Gledajući i prateći američke medije, lako bi se moglo pomisliti da živimo u paralelnim stvarnostima. Praksa kad dva medija, onaj liberalni i konzervativni, ne iznose samo činjenice već ih kontekstualiziraju i komentiraju, stvaraju shizofrenu situaciju u kojoj aktivno sudjeluju i njihovi konzumenti. Ovaj proces ne traje od jučer, ne traje ni otkad je Donald Trump zasjeo u Bijelu kuću pa tako nije ni specifikum ovih izbora. Zatvaranje medija i publike u dva balona – ili bunkera – ukopavanje u svoje pozicije koje odgovaraju svjetonazoru čitatelja i gledatelja u konkretnom primjeru izgleda ovako.
Za liberalni CNN apsolutno ništa što Trump napravi nije dobro. Za konzervativni Fox Trump je svjetsko čudo koje hoda po zemlji, objašnjava medijsku sliku u SAD-u, ali i šire, izvanredna profesorica Fakulteta političkih znanosti Marijana Grbeša, čija je znanstvena karijera od samog početka usmjerena na politički marketing i političku komunikaciju.
Višeslojni fenomen
– Američki su mediji, kao i elektorat, izrazito podijeljeni. Većina mainstream medija je protiv Donalda Trumpa, a na ovim je izborima podržavala Joea Bidena. Taj privid nepristranosti u medijima kao koncept iščezava, možda tek još postoji ponegdje kao načelni zahtjev. No postulati poput onih “poslušaj obje strane”, nepristranost, objektivnost, toga više nema, i svi se mediji obraćaju svojoj publici, odnosno svom balonu – govori Grbeša.
VIDEO: Iz Wilmingtona, Bidenovog stožera, HRT-ov novinar, Tihomir Vinković: “Američki mediji su posve izgubili objektivnost.”
Polarizacija i baš to stvaranje medijskih balona dobrim je dijelom povezano i dio je istog trenda koji se dogodio iz niza razloga. Jedan je od njih proliferacija medijskog tržišta, silne količine sadržaja na njemu i naravno, razvoj digitalne tehnologije, posebno društvenih mreža.
– To je jedan od najvažnijih faktora koji su doveli do toga da ljudi više ne moraju razgovarati s ljudima s kojima se ne slažu, ne moraju gledati vijesti koje im ne govore ono što one ne žele čuti. Možemo govoriti i o ukusima, pa tako više ne morate gledati emisije, koje nisu nužno političkog i informativnog nego i drugog sadržaja, koje ne želite gledati kao prije kad ste usput mogli i nešto naučiti ako vas zanima. Toga više nema. Odete na Netflix i gledate ono što hoćete – govori profesorica te dodaje kako je riječ o izmiješanom i složenom kulturološkom, sociološkom, politološkom te komunikacijskom fenomenu.
Mediji koji su obilježili i Trumpov mandat, a onda i ovu predsjedničku utrku, televizije su CNN i Fox, i naravno u tom kontekstu je onda i Trumpov odnos prema mainstream medijima, prije svega liberalnim, vrlo specifičan. Sama Fox televizija nastala je jer je netko rekao da hoće biti glas tihe većine, odnosno glas konzervativaca jer su mediji dominantno lijevoliberalni. Uz medijski, i većina zabavnog sadržaja pada na liberalnu stranu te je konzervativcima, iako čine većinu, medijski prostor sužen. Istraživanje iz kolovoza ove godine, koje je proveo Knight Foundation i Gallup, kazalo je da gotovo polovica američkih ispitanika domaće medije smatra “vrlo pristranima”. Postoje razlike između onih koji se deklariraju kao demokrati i republikanci. Čak 71 posto republikanaca ima negativno mišljenje o medijima, dok je taj postotak kod demokrata 22 posto.
– Postoji već standardni pojam liberalnog biasa (pristranosti) koji govori o tome da postoji liberalna pristranost medija. Ona postoji jer živimo u liberalnim demokracijama i ona je standard te su vrijednosti koje utjelovljuje, poput ljudskih sloboda, prava, tolerancije normativni standard u radu medija – objašnjava M. Grbeša.
Informativne emisije Fox televizije, koje protežiraju republikanske kandidate, stoga su izuzetno gledane. Kad se na to doda liberalna pristranost, Trumpa koji nema pretenzije obraćati se ikome osim svom biračkom tijelu nefiltrirano i izravno, putem društvenih mreža, i kod kojeg priča o zajedništvu ne postoji, pa onda i alt right mediji te društvene mreže, nastaje situacija zatvaranja i ukopavanja.
– Kao posljedica ili paralelno s tim, i liberalni mediji se sve više ukopavaju u svoj balon, i više i ne pokušavaju iskoračiti iz njega. Tako je lani New York Times objavio Trumpovu reakciju na jedno od krvoprolića koje su se događala posljednjih godina i stavili su naslov: “Trump je osudio rasizam”. Oni su novinarski sasvim korektno odradili posao, citirali su Trumpa, ništa nije bilo krivo. Međutim, reakcija je čitatelja New York Timesa, od građana, ljudi iz akademije, do demokratskih kandidata, bila strašna. Osudili su NYT kako su mogli staviti naslov koji Trumpa čini tipom koji je u redu i koji čini pravu stvar. Zapravo su poručili: Mi ne tražimo informaciju, mi tražimo da vijest interpretirate sukladno onom što mi želimo čuti. I NYT je promijenio naslov koji je potom glasio: “Trump osudio rasizam, ali ne i oružje”. I to je primjer kako funkcionira taj balon. Teško ćete vidjeti i u jednom i drugom medijskom balonu vijest i interpretaciju koja nije u skladu s onim što publika tog balona traži. Oni se kreću u tom interpretativnom okviru koji je prihvatljiv njihovoj publici, što znači da je novinarstvo koje smo znali ili mrtvo ili ide prema kraju, a ono što sada gledamo i što će sve više biti slučaj jest novinarstvo tih balona – analizira stručnjakinja.
Paradigma se promijenila
Kad se tome doda i nezadovoljstvo konzumenata sadržajem, negativnim vijestima, koje se pretvara u mučninu, odbijanje konzumacije i cinizam, situacija je još složenija. Jednostavno se paradigma novinarstva promijenila, ovo nije krah, nego transformacija koja se događa već neko vrijeme, od novinarstva koje je barem deklarativno bilo posvećeno objektivnosti, koje je usmjereno prema svima, informativnosti, prema novinarstvu filtar-balona pri kojem se mediji ne obraćaju svima, već pišu za svoju publiku.
Usto, postoji niz istraživanja koja kažu da svjetsko novinarstvo ide prema interpretativnom novinarstvu. Posebno je zanimljivo za Hrvatsku da su medijski intervencionizam, odnosno interpretativnost još veći u zemljama s niskom političkom kulturom. Postoje ljudi koji su toga svjesni i koje zanima što se stvarno događa te traže činjenice koje će sami provjeriti, a ne njihovu interpretaciju – kaže profesorica Marijana Grbeša, ali i dodaje: – Na žalost, oni su u manjini
Nije problem kad je netko pristran. Problem je kad nam netko laže da nije, a oči mu se crvene koliko je pristran. Kao na primjer vi, večernji list.