Već nekoliko puta pisali smo o tome kako je neshvatljivo da je ministar zdravlja Siniša Varga u Vladi, pa čak i u medijima uspio progurati lažnu priču da će pod njegovom bravuroznom dirigentskom palicom zdravstvo uštedjeti od 1 do 1,7 milijardi kuna. Ovaj smo tjedan vrlo detaljno raskrinkali tu Varginu kvazimatematiku: on je jednostavno pribrojio više od tri milijarde kuna izvanrednih sanacijskih prihoda kao redovne prihode zdravstva te proglasio da će stoga sljedeće godine, kad se HZZO izdvoji iz državne riznice, proračun puno uštedjeti.
Prava je istina da će zdravstvo pod Varginim upravljanjem potrošiti više. Nećemo se sad više zadržavati na tome koliko je odbojno planirati povećanje troškova i prikazivati ga kao štednju u situaciji kad sva ostala ministarstva cijede zadnje moguće uštede iako bi bilo zabavno što detaljnije secirati tu psihološko-financijsku patologiju. Zadržat ćemo se na ključnoj točki zbog čega je možda prošla cijela ta Vargina obmana i zbog čega će na kraju pasti. Naime, uz to što je imao snažnu podršku premijera Milanovića, Varga je obećao da proračun više neće morati trpjeti nove sanacije u zdravstvu. To je poprilično krupno obećanje. Svaki odgovorni premijer ili ministar financija vjerojatno bi odmah potpisali čak i nešto tako riskantno i ekstravagantno kao čupanje HZZO-a iz riznice ako bi bili sigurni da u budućnosti neće imati nove eksplozije dugova u zdravstvu. Samo u posljednje tri godine bilo je nekoliko krugova sanacija, ukupno je spiskano sedam milijardi kuna kako bi se zatrpale rupetine u zdravstvu. Nažalost, postoje ozbiljne naznake da je Vargina priča o tome kako u budućnosti više neće biti papreno skupih sanacija zdravstva također možda obmana, baš kao i ona o rezovima i uštedama. Do tog poražavajućeg zaključka došli smo nakon što su nas šokirale Vargine besramne javne optužbe da njegovi kritičari (nekolicina novinara) rade za distributere lijekova. To nas je duboko zaintrigiralo, upitali smo se što tu Vargu zapravo žulja nakon svih provedenih sanacija. I nije bilo teško otkriti. Varga pokušava svoje obećanje premijeru Zoranu Milanoviću da neće biti novih sanacija održati primjenjujući metode primjerene režimima bez tržišne ekonomije. S obzirom na to da je Hrvatska demokratska država s kakvim-takvim ali funkcionirajućim tržištem i sudovima, Vargina potreba da odnose s pojedinim dobavljačima zdravstva rješava kao što bi to radio Kim Jong-un ili pak netko tko uopće ne poštuje opći društveni kodeks zapravo je neobjašnjiva.
Konkretno, zamislimo sljedeću scenu: dođe Siniša Varga u dućan, kupi kruh, mlijeko, rižu, meso, salamu, paštetu... i natrpa sve skupa u dvije vrećice. Onda mu gospođa blagajnica pruži račun i kaže:
– Molim 180 kuna.
– Neću – odvrati Varga.
– Što nećete? – upita začuđeno blagajnica Vargu, uglađenog gospodina koji se najednom počeo čudno ponašati.
– Neću platiti ovo – kaže Varga i digne jednu od vrećica.
– Hahaha. Baš ste šaljivi. A sad molim 180 kuna – pokušala je prodavačica omekšati situaciju.
– Neeeećuuu – počeo je histerizirati Varga dižući se na prste da izgleda strašnije.
– OK, vi niste normalni. Zvat ću šeficu – ojađeno je rekla blagajnica gledajući čudaka.
– Zovite, zovite! Ja imam ugovor s vama na dvije godine da mi prodajete hranu, a ja ću plaćati što ja hoću. Što neću, neću – nadmoćno joj je poručio Varga, a ona je pogledala u križ.
Nadrealna stvarnost
Ova pomalo suluda zamišljena scena, nažalost, nije daleko od očajničke poslovne prakse koju pokušava provoditi ministar zdravlja Siniša Varga. Da bismo objasnili o čemu se točno radi, moramo se samo malo vratiti u prošlost. U svibnju 2014. godine sada već bivši ministar zdravlja Rajko Ostojić ponosno je objavio da je za sanaciju dugova bolnica iz državnog proračuna veledrogerijama uplaćeno zaista impresivnih 1,16 milijardi kuna. Usto je bivši ministar pripomenuo da su sada rokovi plaćanja svedeni na pristojnih 60-ak dana. Već je tada to bilo sporno jer su iz Udruženja veledrogerija upozorili da se rok plaćanja županijskih bolnica spustio na prihvatljivijih ali još visokih 210 dana, dok kliničke bolnice kasne s plaćanjem 360 dana. Tada, u svibnju 2014. godine, nitko nije mogao pretpostaviti da ćemo brzo opet svjedočiti strelovitom urušavanju financija općih i županijskih bolnica.
Danas, primjerice, u Phoenix Farmaciji (jednoj od vodećih veledrogerija) tvrde da su se tadašnjom sanacijom rokovi plaćanja na 31. svibnja sveli s čak 700 na prihvatljivijih 187 dana. Uz nove uvjete poslovanja, tj. uz de facto kreditiranje bolnica kroz opskrbu lijekovima, bilo im je potpuno neprihvatljivo novo produljivanje rokova plaćanja. Ali se dogodilo. Nakon samo pet mjeseci pod "bravuroznim dirigiranjem" ministra Varge rokovi plaćanja popeli su se na 329 dana. Ništa neobično, već viđeno. Stoga je Phoenix Farmacija zaračunala nekolicini općih i županijskih bolnica zatezne kamate, a onda slijedi šok. Varga je zatražio da potpišu izjavu o odricanju od zakonski propisane kamate. Time je Phoenix Farmacija direktno ucijenjena da se odrekne kamata na prethodnu sanaciju općih i županijskih bolnica kao i na naknadnu sanaciju kliničkih bolnica. Poprilično neobično za tržišno društvo sa svojim pravnim sustavom. Konačni je rezultat da Phoenix Farmacija zbog Vargine akcije nije tijekom sanacije kliničkih bolnica dobila pripadajućih i nespornih 110 milijuna kuna.
Međunarodni triler
E sad kreće međunarodni triler. Menadžment Phoenix Farmacije jedva uspijeva objasniti stranim vlasnicima što se to događa u Hrvatskoj. Oni pak komentiraju da tako nečega nema ni u Africi te pada odluka da Phoenix Farmacija tuži bolnice. U Phoenix Farmaciji uopće nemaju dileme da će taj spor dobiti na sudu, ali je problem u tome da tada bolnice neće platiti "samo" 110 milijuna kuna nego 150 milijuna kuna. Radi se o trošku kamata i sudskog spora.
S obzirom na to da sve ide tim smjerom, sada se otvara pitanje tko će biti odgovoran za moguću potpuno nepotrebnu štetu od novih 40 milijuna kuna troška za hrvatske građane.
Kad bi ministar Varga, koji je glavni i odgovorni za takav scenarij, podmirio toliku štetu od svoje plaće, onda bi mu za to trebalo oko 200 godina. A mi, porezni obveznici, nećemo ništa imati ni od toga što će Varga jednog dana možda na bilo koji način odgovarati zbog ekscentričnog ministrovanja.
Da bi stvar bila gora, navodno slične pozicije kao i Phoenix Farmacija zauzima i druga velika veledrogerija – Oktal Pharma, ali to do zaključenja ovog broja nismo uspjeli potvrditi. Phoenix Farmacija i Oktal Pharma drže oko 45 posto tržišta.
No tu ne staje priča o čudnom ponašanju ministra Varge. On je čak zabranio bolnicama da podmire dio dugova Phoenix Farmaciji na rate. Kakva je korist od toga?
Ponašanjem ministra Varge, procjenjuju u Phoenix Farmaciji, ozbiljno je narušena sloboda tržišnog natjecanja kroz zloupotrebu dominantnog položaja na tržištu. Posebno je apsurdno pri tome da se Phoenix Farmacija mora zaduživati kako bi ispunila ugovornu obvezu prema bolnicama o isporuci lijekova, a to kompaniju uvodi u gubitke. Iz Phoenix Farmacije upozoravaju da je ukupni iznos njihovih dospjelih potraživanja krajem listopada bio oko 400 milijuna kuna. Navodno su ukupne dospjele obveze Ministarstva zdravlja nabujale od 2,5 do 3 milijarde kuna.
Ukratko, veliki vizionar Varga, čini se, morat će iskoristiti sve svoje vještine da od premijera, ministra financija i opće javnosti prikrije neku buduću sanaciju. Ako je zaista tako dobar iluzionist, skinut ćemo mu kapu. Ili mu se klanjati kao nekom proroku ako zaista ne bude sanacije.
No nekako se ne čini da će u tome uspjeti. Razlog je jednostavan. Ako se zaista ne reže i ne štedi, onda će bolnice i dalje trošiti gotovo sve za plaće, a financijske rupe koje će otvarati drugi troškovi bivat će sve veće i veće. Hrvatska će osjetiti sve teške posljedice Vargine antireforme, tj. izdvajanja HZZO-a iz riznice. Zamislimo sljedeći scenarij: država već ima problema s likvidnošću jer joj je Varga oteo od 17 do 18 milijardi kuna iz riznice, a u jednom trenutku počinju stizati hitni dopisi u Katančićevu (Ministarstvo financija) i Banske dvore (Vlada) da bolnice padaju u doslovnu neimaštinu koja rezultira prekidom liječenja enormnog broja bolesnika. Sve je, naravno, uzrokovano ovrhama koje su inicirale veledrogerije.
Živi bili pa vidjeli.
OK, uobičajene žalopojke veledrogerija uvijek treba primiti s velikom rezervom, ali mora se priznati da su Vargine metode zaista neobične i ekstravagantne. Čini se da zapravo proizlaze iz vrlo nategnutog, spletkaroškog načina kojim je postao ministar, pa mora braniti neobranjive pozicije umjesto da normalno radi svoj posao. Tu je i pitanje stručnosti.
Iskreno, bili bismo bogohulni kad bismo rekli da se u Hrvatskoj može očekivati dramatično rezanje troškova zdravstva. Hrvatska je jedna od starijih europskih nacija. Kohorte baby boomera stvaraju neviđenu potražnju za sve više i sve kvalitetnijim zdravstvenim uslugama, kao i za lijekovima. Možemo samo reći da je svojedobna ideja o smanjivanju zdravstvenog doprinosa za dva posto bila onako baš glupa.
Vizija budućnosti
Hrvatskoj u Ministarstvu zdravlja treba mudar i odgovoran strateg koji će temeljem kvalitetnih poslovnih ideja te ponajprije demografskih projekcija stvoriti novu sliku hrvatskog zdravstva. To treba biti sustavna vizija, a ne neki okljaštreni master plan za bolnice postavljen po kriterijima koji često mogu biti nelogični te stoga nepravedni. Treba biti realan. I uz drastične rezove zbog demografskih trendova teško ćemo održati ovu razinu zdravstvene zaštite. Svi oni koji misle da će se problemi financiranja zdravstva riješiti bez prepuštanja dijela sadašnjih usluga tržištu, jednostavno su naivni. Lijepo je biti idealist, ali puno je logičnije pokušati financijske deficite domaćeg zdravstva riješiti uz generiranje inozemne potražnje tj. dovođenje tzv. medicinskih i zdravstvenih turista u zaista respektabilnim brojevima. Tu se radi o igri u kojoj ćemo možda uspjeti povećati kapacitete, učinkovitost i kvalitetu zdravstva, ali preduvjet je osvješćivanje potrebe partnerstva privatnog i javnog u punom smislu riječi partnerstvo. Eh, bile bi to tri muhe jednim udarcem. Ne dvije!
Eto. To je bilo bitno reći. Ali čini se da će takvo mudrovanje ostati obično naklapanje sve dok imamo ministra koji se zapravo više bavi svojim PR pozicioniranjem nego rješavanjem problema. Zapravo još nismo imali situaciju da je netko veću potrošnju uspio proglasiti radikalnom štednjom. To je jedinstven socijalni eksperiment u kojem smo svi mi, hrvatski građani, mali i nemoćni zamorci koji se mogu tješiti da je najuvjerljivija metoda produljenja života – konstantno pothranjivanje.
>> Varga: Apsolutno nitko neće biti zakinut izlaskom HZZO-a iz riznice
a koliko bi tek morao vratiti bivši ministar Ostojić