Smetaju me monstruozni stavovi oko učenika s invaliditetom, koji su ovih dana preplavili sve medije. Istovremeno veliki napori, ali i rezultati koji se s njima postižu u našoj, kao i u mnogim drugim školama, i koji bi trebali biti primjer, kao da nikoga ne zanimaju – reakcija je Zvonka Ranogajca, ravnatelja Prve osnovne škole Ogulin na nedavne hrvatske afere oko učenika s posebnim potrebama.
Bez prepreka
U toj ogulinskoj školi svoje obrazovanje završilo je dvoje takvih učenika. Njih četvero s cerebralnom paralizom trenutačno pohađaju nastavu.
– Uključeni su u redovni program. Sve je organizirano tako da oni, ali niti ostali kolege iz razreda zbog toga nemaju nikakvih problema. Čim su se prije nekoliko godina pojavila djeca s posebnim potrebama, odmah smo reagirali i pokrenuli projekte da normalno pohađaju nastavu. Ugradili smo pokretnu platformu kojom je omogućena komunikacija između dvije etaže. Tu nam su pomogli Karlovačka županija i resorno ministarstvo. Tako djeca koriste sve prostore u školi i odlaze u kabinete. Na oba kata uredili smo za njih i posebne sanitarne čvorove uz pomoć Grada Ogulina i Karlovačke županije. Nitko nam to nije nametnuo, nego smo sami reagirali čim se pojavila potreba – objašnjava Ranogajac.
Tvrdi također da u čitavom procesu djelatnici u školi moraju znati što rade, te koristiti svoja stručna, ali i poduzetnička znanja.
– Škole su roditelje na neki način razbahatile. Neki od njih postali su toliko besćutni da si stavljaju za pravo određivati koje će dijete ići u koji razred ili koju učionicu koristiti. Ravnatelj, stručni suradnici i nastavnici najstručniji su da to obave, i to upravo u interesu djece. Nakon svega što smo učinili da djeca s invaliditeom redovno završavaju školu, javljaju nam se i oni izvan našeg upisnog područja. Znaju kako je naša sredina opremljena, ali i senzibilizirana za njih – dodaje Ranogajec. Naglašava da oni već četiri godine koriste i asistente u nastavi.
Učitelji poduzetnici
– Zakon to, nažalost, propisuje, ali samo u teoriji. Na asistenate škola ima pravo, ali ministarstvo se nije obvezalo da će im osigurati plaće. Stoga mi sami, kao dobri poduzetnici, već godinama osiguravamo sredstva za njih. Jedne godine to smo obavili kroz javne radove Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zatim uz pomoć Grada i Županije, a na kraju kroz projekt Udruge osoba s invaliditetom – zaključuje Ranogajec.
I to bi tako trebalo biti normalno uvijek i svugdje.