalna masa polijetanja iznosi 600 tona. Ako se ostvari projekt MAKS, u svemir će se moći letjeti s običnog aerodroma, i to će biti 50 puta jeftinije nego sada. Do Zemljine će se orbite letjeti tek tri sata. Bit će to prava revolucija u osvajanju svemira.