– Ovdje su učenici iz više od 80 zemalja. Ljudi su otvoreni i tolerantni, nema nasilja i segregacije. To je rezultat liberalnosti, ali i selekcije učenika. Raspolažemo velikom slobodom koja se ne zloupotrebljava jer funkcioniramo kao jedna zajednica u kojoj svaki pojedinac ima svoj osobni cilj, ali istodobno uvažavamo jedni druge – kaže Benjamin Ignac, koji je prošlog ljeta iz Orehovice otputovao u Norvešku, gdje završava srednju školu. Kao učenik čakovečke Gimnazije dobio je stipendiju za završetak posljednje dvije godine na RCNUWC-u (Red Cross Nordic United World College), čiji su pokrovitelji osobe poput Nelsona Mandela i jordanske kraljice.
– Praktički još uvijek srednjoškolac, ali RCNUWC je sve drugo nego srednja škola. Razlikuje se po mnogočemu od srednjih škola u Hrvatskoj i pruža kvalitetnije i opširnije znanje. Razlikuje se i po posebnim akademskim aktivnostima koje uvelike utječu na diplomu. Nakon dvije godine polažemo ispit za IB diplomu koja je i priznata širom svijeta i omogućuje mi studij na bilo kojem internacionalnom fakultetu u svijetu – objašnjava.
Odluka za odlazak u Norvešku nije mu, priznaje, bila laka ga je puno toga vezalo za Međimurje. Brzo se snašao. Našao je nove prijatelje. Malo ga muči klima koja je hladnija nego u Hrvatskoj. Često sniježi. Svladao je i engleski jezik.
– Izvan nastave, koja je na engleskom, od vršnjaka i prijatelja učim i druge jezike poput španjolskog, švedskog i norveškog. Raznolikost kultura me obogatila. Raznolikost se ovdje cijeni, što u Hrvatskoj nije uvijek slučaj. Sve što je drugačije u Hrvatskoj se najčešće ne prihvaća – kaže. On to dobro zna jer se kao Rom susretao s predrasudama. Roditelji Katarina i Dragoslav shvatili su važnost obrazovanja i poticali Benjamina da uči. Osvajao je nagrade na natjecanjima i marljivim radom došao do stipendije.
– Predmete i aktivnosti biramo sami. Izabrao sam geografiju, biologiju, matematiku, engleski, hrvatski i ljudska prava. Sviđa mi se ovaj sistem jer mi omogućava da se fokusiram na ono čime se želim baviti u budućnosti, a predmeti koje sam izabrao obrađuju se u detalje. Isto tako, veliki naglasak stavljamo na humanitarne i ekološke aktivnosti. Voditelj sam jedne grupe za zaštitu okoliša, a član sam i Amnesty Internationala koja se bavi zaštitom ljudskih prava – ističe Benjamin. Priprema se za završne ispite za IB diplomu, a radi i na eseju, nešto poput maturalne radnje. Kao temu izabrao je utjecaj obrazovanja na socioekonomski razvoj u romskoj zajednici, s naglaskom na obrazovanje mladih Romkinja.
– Kad ga završim, prevest ću ga na hrvatski jezik i objaviti jer smatram da govori o važnoj problematici u našem društvu. Želim nastaviti rad u području integracije i razvoja romske zajednice nakon završetka školovanja – otkriva. Plan mu je upisati se na fakultet u inozemstvu i dobiti punu stipendiju, a najviše bi volio da to bude u SAD-u ili Kanadi. Želi studirati geografiju i psihologiju/antropologiju.
– Hrvatska mi nedostaje kad se sjetim obitelji i bliskih osoba, mogućnosti komuniciranja vlastitim jezikom, domaće hrane i relativno niskih cijena u usporedbi s norveškim – kaže.
Ne samo da bi tamo mogao ostati nego i obogatiti norvešku za svježih 50-tak članova uže obitelji. Samo... kako će im objasniti da su mu zaista svi braća?