'Za svoj prvi zločin Mladić nikada nije odgovarao'

– Žalosno je da nije procesuiran za Škabrnju u kojoj mu je bilo prvo ratno djelovanje i u kojoj je ispekao svoj ratni zanat. Ali zahvaljujući hrvatskom pravosuđu, diplomaciji i politici, za to nikada nije optužen – tako je Marko Miljanić, ratni zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja, prokomentirao presudu Ratku Mladiću donesenu četiri dana nakon što je u mjestu obilježena 26. obljetnica od pokolja dodavši još i da mu činjenica da je osuđen na doživotni zatvor ne znači ništa.

– Nikada pravde za Škabrnju. Ima oko nas još puno Mladića, dobro se zna tko su bili kolovođe, pa i sam sam toliko puta govorio gdje se danas nalaze zapovjednici brigada koji su vodili napade na Škabrnju. Kazao sam da je Tripko Čeković u Podgorici, Sretko Lakić u Valjevu, Mile Uzelac u Novom Sadu, a Mika Arambašić u Beogradu. I nikome ništa – kaže Miljanić.

Samostalni bataljun Škabrnja kojim je zapovijedao osnovan je 5. rujna 1991. godine od dragovoljačkih odreda i branitelja iz pričuvnog sastava policije. Miljanić kaže da je u bataljunu bilo i 27 Srba, na što je ponosan.

– To što se Mladiću nije sudilo za Škabrnju nisu nam krivi ni Europska unija, ni međunarodna zajednica ni Srbi, već smo si sami krivi – govori Miljanić. Prvi poginuli branitelj Škabrnje bio je Stanko Duje Bilaver, zapovjednik prvog voda Škabrnjskog bataljuna. Ubijen je 6. listopada 1991. na ulazu u Prkos, selo koje se naslanja na Škabrnju i s kojom danas čini općinu s 1500 duša.

Najžešći napad na Škabrnju dogodio se 18. studenog 1991. godine. Počeo je oko 7.30 sati. Svjedoci su kasnije prepričavali da su gorjeli nebo i zemlja i da krvavije bitke od ove za Škabrnju i nije bilo. Prvi dan napada ubijena su 43 civila. Izvlačili su ih iz podruma i likvidirali. Njihova su tijela bila razbacana uz cestu i po dvorištima – izrešetana, zgažena, spaljena... Škabrnjani govore, a svjedoči o tome i fotoelaborat s očevida koji je radila srpska policija, da su likvidirani civili bili mahom starci koje je bilo teško i identificirati, poput žene kojoj su pola tijela zdrobile gusjenice tenka... Istog dana na zidu škole u Škabrnji ćiriličnim je pismom ispisano: Dobro došli u mrtvo selo. Sutradan je u susjednom Nadinu ubijeno još 19 ljudi...

U Škabrnji nema kuće u kojoj netko nije ubijen. Eva Šegarić ostala je bez trojice sinova – Miljenka, Vice i Bude, supruga Vice... Kuće su bile uništene, Gospin kip iz crkve bačen na smetlište, a crkva sravnjena sa zemljom. Danas je u novoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, napravljenoj prije trinaest godina u središtu ovog mjesta u Ravnim kotarima, popis s imenima svih 86 žrtava poginulih u selu. Na zidu su fotografije 35 ubijenih branitelja iz Škabrnje te fotografije još 26 branitelja iz Škabrnje koji su umrli nakon rata; bilo da su stradali u minskim poljima, poginuli u nesrećama, umrli od bolesti koja ih je zadesila zbog posljedica rata ili su se ubili.

– Ratko Mladić bio je glavni krvnik Škabrnje. A nije ni optužen. To što je u Hrvatskoj u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora opet se ne odnosi na pokolj u Škabrnji. U svakoj zemlji svaki zločin treba biti osuđen, ali – ponavljam – za moju Škabrnju nikada pravde – ogorčen je Marko Miljanić, ratni zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja, sela u kojem nema kuće koja nije zavijena u crno jer je ovdje u ratnom paklu i napadu kojim je dirigirao Ratko Mladić svakoj obitelji stradao netko od najmilijih.