Američki nezavisni izdavač Akashic Books od 2004. godine do danas objavio je šezdesetak naslova u svojoj Noir ediciji vezanoj uz svjetske gradove. U ediciji su se već isprsili London, Tel Aviv, Haiti, Venecija, brojni američki gradovi, Moskva, Bagdad, Jeruzalem...
Zahvaljujući zagrebačkom Durieuxu i njihovoj biblioteci Durieuxnoir, svojih četrnaest mračnih priča dobio je i Zagreb. Zagrebačku zbirku tamno obojenih kratkih priča priredio je Ivan Sršen, koji se i sam predstavio pričom "Wiener schnitzel" o sitnim kriminalcima koji iz kvartovskog kafića planiraju i organiziraju čak i transport ljudi u njihovoj potrazi za boljim životom. U većini priča objavljenih u ovoj zbirci autori se izravno ili neizravno bave Domovinskim ratom, njegovim posljedicama, frustracijama, zabludama i predrasudama.
Knjiga je ovo prepuna zračnih uzbuna, nasilja, i to posebno nad Srbima, ratnih veterana koji imaju snažnu potrebu za uvođenjem reda u zagrebačkom metropolskom neredu, nogometnih i svjetonazorskih razračunavanja. Sudeći po ovim pričama, Zagreb je u ovih četvrt stoljeća postao poprilično uzavrela ljudska džungla u kojoj su kao iz gnoja izrasle sve moguće ljudske kancerogene izrasline. Ipak, dio autora odlučio se za odmak od pravocrtne kriminalističko-političke banalnosti zla. Ponajprije se to odnosi na maestralnu Nadu Gašić u po dometima svjetskoj, a po atmosferi doista najzagrebačkijoj priči "Od broja 1 do broja 3".
Svježa je i erotska noir priča Ružice Gašperov "Vrata pakla", a svaku pohvalu zavređuje i kafkijanski maštovita priča Zorana Pilića "Utvare". Nora Verde je u svojoj "Voriorki" uz dobro odmjerenu količinu ironije otvorila temu otkačenog, ekološkog i antirasističkog aktivizma i dokazala da jako dobro poznaje zagrebačke kvartove, ali i neuralgične točke hrvatske pravne države koje snage reda pretvaraju u glavne snage nereda. Vrlo je emotivna i živopisna priča Nevena Ušumovića "Sreća na uzici", ali ona kao da zaslužuje i dulju proznu razradu, kao da je nekako prebremenita za kraće prozne forme.
Iznimno je efektna, ali i brutalna priča Darka Macana "Cura u garaži", lukavo smještena u bespuća novozagrebačke Mamutice, a vrlo elegantna, doduše pomalo biblijski bajkovita, ali ipak odlično napisana priča Ivana Vidića "Starac s planine". Josip Novaković na engleskom je uz puno mašte i sa satiričkim žalcima napisao priču "Greda" (na hrvatski ju je preveo Duško Čavić) u kojoj je našao mjesta i za Indiru Gandhi, Putina i Stephena Hawkinga, a okušao se i u političkom i sportskom prognoziranju koje se mnogima nikako neće svidjeti.
O nasilju kao ultimativnom načinu života ljudi koji odlaze na nogometne stadione samo radi agresivnih hormona progovorila je Andrea Žigić-Dolenec u krvavoj priči s elementima političkog trilera "Noćni rezovi". Robert Perišić se u napetoj priči "Nema sutra" bavi srpskim pitanjem koje je Domovinskim ratom dobilo dodatnu eksplozivnost. Mima Simić u "Konjoubojici" portretira tipičnog ratnog zločinca kojeg ne osuđuje sustav, nego mu presuđuje strpljiva osvetnica u ulozi božice Pravde. Pero Kvesić u priči "Niktalop" također propituje sudbinu zagrebačkih Srba koji su devedesetih morali proživljavati brojne nepravde, dajući portret zagrebačkih gospodskih kvartova poput Tuškanca. Darko Milošić se u "Bezglavlju" pozabavio i temom sotonizma, jer Zagreb je grad oko kojeg su se uvijek spominjale i crne, negativne sile koje znanost, pa ni religija ionako ne mogu do kraja razjasniti niti potisnuti.