Zagreb bi poslije Milana Bandića mogao pogoditi sindrom napuštenog djeteta

Taj dan okupilo se i staro i mlado, svi posve razdragani. Na periferiji je to bilo, u bespravno sagrađenom naselju, čije su makadamske ceste “krasile” lokve, a narod se, brojan, zaželio boljeg. Veselilo se i klicalo tog 7. rujna 2000. godine u Kozari putevima simpatičnom čovjeku u odijelu koji je netom pobijedio na lokalnim izborima. Stigao je novi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić da bi prvu sjednicu Gradske uprave izvan Poglavarstva održao upravo na lokaciji koja je i bila tema rasprave. O legalizaciji bespravnih kuća tadašnji su pročelnici odlučivali na licu mjesta, a tek izabrani čelnik metropole postao je omiljeno lice Kozari puteva.

– Ljudi ovdje imaju srca i topline. Ponekad su veći od nas koji imamo sve to što oni nemaju – o nedostatku asfalta, kanalizacije, vode i struje razlagao je Bandić pred kamerama koje su ga slijedile po naselju, a onda stavio ruke u džepove da malo podigne nogavice hlača pa u svojim mokasinkama zagazio sred blatnjava puta, tako da mu je voda iz lokve dosezala gležnjeve. Oni koji su tad za Bandićem hodali, držali su se ruba puta izbjegavajući kaljužu, što je rezultiralo genijalnom fotografijom novoga gradonačelnika kao svojevrsnog mesije, što je prepoznao i sam čelnik grada pa je tu fotografiju kasnije od fotoreportera i otkupio.

Koncentracija moći

Prava senzacija bio je Milan Bandić kad se prije dvadeset godina prometnuo u “vođu” Zagrepčana, jer ni slično nešto njegovu populizmu Purgeri dotad nisu ni čuli, a kamoli vidjeli. Svakoj baki Milan bi došao zakrpati asfalt, cijevi ne bi stigle ni puknuti do kraja, a on bi već bio na licu mjesta, “jeo” je snijeg, bio Batman, kum djeci i mladencima, a pohodio je, bome, i mali milijun rođendana, pričesti i krizmi.

– Prije petnaestak godina, preko Radio Sljemena kontaktirao je s njim čovjek s Trešnjevke, koji se odmah predstavio kao gorljivi HDZ-ovac. Automobili su se stalno bili parkirali na ulaz u njegovo dvorište, pa je tražio da se to nekako riješi. Bandić je sljedeći dan došao sa stupićima i blokirao prilaz čovjekovu gruntu. Ubrzo nakon toga bili su izbori, na kojima su susjedi sreli tog čovjeka. Pitali su ga: Sused, HDZ? A on im kaže: Milan Bandić! – pojašnjavaju nam njegovi suradnici, koji su mu i sami u tome stalno pomagali, na koji se način čovjek iz Gruda penjao u gradu.

Otkrivaju nam da su u početku Zagrebačke ceste, primjerice, imale dežurne službe koje bi skakale odmah na obećanja koja bi Bandić dao, a sve što je obećao,moralo se i realizirati. Ljudi su u redovima stajali pred njegovim uredom, a on bi sve primao, saslušao njihova lamentiranja, a i ono, govore ljudi bliski Bandiću, što je najvažnije, on bi se uvijek pojavio na lokaciji koju bi nekome obećao.

O samom njegovu usponu do gradonačelničke pozicije napisano je već sve, a atmosfera koja je trenutačno stvorena u metropoli nekako više naginje na to da se posvetimo Bandićevu eventualnom odlasku sa te pozicije. Od poraza Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, prvi čovjek metropole nikako da izmakne udarcima. Počeli su pojedini HDZ-ovci koji su baš njega okrivili za zagrebački pad još uvijek aktualne predsjednice, iz saborskog mu je kluba otišla Ana Komparić-Devčić, zbog Srebrnjaka razljutila se Crkva, svoje je rekao i Miroslav Škoro, a zašto je s njim bio u loži u HNK, morao je objašnjavati i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić.

Oporba je nastavila tući, a tu je i nezaobilazni redatelj Dario Juričan koji je cijelu svoju kampanju za izbore temeljio baš na Bandiću, dok on, u principu, nije točno znao kako bi se prema tome postavio. Okupljaju se i prosvjednici, barem jednom mjesečno, a sve je počelo nakon što je najavio da će sagraditi “zagrebački Manhattan” na području sadašnjeg Zagrebačkog velesajma i hipodroma.

Je li mu zaista, nakon dvadeset godina na čelu grada, vrijeme da ode? Politički analitičar Žarko Puhovski kaže, još godinu i pol sigurno ne.

– Možda djeluje da je Bandić sad oslabljen, ali sa svoje bi pozicije mogao jedino iz medicinskih ili sudskih razloga. Osim toga, mogao bi se pokrenuti i referendum za njegovo smjenjivanje, ali ne bi uspio. Tako da ostaje gradonačelnik sigurno još do sljedećih lokalnih izbora – objašnjava Žarko Puhovski i dodaje da će se 2021. pokazati postoji li kandidat koji može privući takvu pažnju kakvu privlači Milan Bandić. Stranačkim i međustranačkim dogovorima, kaže Puhovski, pokušat će se doći do nekoga tko bi mu bio dobar protukandidat, ali pobijedi li zaista, bit će “slabi” gradonačelnik. Zašto? Jer, kaže politički analitičar, neće sigurno moći u roku od 24 sata rješavati probleme građana. S druge strane, objašnjava Puhovski, “jaki” gradonačelnik poput Bandića ionako nije rješenje jer koncentracija moći u rukama jednog čovjeka nikad nije dobra ideja.

– Ako netko preuzme konce metropole, to će morati biti netko za koga se ne vežu nikakva koruptivna djela, netko tko je zaista nov, a i tko zadovoljava minimalni Bandićev standard – kaže Žarko Puhovski, pa se osvrće na rečeno i pojašnjava da će novi gradonačelnik morati poznavati Zagreb, “i to dalje od Trga bana Jelačića, Zrinjevca i Glavnog kolodvora”. Trenutačno je takav, koji bi grad mogao voditi, ističe Puhovski, jedino Tomislav Tomašević, kojem ipak nedostaje potpora značajnijih stranaka. Zagrepčani su se na Bandića navikli, ističe Puhovski, i unatoč prosvjedima, još uvijek ga podržava velik broj ljudi.

– Mi uopće ne znamo smeta li on Zagrepčanima ili ne. Znamo da nije po volji nekim Zagrepčanima koji se okupljaju, ali njih je samo nekoliko stotina. Jedino što su glasni – kaže politolog te dodaje da i dalje ima ljudi koji bez Bandića ne žele biti i koji će i u novom kandidatu tražiti “patrona”. Znači li to da će bez njega Zagrepčani razviti sindrom napuštene djece?

– Lako moguće. To je jednostavno taj kontekst težnje za tatom – pojasnio nam je politički analitičar Puhovski.

Da, s druge strane, Zagreb može bez Bandića, siguran je sociolog Dragan Bagić. Čak, kaže taj naš sugovornik, za novoga gradonačelnika nije ni nužno da bude istog profila kao trenutačni.

– Bit će to nova situacija i, ovisno o ponudi, profilirat će se netko novi. Bandić je politički proizvod, on je jednostavno desetljećima bio uvjerljiv dovoljnom broju birača, a nemoguće je da se pojavi netko tko bi nudio apsolutno isti proizvod – kaže Dragan Bagić pa spominje još jednu specifičnost koja je išla naruku čelniku metropole. Oko njega, ističe Bagić, okupile su se različite političke opcije.

– To je tako bilo jer su ljudi različitih političkih preferencija bili uvjereni da je on bitniji, a ako njega ne bi bilo, ti isti ljudi opet će se raspršiti – kaže sociolog, dodajući kako i ideje i politički proizvodi imaju rok trajanja. Ako Milan Bandić izgubi na sljedećim lokalnim izborima, kaže Bagić pa odmah i ističe da nitko nije rekao da hoće, to bi se moglo dogoditi jer ne može više isporučiti biračima ono što žele. Ono u čemu, smatra Bagić, Milan Bandić zakazuje veći su gradski projekti, poput žičare, stanja s otpadom.

– On je i danas, kao što je bio na početku, blizak ljudima, ali svojim modelom upravljanja ne uspijeva riješiti velike stvari s kojima se Zagreb bori – govori Bagić.

Tko će sve u utrku

Oni koji bi Bandića mogli naslijediti još nisu glasno kazali hoće li uopće zapodjenuti borbu s njim, ali u utrku za čelnu poziciju metropole mogli bi krenuti Gordan Maras, predsjednik zagrebačkog SDP-a, te predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš. Maras kaže kako od Bandića treba odmak, a od njegove politike zaokret.

– Postoji nekoliko razina upravljanja gradom, a način u kojima se rješava jedan po jedan problem osoba, ne može se u gradu koliki je Zagreb, to se može u općini koja ima tisuću stanovnika. Na građane se treba osloniti u smislu kontakata i otvorenosti, ali treba imati i ekipu u Gradskoj upravi koja nije okrenuta isključivo tome da gleda koji posao dodijeliti kome i kako podijeliti kolač – govori Maras i dodaje da će se novi gradonačelnik sigurno morati pozabaviti i repovima koje će iza sebe ostaviti dvadeset godina Milana Bandića. Ali umjereno i u suradnji s dobrim asistentima.

– Kad bi se bavio samo time, to bi mu postao glavni posao. Novi bi se gradonačelnik trebao baviti razvojem grada i načinom na koji ga oživjeti jer trenutačno u njemu puno toga ne funkcionira, od prometa i vodovoda do otpada. Pa nije grad slučajno zatrpan smećem, godinama se nije na tome radilo – kaže Maras, kojega pitamo na koji bi on način komunicirao sa Zagrepčanima. Ključan je, kaže, internet.

– Ljudima treba približiti izravno i pametno upravljanje. Da sve primjedbe mogu poslati Gradu i da se one uvažavaju. Također, veću ulogu treba dati gradskim četvrtima, koje su prve u doticaju s građanima. Treba jednostavno promijeniti koncepciju jer kad jedna osoba rješava problem, ne rješava ga nitko – smatra Maras te ističe da je koncept koji je nudio Bandić potrošen te da “na stranu treba staviti korupciju i sva muljanja”.

Da gradonačelnik vuče Zagreb sa sobom na dno, uvjerena je i Anka Mrak Taritaš.

– Ovo je, zapravo, zanimljiva situacija. Na sljedeće lokalne izbore će vam ići djeca koja uopće ne znaju da Zagreb postoji bez Bandića. On je prve izbore dobio 2000. godine, ta djeca će sljedeće godine imati 21. Ali svi zajedno moramo shvatiti da nam treba netko novi, ne njegova kopija, nego osoba koja promišlja i funkcionira na drugi način – govori Anka Mrak Taritaš pa analogijom dalje pojašnjava:

– To vam je slično kao kad ste u lošoj vezi ili braku. Nikako da odete, ali kad jednom to napravite, pitate se zašto niste i prije – kaže predsjednica GLAS-a, koja o svojoj mogućoj kandidaturi za gradonačelnicu kaže “ni da ni ne”. Neki je dan, kaže, ipak malo proučavala što je imala u svom programu kad se za čelnicu grada kandidirala 2017. godine.

– U njemu je otpad, Holding, kultura, zapravo, osim što bi trebalo uključiti klimatske promjene i još neke slične stavke, on bi mogao biti identičan i 2021. jer ništa od problema nije riješeno – kaže Mrak Taritaš, koja, baš kao i stručnjaci, unatoč svemu što je u posljednje vrijeme zadesilo Bandića, ne misli da će on otići prije izbora. Sam sigurno neće otići, kaže, a neće ga ni rušiti.

– Treća nedjelja u svibnju sljedeće godine bit će odlučujuća. Milana Bandića ne treba podcjenjivati. Sjetimo se samo kad je završio u zatvoru. Ankete o njegovoj popularnosti tad su se pokazale jednakima i prije i poslije Remetinca – kaže Mrak Taritaš pa ističe da je sada situacija možda ipak nešto drukčija jer se sad protiv njega okreću i oni koji su mu bili posve vjerni. Kao kotačić promjene istaknula je prosvjede.

– Sljedeći je 1. veljače, nadam se da će doći još više ljudi nego na posljednji te da će s vremenom ta masa Zagrepčana sve više rasti – kaže čelnica GLAS-a i dodaje da Zagreb mora prodisati, a njime treba upravljati netko tko će promišljati, ali ne kako će metropola izgledati 2030. godine, već 2050.

Mi ćemo, pak, još samo podsjetiti da je u posljednjih dvadeset godina Bandićeve vladavine Zagreb bio bez njega, i to dvaput.

Prvi put nakon što je pijan skrivio prometnu nesreću 2002. godine, nakon čega je grad vodila Vlasta Pavić, dok je on bio dogradonačelnik, a drugi put 2015., kad je završio u Remetincu, a uzde grada došle su u ruke njegovoj zamjenici Sandri Švaljek. Iako potonja k njemu nije željela ni na konzultacije, s njegovim suradnicima teško se nosila jer su radili upravo po naputcima svoga šefa. Što se Vlaste Pavić tiče, ona je mandat odradila, ali pratio ju je glas da sama ne odlučuje ni o čemu, već da to čini vladar iz sjene.