Ministarstvo financija završilo je javnu raspravu o oporezivanju nekretnina te se čeka stav i politička odluka Vlade hoće li se i kada zakon naći u saborskim klupama. Paralelno s donošenjem zakona o porezu na nekretnine išlo bi se i na izmjene Zakona o porezu na promet nekretninama, koje bi donijele nekoliko velikih novosti. Prva je da bi se porez na promet nekretnina smanjio sa sadašnjih pet na tri posto za sve nekretnine u kupoprodajnom postupku, ali bi se ukinula olakšica za kupnju nekretnine kojom građani rješavaju svoje stambeno pitanje.
Žalbe zbog prvokupa
Prema objašnjenju Ministarstva financija, ne postoje razlozi da se zadrži ta olakšica jer se broj građana koji je koriste smanjio na 10-ak tisuća godišnje. Dodatno navode da “olakšica za prvokup produljuje porezni postupak te ga komplicira, što za posljedicu ima i veliki broj žalbi”. Porezna bi se oslobođenja uvela jedino za okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta.
Premijer Milanović sada mora posredovati između ministra financija Slavka Linića, koji bi uvođenjem poreza na nekretnine zaokružio svoj reformski paket, i skeptičnih koalicijskih partnera iz HNS-a, koji smatraju da porez na nekretnine ne treba uvoditi u vrijeme recesije.
Ni u Vladi ni u Ministarstvu financija ne može se dobiti odgovor kad će se točno ta sjednica održati. Milanoviću će biti teško odbiti Linića, to više što mu ovaj donosi na stol prijedlog zakona koji neće dodatno opteretiti najveći broj građana jer bi za prostor u kojemu se stanuje porez bio u visini komunalne naknade. Linić je ublažio stav prema vikendicama te se i za njih neće plaćati više nego sada, a jedini veliki gubitnici bili bi vlasnici treće i svake daljnje nekretnine koja nije u funkciji, u njima ne živi nitko od punoljetnih članova obitelji ili se ne mogu iznajmiti. Porez za pedeset do 100 kvadrata treće nekretnine bio bi od 4 tisuće pa do 15 tisuća kuna, ovisno o vrijednosti i lokaciji.
Pretvaranjem komunalne naknade u imovinski porez Linić će najviše pomoći općinama i gradovima jer će im osigurati stabilan i dugoročan izvor prihoda. Kad se zakon jednom donese, puno ga je lakše dorađivati pa se i porezi s vremenom mogu smanjivati ili povećavati, ovisno o razvojnim planovima lokalnih jedinica. Neslužbeno doznajemo da se koncept zakona koji će ministar predstaviti užem kabinetu ne razlikuje od verzije iz studenog 2012. godine, s kojom je krenuo u javnu raspravu. Nekretnine i porezne olakšice razlikovat će se ovisno o tome služe li za trajno (život, legalan najam) ili povremeno stanovanje (kuće za odmor), te sve ostale koje će biti oporezive sa 1,5 posto. Za prve i druge situacije planirane su velike porezne olakšice, o kojima će zadnju imati vlasti u općinama i gradovima.
Lokalci odlučuju
Kad je riječ o nekretninama u vlasništvu tvrtki, lokalne bi jedinice također dobile mogućnost da odrede postotak olakšice za pojedine djelatnosti na svom području, ovisno o tome žele li razvijati industriju, usluge, trgovinu ili neki drugi biznis. Sugovornik uključen u pripremu zakona ističe da se početak primjene zakona ne mora vezati za kalendarsku godinu, što je uobičajeno za krupne zahvate u porezni sustav, već zakon može stupiti na snagu odmah, čim ga Sabor izglasa. Komunalna naknada nastavila bi se naplaćivati kao akontacija sve dok se ne donese prvo porezno rješenje. Ustrojavanje fiskalnog katastra može potrajati godinu, pa i dvije, što znači da bi donošenje zakona u Saboru bio lakši dio posla bez obzira na gubitak političkih bodova i negodovanje javnosti i koalicijskih partnera. Teži dio svakako će biti sređivanje vlasničkih knjiga i donošenja poreznih rješenja na osnovi podataka koji će se sliti u novi registar. Inače, porez bi teretio vlasnike nekretnina ili korisnike, a tek ako ga nitko ne bi plaćao unutar tri godine, upisivala bi se zabilježba u vlasničke knjige.