Ne znam postoji li bolji način od ovog koji imamo da sačuvamo vrijednost novca. Ja ga nisam vidio, kazao je esdepeovac Davorko Vidović, bivši ministar rada, koji je na tribini sindikata znanosti branio dosege mirovinske reforme, “jedine uspješne reforme provedene u Hrvatskoj”.
Sindikat je pokrenuo raspravu o efektima drugog mirovinskog stupa na gospodarstvo na kojoj su stavove izmijenili zagovornici i oštri kritičari drugog stupa, Davorko Vidović, Zoran Anušić (Svjetska banka), ekonomisti Ljubo Jurčić i Željko Garača te Gojko Bežovan s katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta.
Profesor splitskog fakulteta Željko Garača tvrdi da ne postoji nijedan aspekt mirovinske reforme koji bi opravdao njezino postojanje, te da je ona “najveće zlo koje je zadesilo Hrvatsku”. Garača, slično kao i Bežovan, ističe da je tranzicijski trošak previsok, jer se država zaduživala za tih pet posto doprinosa koji se uplaćuju u drugi stup kod istih tih fondova kojima je plaćala visoku kamatu. Sve bi, sugerira Bežovan, moglo završiti po uzoru na Čile, gdje se očekivalo da će mirovina iznositi 70 posto plaće, a spala je na 18-28 posto.
Zoran Anušić, jedan od autora reforme, odgovara da tranzicijskog troška trenutačno nema jer je država u suficitu. Ulaganje u mirovine usporedio je s ulaganjem u obrazovanje djece, kao štednju iz tekuće potrošnje. Ljubo Jurčić je predložio da se ušteđenih stotinu milijardi kuna sačuva u drugom stupu, ali da se obustavi uplata novih doprinosa, na što je Anušić kazao da bi to bilo kao razmontiranje broda koji je isplivao iz oluje.
Kritičari smatraju da su se na drugom stupu najviše okoristile banke i vlasnici fondova. Državi je ostajalo manje novca za druge socijalne funkcije i ulaganja, na što je Vidović odgovorio da je “šokiran simplifikacijama”.
VIDEO Prosvjed protiv mirovinske reforme
"Državi je ostajalo manje novca za druge socijalne funkcije i ulaganja, na što je Vidović odgovorio da je “šokiran simplifikacijama”. A ja sam šokiran da je moj novac za mirovinu država dala na raspolaganje nekim osobama i bankama koje potom kroz lažne dokapitalizacije pokrivaju loše kredite tih banaka. Primjer za to je dokapitalizacija Dalekovoda od strane obveznih mirovinskih fondova 2013 godine da bi se spasio kredit Zagrebačke banke od 400 miliona kuna bez osiguranja plaćanja. Obvezne mirovinske fondove nitko ne kontrolira .