Je li ovo kraj Milana Bandića? Obračun Glasa Koncila sa zagrebačkim gradonačelnikom zbog smjene ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak Borom Nogalom svakako predstavlja znak koji potvrđuje da se Bandića polako počinju odricati i njegovi najbliži saveznici.
Kada znamo što je sve Bandić – čije političko geslo glasi “bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje” – činio kako bi dokazao svoju vjernost Kaptolu i koliko je bio darežljiv kada se radilo o milijunima za obnovu crkvene imovine, onda je pljuska s Kaptola signal da Bandić gubi potporu i onih za koje je vjerovao da ih je toliko zadužio da mu nikad neće okrenuti leđa. A takvih je posljednjih tjedana sve više.
Procesi bez pravorijeka
Bandić je postao simbol za političku korupciju, o čemu svjedoče brojni sudski procesi, koji zahvaljujući sporosti pravosuđa još nisu dobili sudski pravorijek.
Na tim procesima niz svjedoka govori o klijentelističkom dijeljenju položaja i zaposlenja, kao i rasipanju gradskog novca. I bujanje Bandićeva kluba u Saboru potaknulo je optužbe za političku korupciju, na koje Bandić nije imao uvjerljiv odgovor. Njegov model političke vladavine temelji se na političkoj trgovini, i to u doslovnom smislu, a taj model više ne funkcionira, ni na zagrebačkoj ni na nacionalnoj razini. Njegov stranački klub u Saboru, u kojem sjede zastupnici koji su u Sabor izabrani na listama drugih stranaka – i koje je sam Bandić u jednom nekontroliranom istupu nazvao “žetončićima” – počinje se osipati.
VIDEO Milan Bandić glasao na predsjedničkim izborima
Čini se da u HDZ-u, čija većina ovisi o Bandićevim žetončićima, polako shvaćaju kako Bandićeva potpora postaje pretežak teret. Davor Ivo Stier svoju kampanju protiv Andreja Plenkovića na izborima u HDZ-u temelji upravo na otkazivanju suradnje s Bandićem, upozoravajući na korupciju i klijentelizam, a šef HDZ-ova saborskog kluba Branko Bačić, koji u utrci za stranačkog predsjednika podržava Plenkovića, poručuje kako će njegova stranka imati svog kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika.
Bandićev je paradoks što je on prije 20 godina došao na vlast u Zagrebu kao alternativa HDZ-u koji je u to vrijeme “oporbenu situaciju” u Zagrebu rješavao upravo kupovinom gradskih vijećnika. Bandić je tada govorio “oteto-prokleto”, poručujući kako će im se to jednog dana obiti o glavu, da bi se danas i sam morao braniti od optužbi da kupuje zastupnike, i to u neusporedivo većim i opasnijim razmjerima od HDZ-a devedesetih godina. I taj detalj svjedoči o dubini Bandićeva političkog preokreta, za koji građani pokazuju sve manje razumijevanja.
Bandićeva moć u Zagrebu kopni. Na nedavnim europskim izborima u Zagrebu, na svom terenu, njegova je stranka doživjela potpuni potop, osvojivši manje od pet posto glasova, što svjedoči o promjeni raspoloženja građana prema donedavno neprikosnovenom gospodaru Zagreba. Ovih je dana cijela organizacija Bandićeve stranke u Vukovaru prešla u Hrvatsku konzervativnu stranku Ruže Tomašić.
Kolinda Grabar-Kitarović očekivala je da će joj upravo Bandićeva potpora u Zagrebu osigurati pobjedu na predsjedničkim izborima, što se pokazalo potpuno pogrešnim. Štoviše, dio HDZ-ovaca smatra da je njezina nepromišljena izjava kako bi Bandiću nosila kolače u zatvor, uz još nekoliko sličnih izjava, bila presudna za njezin poraz na izborima. Drugim riječima, intenzivno savezništvo s Bandićem, opterećenim aferama i skandalima, ne samo da joj nije pomoglo nego joj je ozbiljno naškodilo.
Bandić je od političkog moćnika postao jedna od najomraženijih figura na političkoj sceni. Ako su nekoć njegova hiperaktivnost i tvrdnje kako nikad ne ide na godišnji odmor jer “dela” 365 dana u godini, 16 ili 18 sati na dan, jednom dijelu građana možda i bili simpatični, njegovi sve češći ispadi u posljednje vrijeme, njegovo vrijeđanje novinara i bahatost, ali i kontinuirani niz afera, čini se, polako dolaze na naplatu. Gradonačelnik Zagreba sve je nepopularniji među Zagrepčanima, što potvrđuju izborni rezultati njegove stranke i kandidata koje on podržava.
Uloga Darija Juričana
Ključnu ulogu u razotkrivanju Bandićeva modela vladavine nije odigrala politika, nego redatelj Dario Juričan, koji formalno nije političar. Svoju kandidaturu i kampanju na predsjedničkim izborima Juričan je posvetio isključivo Bandiću i njegovim spornim odlukama. S nevjerojatnom upornošću i domišljatošću, osobito na primjeru zagrebačkog Adventa, Juričan je građanima na razumljiv i plastičan način prezentirao način funkcioniranja Bandićeve mreže, čime je za osvješćivanje problema političke korupcije u samo nekoliko tjedana napravio više nego što su političari i pravosuđe učinili od ulaska Hrvatske u EU, ako su uopće išta učinili na tom planu.
Bandić nije znao kako se boriti protiv Juričanove kampanje. Najprije ga je ignorirao, a kada je shvatio da Juričan nije komedijaš, bilo je prekasno. Bandić danas ostavlja dojam umornog, nervoznog i – što je u njegovu slučaju najgore – nemoćnog političara. Teško je i zamisliti da bi ga Zagrepčani još jednom birali za gradonačelnika. Njegov politički projekt se urušio, a magija kojom se dosad uvijek izvlačio i na kraju pobjeđivao više ne funkcionira. Njegovoj političkoj karijeri, čini se, bliži se kraj.
Zakonski bi trebalo ograničiti svaku izvršnu funkciju na maksimalno dva mandata pa nam se ne bi događalo da politički inžinjeri ispletu interesnu mrežu koja ih drži na ili pri vlasti do smrti.