Za Inu – MOL vjerovati Ježiću ili bogatim svjedocima i bratu Flaviju

I u slučaju Ina – MOL USKOK nema dokaza da je Ivo Sanader kao premijer od MOL-a primio mito od 10 milijuna eura za prijenos upravljačkih prava te za izdvajanje iz Ine plinskog biznisa koji stvara gubitke. I u ovom se slučaju postavlja pitanje kome će sudsko vijeće vjerovati, Robertu Ježiću i Stephanu Hurlimannu, koji je odbio odgovarati na pitanja, ili svjedocima obrane koji demantiraju svjedoke optužbe. U tom je kontekstu važno i pitanje Sanaderove uloge u pregovorima koji su doveli do izmjene ugovora s MOL-om zbog čega su saslušavani brojni članovi Vlade i njezina Povjerenstva za izmjenu međudioničarskog ugovora. Vladajući u to vrijeme, hadezeovci i haesesovci, nisu svjedočili o tomu da im je Sanader utjerao strah u kosti. Neki su tvrdili kako je bilo i sukobljavanja dok su raspravljali. Članovi povjerenstva svjedočili su kako su i sami za odluku o potpisivanju ugovora doznali iz medija, što samo po sebi govori kakva je bila njihova uloga. No, bivši članovi Vlade za sporni ugovor su rekli da je bio dobar i nužan. Ako pak nije bio dobar, to objašnjava MOL-ovu motivaciju za plaćanje megamita od čak deset milijuna eura.

Polančec o utjecajnosti

Bivši potpredsjednik Vlade, koji je i sam bio neko vrijeme osumnjičenik, svjedočio je da on ne pamti slučaj da je donesena neka odluka suprotna Sanaderovu stavu. A priča s MOL-om počela je tako, kaže Polančec, da je Sanader na užem kabinetu Vlade rekao da njihovu ponudu treba prihvatiti. Bivši glasnogovornik Vlade Ratko Maček i Polančec razilazili su se u tumačenju karaktera rasprava koje su se vodile, pa i njihova trajanja, s tim da je sudac “uhvatio” Polančeca i u nekim kontradiktornostima. Proces za Inu – MOL obilježila je i “opstrukcija” hrvatske istrage nad čelnikom MOL-a Zsoltom Hernadijem. Sanader svoju nevinost temelji i na iskazima Imre Fazekasa, mađarskog naftnog menadžera, te Mihaila Gucerijeva, ruskog naftnog magnata. Fazekas, za kojeg Ježić tvrdi da je Hernadijev čovjek koji je isplatio prvu polovicu mita od deset milijuna eura, svjedočio je da je to uplatio na Ježićevu tvrtku Xenoplast zbog otkupa zemljišta i projekta Družba Adria. Sud će ocijeniti koliko je to uvjerljivo i je li ta tvrdnja svjedoka potkrijepljena nekim drugim dokazima. I Gucerijev je potvrdio tu Fazekasovu priču kazavši: “Ti ljudi su mi ukrali novac, a sad su se dosjetili kako mi ga ne vratiti” misleći na Ježića i Stephana Hurlimanna, direktora Xenoplasta. Sanaderovu verziju potkrijepio je i njegov brat Flavio koji je prema Ježiću trebao organizirati primanje preostalih pet milijuna eura. Sanaderov brat rekao je da su se njih dvojica sreli s Ježićem u Zürichu u listopadu 2009. godine, ali bili su samo na piću.

Novac još kod Ježića

Kao što je poznato, pet milijuna eura još uvijek je na računu Ježićeve tvrtke iako je obećao sucu Turudiću da će ih uplatiti u državni proračun u roku od mjesec dana. Doduše, Ježićev rok istječe 25. studenoga. Ježić je tumačio da novac na njegovu računu sve vrijeme stoji jer bi bilo opasno da je odmah prebačen na Sanaderov račun. Bude li osuđen da je u slučaju Ina – MOL, kolokvijalno rečeno, “izdao Hrvatsku” prodavši je za “pišljivih” deset milijuna eura, kako je efektno zaključila zastupnica optužbe, Sanaderu prijeti kazna veća od pet godina zatvora (Rončević je nepravomoćno osuđen na četiri godine zbog 10 milijuna kuna, a Vladimir Zagorec na sedam godina za dragulje vrijedne 39 milijuna kuna) te ponovni pritvor, po sili zakona.

>>Je li baš Sanader prije nego što je odlikovan uzeo 3,6 mil. kn od Hypa

>>DORH traži 15 godina, Sanader tvrdi da nije kriv - odluka u 10 sati