Ako netko misli da u Hrvatskoj trenutačno gledamo oštar obračun s lokalnim šerifima koji je odlučno najavio glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, moramo upozoriti da ne treba brzati sa zaključcima. U Hrvatskoj možda upravo gledamo istodobni slom pravne države i zdravog razuma koji podsjećaju na srednjovjekovno razotkrivanje vještica. Zašto tako oštra ocjena?
Nećemo ponavljati teze kako je u slučaju Milana Bandića teško naći razloge dramatičnog uhićenja. Istrage da, uhićenja ne. Podsjetit ćemo tek da ključni "krimeni" Bandića i suradnika – "porezna utaja" prihoda iz predsjedničke kampanje 2009./2010., "smještanje" odvoza glomaznog otpada Petru Pripuzu te zamjena zemljišta s Bramgradom – u zahtjevu za provođenje istrage uopće nisu uvjerljivo argumentirani, dok su ostala "zlodjela" takva da se čovjek pita zašto se njima nije bavila, recimo, inspekcija rada umjesto USKOK-a, institucije koja bi se trebala obračunavati s mafijaškim klanovima ili krupnom korupcijom. Fokusirat ćemo se samo na ono bitno: u Hrvatskoj je sve očitija nejednakost u postupanju policije i DORH-a te, što je najgore, u konačnici i sudova. Ta neravnopravnost možda se najbolje ogleda u tzv. obračunu s lokalnim šerifima. Taj "obračun" otvorio je još dva pitanja: prvo, mogućnost instrumentalizacije policijskog progona u političke svrhe i drugo, jesu li istražitelji i suci uopće kvalificirani za ozbiljan i osjetljiv poziv kojim se bave.
Da postoji krupna nejednakost u postupanju ne treba dvojiti. O tome su se tijekom nedavnog gostovanja na HTV-u jednodušno složili jedan od vodećih hrvatskih sudaca i jedan od najuglednijih domaćih odvjetnika, Ivan Turudić i Čedo Prodanović. Iz te nejednakosti u postupanju zapravo proizlaze preostala dva pitanja koja smo spomenuli.
U temu nejednakosti kriterija pa stoga i postupanja najjednostavnije je upustiti se kroz konkretne slučajeve. Ispričavamo se čitateljima što je ta nejednakost tolika da će slučajevi koje ćemo spominjati zvučati karikaturalno, bizarno, sarkastično..., a upravo takvi ne želimo biti jer je riječ najsvetijem, o ljudskim pravima i slobodi. No, nemamo izbora. Krenimo redom.
Nakon što je uhićenje Mire Lace, među ostalim jer je potpisao samaritanski putni nalog koji je bolesnoj HTV-ovoj voditeljici Mili Horvat osigurao prijevoz u inozemstvo, već postala stara vijest, stigla je informacija da se u tzv. slučaju Remorker istraga proširuje i na zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu. Iako se navodno radi o indirektnim optužbama, Kalmetu se de facto sumnjiči da je bio capo 14-člane organizacije koja je u svoju osobnu korist isisala 30-ak milijuna kuna od raznih izvođača radova. Zašto su uhićeni Bandić, Ljubičić, Laco zbog nejasnih krimena, pogodovanja pri zapošljavanju i spornih putnih naloga, a navodni capo operacije Remorker nije? Ovim ne želimo reći da je Kalmeta sumnjiv, nego samo upozoriti na različite aršine. Zar nekom tko je navodno otuđio toliko velik novac ne treba prirediti scenu pretraživanja kuće, vikendica, oduzimanje kompjutora i gotovine, uhićenje te sve skupa garnirati pažljivo dirigiranim curenjem informacija o bajkovitom bogatstvu uhićenika? Po čemu je to Kalmeta privilegiran u odnosu na Sanadera, Vidoševića, Bandića, Merzel...? Zar Kalmeta kao zadarski gradonačelnik ne bi također trebao biti udaljen s mjesta na kojem i dalje može utjecati na odluke o, recimo, plinofikaciji ili Gaženici?
Ma pustimo usporedbu Bandića & Co. i Kalmete & Co. i upitajmo se zašto Kalmeta nije uhićen. Zar su svi već zaboravili da je bivši gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok završio oko dva mjeseca u pritvoru jer ga je ista tužiteljica kao i Bandićeva osumnjičila za udruživanje u zločinačku organizaciju iako nije jasno koji mu je bio motiv udruživanja u zločinačku osim ljubavi prema zločinu kao takvom (nije imao osobne koristi) uz optužnicu koja se temelji na suspektnoj procjeni vrijednosti nekretnine koju je zamijenio s varaždinskih poduzetnikom Pataftom, a da je pritom dobio pečat, odnosno suglasnost DORH-a. E sad, kako je Čehok uz pečat DORH-a bio u pritvoru, a Kalmeta kao tobožnji capo nije? Piše li možda DORH zahtjeve za istragu u koje nije baš najsigurniji?
Idemo dalje. Nedavno je u novinama izašla mala vijest kako je taj isti Ivan Čehok morao svjedočiti jer se direktoru varaždinskog komunalnog poduzeća sudi zato što je navodno Čehoku uređivao privatni vrt. Zašto onda u Zagrebu nisu uhitili direktora Zrinjevca jer su novine dokumentirale da cijele skupine radnika Zrinjevca Bandiću uređuju povrtnjak o gradskom trošku? Naravno, i jedan i drugi slučaj su trivijalni, ali mi govorimo o nejednakosti u postupanju koja je zastrašujuća.
Lista razloga za progon lokalnih šerifa postala je zaista široka. U nekim slučajevima, a posebno Bandićevom, ljestvica je spuštena toliko nisko da svi gradonačelnici strahuju. Upitajte gradonačelnike svih bitnih gradova i svi će reći isto. Što si, recimo, sada misli Obersnel nakon onoga što je prolazio s odbačenim istragama koje su gurane iz Zagreba dok je HDZ bio na vlasti?
Usto, valja istaknuti da značajni broj prijava ide po političkoj liniji; prijava je svojevrsna metoda političkog obračuna sama po sebi, tako da je instrumentalizacija pravosuđa zapravo neizbježna. Čehoka su kao izuzetno uspješnog gradonačelnika obradili po prijavi iz HNS-a kojem je odgovaralo da se on i njegova stranka eliminiraju iz sjeverozapadne Hrvatske. Treba li spominjati da su Željka Sabu iz SDP-a prijavile "prijateljice" iz HDZ-a. Ili da je SDP-ovku Marinu Lovrić Merzel razotkrila njezina zaposlenica koja je, gle, radila kampanju za HDZ. Usto su joj, naravno, i ostali HDZ-ovci zapaprili više prijava.
I sav taj zanos međusobnog prijavljivanja bilo bi čak pomalo dosadno promatrati kao primitivni igrokaz s prijetećim sjekiricama hrvatskih političkih Indijanaca da nema čudne nejednakosti i još čudnih koincidencija. Kako to da istarski župan Valter Flego ima ozbiljnih problema s navodno neovlaštenim dizanjem plaća u Buzetu baš nakon što je IDS pogoršao odnose sa SDP-om? S obzirom na to da je Flego hitno obrađen, dođe nam da se eto slučajno zapitamo što je s prijavom, istragom i ne daj bože uhićenjem varaždinskog župana Predraga Štromara koji je, kao i Merzel, neosnovano osnovao Savjet s 13 savjetnika i na njih navodno potrošio 500-tinjak tisuća kuna što nije smio. Upravo za toliki iznos, tereti se i hitno procesuiranog Flegu.
A kad smo već kod pogodovanja u zapošljavanju kojim se iz nekog nepoznatog razloga bavi PNUSKOK (umjesto Inspekcije rada), slučajno se treba zapitati nije li očiti povod za nekakvo spektakularno uhićenje zbog davanja 800 tisuća kuna otpremnine nekadašnjem direktoru Parkova d.d. u Varaždinu? Stanoviti Ernoić je uz otpremninu dobio i troškove automobila koji nije koristio, a zapravo je maknut jer je na njegovo mjesto trebalo uhljebiti politički pogodnog SDP-ovca koji, ponovno gle, nije bio kvalificiran pa je šest mjeseci figurirao kao drugi član uprave iako takvo mjesto nije bilo predviđeno te kao član NO-a, a što je, gle opet, nespojivo. Hoće li aktualni HNS-ov gradonačelnik Varaždina, koji je morao biti glavni režiser te priče, završiti kao Bandić?
Uza sve ovo, uhićenje Marine Lovrić Merzel bilo je prvo u kojem je bilo očito da postoji nerazmjer između poduzetih mjera (utamničenje) i krimena za koji je bila osumnjičena do određenog trenutka. Naime, tek kasnije Lovrić Merzel osumnjičena je za zaista veliki nerazmjer imovine i prihoda, ali je ostao gorak dojam prakticiranja policijske države ispod pravnih i demokratskih standarda, a na što je sve do slučaja Bandić, sudačka zajednica šutke pristajala. Izvanraspravno vijeće, koje je poništilo odluku suca Posavca u slučaju Bandić, zapravo se pokazalo kao svojevrsni prvi glas sudačke savjesti i revnosti, ali još nema naznaka nužnog ozbiljnijeg shvaćanja problema i zaoštravanja kriterija, pogotovo kod velikih i sistemski bitnih istraga. Čini se da je uzrok problema višeslojan te stoga rješenja neće biti brza i laka.
Evo nekoliko natuknica:
Može nam netko biti ne znam kako antipatičan ili sumnjiv (npr. Bandić), ali ozbiljna tijela poput USKOK-a trebala bi se baviti ozbiljnijim stvarima od sitnih pogodovanja, putnih naloga ili zapošljavanja, a posebno ne inzistirati na labavim razlozima za istragu. Inače neće biti jasno tko može šetati slobodan, a tko treba u zatvor. Što bi se, recimo, dogodilo da se gradonačelnik Novog Vinodolskog Oleg Butković nije uspio obraniti od optužbi da je pogodovao direktoru razvoja Hrvatskih voda jer mu je osigurao noćenje? Je li pravi smisao procesa bio nešto drugo?
Nadalje, nitko ne želi biti odvjetnik Jambe i brojnih mu sličnih, ali u osnovi borba protiv takvih neće uspjeti upravo zbog krivih metoda i jer će svaka nova garnitura na vlasti lako okrenuti smjer interesa istražitelja. Upravo u tome ključna je opasnost nejednakog postupanja, tj. nedostatka snažnih kriterija i možda čak stručnosti. Treba li nam zaista situacija u slučaju dolaska HDZ-a na vlast da netko počne hapsiti današnje istražitelje koji su, vjerujemo, u svojoj duši pošteni ljudi? U kakvoj novoj vrsti sukoba i podjela može završiti društvo s takvim scenarijima?
I zaključno, bilo je tužno gledati da niz iskusnih i neiskusnih novinara ironizira teze o čudnom tajmingu zadnjih istražiteljskih akcija. Nekim starijim kolegama ni ranije nikad ništa nije moglo pomoći, pa čak ni doslovni i direktni uvid u činjenice, ali ćemo zbog mladih još jednom napisati: tajming je uvijek bio i te kako bitan i ostat će takav. Zar netko misli da bi sada bivši i omalovažavani glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u bilo čemu uspio da nije imao osjećaj za taktiziranje i taj tajming? Misli li netko da je bilo lako krčiti put u sukobu s moćnim i zaštićenim političkim kastama? Vjeruje li tko da bi se optuživanje HDZ-a da je zločinačka organizacija (dok je stranka još bila na vlasti) zaista dogodilo da netko u DORH-u, pa može se reći i u medijima, uopće nije imao smisla upravo za tajming, nego je hajkaški srljao? Ako netko misli suprotno, onda zaista nema pojma i nikada neće shvatiti da je danas, uz tajming, još bitnije inzistiranje na zakonski ispravnim istražiteljskim procedurama i zaista opravdanim, a ne forsiranim uhićenjima.
Inače će ljudi još godinama biti uhićivani jer su nekom bolesnom osigurali prijevoz, dok će se Natalija Martinčević kao dogradonačelnica svako malo vozikati u posjet stranačkom šefu i prijatelju više stotina kilometara da mu, valjda, ne bude dosadno u zatvoru, dok će ugledni kriminalist na državnoj dalekovidnici reći da je to OK jer ona ima pravo na automobil 0-24, zaboravljajući da i ona mora poštovati pravilnik o korištenju tog istog automobila, baš isto onako kao oni koji su uhićeni jer je netko glumio da smo prestroga policijska država.
No, oduševljeno medijsko kliktanje uhićenjima čim je iza rešetaka netko poznat, moćan ili bogat, zasebna je i također vrlo složena priča, baš kao i frapantna nejednakost pred pravdom djelomično obrađena u ovom članku.
>> Vargina obmana – ministar neće uštedjeti, nego potrošiti više!