'Zagrebu korupcijski model Bandić - HDZ ne treba, a ni to da se netko uči biti gradonačelnik'

Na prošlim lokalnim izborima malo je nedostajalo da Anka Mrak Taritaš, tada kao članica HNS-a, a uz potporu SDP-a, potane gradonačelnica Zagreba. Četiri godine kasnije, nakon što je de facto već stala uz aktualnog SDPovog kandidata za gradonačelnika Zagreba Joška Klisovića dogodio se obrat. Pregovori između Glasa i SDP-a su pukli, a Mrak Taritaš odučila se sama ponovno kandidirati za prvu ženu Zagreba. Razgovarali smo o tome kako je do toga došlo, na čiju potporu računa, ali što ovog puta nudi Zagrepčanima.

Što se točno dogodilo između vas i SDP-a?

Ništa posebno neobično. Nismo se dogovorili o zajedničkom nastupu na izborima u Zagrebu, za razliku od mnogih drugih gradova gdje idemo zajedno. Kolege iz SDP-a dugo smo čekali i na kraju prijateljski razgovarali, ali se pokazalo da različito gledamo na izbore u Zagrebu. Mi smo iskreno i otvorena srca htjeli sudjelovati i u zanimljivoj kampanji i u stvaranju dobrog programa, a posebno u pripremama za onaj dan poslije izbora kad počinje ozbiljan posao. SDP-u je glavno bilo da pogasi vatre u raspuštenom zagrebačkom SDP-u. Ja to razumijem, ali nama je ono prvo bilo važnije i odlučili smo da svatko ide svojim putem.

U toj stranci optužuju vas da ste „previše tražili“odnosno da ste htjeli nerealno puno mjesta za članove Glasa na listama za mjesne odbore i vijeća gradskih četvrti. Je li to točno?

To vam govori netko tko nije bio prisutan. Do gradskih četvrti i mjesnih odbora nismo nikada ni došli. Ponavljam, kad smo nakon mjeseci odugovlačenja konačno sjeli za stol, brzo je postalo jasno da nam se prioriteti ne poklapaju i razgovori su završili.

Isto tako kažu i da gubitak vaše potpore ne znači puno s obzirom na to da i ankete pokazuju da vam popularnost pada. Kako gledate na takve neslužbene poruke koje se mogu čuti od vašeg bivšeg partnera koji vas je prije četiri godine nudio u Zagrebu za gradonačelnicu?

U SDP-u ima mnogo pametnih ljudi i sposobnih političara koji su više nego svjesni da su u povijesti Hrvatske samo dva puta došli na vlast – oba puta u vrlo širokim koalicijama koje su pametno iskoristile puni potencijal partnera. Svjesni su i da im je rezultat u Zagrebu već godinama loš, uključujući i na prošlim lokalnim izborima. Ja sam tada kao zajednička kandidatkinja dobila velik broj glasova, ali SDP- ove liste baš i ne. Znaju i što su pokazala istraživanja na kojima smo temeljili razgovore za ove izbore. Ja sam, bez ikakve objave kandidature, imala tri četvrtine glasova SDP- ova kandidata, dakle već tada sam donosila gotovo kao i njihov kandidat. Zbog svega toga, ne mislim da pametni i sposobni tamo daju te neobične, anonimne, neslužbene komentare, odnosno ako ih i daju, onda to rade da bi pokušali umanjiti štetu. U svakom slučaju, ne opterećujem se.

S druge strane, činjenica je da ste prije četiri godine ušli u drugi krug, ali i da vam danas nitko ne daje velike šanse za utrku za Zagreb. Zašto ste se svejedno odlučili kandidirati za gradonačelnicu i hoće li vam činjenica da ste na prošlim izborima izgubili biti uteg?

Relativno kasno predstavila sam kandidaturu i procjena mojih šansi tek će doći na red. Dosad nisam ni bila kandidat pa ih nitko nije ni procjenjivao. Kandidirala sam se jer Zagrebu ne trebaju ni nastavak Bandićeva i HDZ-ova korupcijskog modela, a bome ni to da se netko na položaju gradonačelnika sad uči raditi. Za to nemamo ni vremena ni snage, ljudima je dosta neizvjesnosti i sa svojim znanjem i iskustvom sigurno neću sjediti sa strane. Ne mislim da bi mi to što sam u 20 godina bila jedina koja je ozbiljno ugrozila Bandićevu pobjedu trebao biti uteg. Ako išta, to mi je prednost. Dobra sam kandidatkinja, znam što radim i promjena sam koje se ljudi ne boje.

Što je vaš plan za Zagreb?

Moj je plan upotrijebiti sve svoje znanje i iskustvo da se Zagreb izvuče iz neizvjesnosti u kojoj se našao. Cijeli moj život na neki me način pripremao za posao koji je u Zagrebu sad najpotrebniji. Vodila sam goleme sustave i radila u njima. Provela sam uspješno veliku obnovu nakon prirodne katastrofe. Po struci sam arhitekt i urbanist. Funkcioniranje zagrebačke uprave poznajem iznutra i razumijem sve probleme. Imam i veliko političko iskustvo, što nije zanemarivo. Četiri su glavne stvari koje ću početi raditi prvi dan nakon izbora – obnova koja nije samo krpanje rupa, nego i razvoj novoga grada, sređivanje gradske blagajne, rješavanje prometnih problema kojima se nitko ne bavi desetljećima i zbrinjavanje otpada koje i dalje ne štima. Sve to, naravno, uz temeljito pospremanje i provjetravanje gradske uprave i Holdinga. Već godinama imam spreman detaljan program za upravljanje Zagrebom koji uključuje i druge važne teme – škole i vrtiće, kulturu, socijalne politike, jačanje gradskih četvrti i mjesnih odbora i sve ono što bi Zagreb doista učinilo gradom u kojem ljudi ugodno žive.

Ima li istine u glasinama da bi moglo doći do povezivanja vas i Miranda Mrsića koji se također kandidirao za gradonačelnika Zagreba i ako ima, tko bi odustao od svoje kandidature?

Mirando Mrsić i ja, zajedno s našim strankama, već dugo dobro surađujemo, imamo kolegijalne i prijateljske odnose. Razgovaramo i o mogućim oblicima suradnje u Zagrebu. Ako se zaista i odlučimo na suradnju, odmah ćemo obavijestiti javnost.

Jeste li u pregovorima s još nekim strankama koje nemaju svoje kandidate za gradonačelnike, poput HSS-a i stranke Centar Dalije Orešković i Marijane Puljak s kojima ste u Klubu u Saboru, da vam daju potporu?

Nakon što sam objavila kandidaturu, telefon mi doslovno ne prestaje zvoniti. Razgovaramo s nekoliko mogućih partnera, osnovni je uvjet je bio da nisu surađivali s Bandićem i HDZ-om. Ne bi bilo fer da ih spominjem dok pregovori još traju, ali kad se i ako se dogovorimo, naravno da ćemo obavijestiti javnost o tome.

Uđete li u Skupštinu i ako Glas osvoji određeni broj mandata, je li Tomislav Tomašević jedini kojem ste spremni pružiti potporu u sastavljanju vlasti?

Hajdemo s procjenama tko će kome davati podršku pričekati rezultate izbora. Sigurno je samo da neću dati podršku vlasti koja je ispala iz torbe pokojnog gradonačelnika ili HDZ-a.

Kako gledate na ulazak u utrku Jelene Pavičić Vukičević, što vidite kao motiv njezina ulaska u utrku i ima li ona šanse povući većinu glasova koje je nekada dobivao Bandić?

Jelena Pavičić Vukičević je ozbiljna kandidatkinja, glavna predstavnica starog načina upravljanja gradom koji nas je u 20 godina doveo tu gdje jesmo. A motiv tog ulaska naveli ste sami – pokušati povući Bandićeve glasove.

Uđe li u drugi krug, hoće li i Pavičić Vukičević postati HDZ-ova kandidatkinja?

Ona je već sada HDZ-ova kandidatkinja. Bandić i HDZ u Zagrebu imaju čvrstu suradnju, gotovo simbiozu, već godinama. To se vidi i iz toga s kakvim je kandidatom HDZ izašao na izbore dok je još računao na Bandića.

Što sa zaposlenicima u Gradu i Holdingu kojih, prema nekim procjenama, ima i 30 posto viška? Treba li rezati taj broj ili ne?

Naravno da treba. Gradu i Holdingu, s obzirom na to da dolazi proljeće, treba jedno pravo proljetno čišćenje. I kao i kod kuće, u tom će čišćenju neke stvari ostati kakve su i bile, neke će se premjestiti, a za neke više neće biti mjesta. Ljudi koji nemaju kvalifikacije za radna mjesta na kojima sjede, oni koji ne dolaze na posao, oni za koje nema realnog posla, njima ćemo se zahvaliti. Često se govori o tome da su općine i gradovi u Hrvatskoj neracionalni. Grad Zagreb ima više zaposlenih nego svih 428 općina u Hrvatskoj, koje zajedno imaju dvostruko više stanovnika od Zagreba. Ako su općine neracionalne, što je onda Zagreb?

Potres se dogodio prije godinu dana, od obnove nema ništa, jesu li Zagrepčani prepušteni sami sebi?

Jesu, nažalost, a nadala sam se da neće biti tako, bila sam u pravu kad sam odmah nakon potresa počela govoriti da se već iz prvih koraka vidi da ni Grad ni Vlada nemaju pojma što rade i da ih nije briga. Kad sam prvi put uzela Prijedlog Zakona u ruke javno sam rekla da je neprovediv i da po njemu obnove neće biti. Zato sam i glasala protiv Zakona – ne zbog politike, nego zbog struke. Sve što se u obnovi napravilo bilo je samo zahvaljujući privatnoj inicijativi. Gradska uprava i Vlada ne postoje. Obnova je žalostan, ali dobar primjer toga što se dogodi kad na izborima pobjeđuju nesposobni.

Jesu li vladajući htjeli iskoristiti obnovu za lokalne izbore ili mislite da se i od toga odustalo s obzirom na izjavu ministra Horvata da će skele u lipnju preplaviti Zagreb?

Ne znam što su htjeli ili ne. Kad je u pitanju obnova, a i puno drugih stvari, znam da bi se trebali sakriti u mišju rupu od srama.

Činjenica je da izbori još nisu ni raspisani. Je li i njihova odgoda realna i u kojem slučaju?

Ne mislim da je odgoda izbora realna. Datum lokalnih izbora u Hrvatskoj je propisan zakonom – treća nedjelja u svibnju svake četiri godine – i može ga se mijenjati samo izmjenama tog istog zakona. Iskreno, ne mislim da je ključni problem organizirati izbore da sve bude u skladu s epidemiološkim mjerama. Ono na što sam nekoliko puta u Saboru upozorila javnost je problem skupljanja potpisa za kandidature. To će sada biti znatno teže nego u normalnim uvjetima. Trebalo je na vrijeme razmišljati kako olakšati to prikupljanje. Naravno, „na vrijeme“i „razmišljati“nisu riječi koje idu zajedno sa sadašnjom hrvatskom vlasti, osim kad je njezin vlastiti interes u pitanju. Mi koji imamo stranke, aktiviste, volontere i organizaciju to ćemo obaviti. Najviše problema imat će nezavisni kandidati i liste, a lokalni izbori su glavni poligon za njihov nastup na izborima, čime se jača demokracija i zastupljenost građana u donošenju odluka.

Koliko vladajućima šteti prtljanje s cijepljenjem i kako vi gledate na cijelu tu situaciju s cjepivom?

Situacija je ista kao i uvijek. Kad HDZ nešto radi i organizira, u tome smo najlošiji u Europskoj uniji. Tako je i s cijepljenjem i, žalosno je reći, uopće se ne čudim. Ne znam koliko im to šteti, očito ne dovoljno. Jer da je kriterij dolaska na vlast u Hrvatskoj samo jeste li dobro ili loše radili, HDZ već odavno ne bi postojao, a kamoli bio na vlasti. Jedan je problem to što smo dobili malo cjepiva, a drugi što i to malo loše distribuiramo. Mi smo se, nažalost, na nesposobnost onih na vrhu očito naviknuli, a sitne povlastice odabranim skupinama dovoljne su da bi se ista nesposobna ekipa održavala na vlasti već desetljećima. Tako da, niti me čudi da smo najlošiji u cijepljenju, niti mislim da će odgovornima to posebno naštetiti. A to je baš žalosno.

U srijedu su se cijepili AstraZenecom premijer, predsjednik Sabora i ministar zdravstva. Podržavate li tu kampanju za popularizaciju cjepiva kojeg smo najviše naručili, a zbog kojeg je nastala prava panika radi mogućih nuspojava?

Podržavam. Podržavam cijepljenje, podržavam znanost i podržavam znanstvene dokaze o svakom pojedinom cjepivu pa tako i o AstraZenecinu. U tom smislu nemam prigovora na potez državnog vrha. Ono na što imam prigovora je nespretnost kojom je europska birokracija organizirala nabavu i distribuciju cjepiva, a posebno imam prigovore na to da je Hrvatska i u tome opet među zadnjima u Uniji. Zadnje mjesto u Uniji, gdje nas obično samo Bugarska ili Rumunjska spašavaju od potpune blamaže, mjesto je koje Hrvatska zauzima u svim statistikama, što god se uspoređuje. To je izravna zasluga i rezultat HDZ-a i njegove politike.

Panika je zavladala i u pravosuđu. Je li porazna činjenica da većina građana vjeruje osuđenom bjeguncu Zdravku Mamiću, a ne hrvatskim sucima?

Naravno da je porazna, ali ni to me ne čudi. Nepovjerenje hrvatskih građana u pravosuđe je statistički, da ne kažem znanstveno, dokazana činjenica. Ja sam barem 10 puta u Saboru držala govore o tome da smo u Europskoj uniji zemlja s najgorim povjerenjem građana i tvrtki u pravosuđe. To, naravno, ima ozbiljne posljedice i na život ljudi i na naš standard jer, uz ostalo, u zemlju s takvim pravosuđem nitko ozbiljan ne želi ulagati. Osim u skladište i dućan, a i to sve manje. Tako da me ne čudi da ljudi vjeruju Zdravku Mamiću, a ne, recimo, Đuri Sessi. Pri tome, nije to baš samo Mamićeva riječ protiv njihove. Dovoljan crv sumnje u meni izazivaju, na primjer, fotografije na kojima suci koji bi mu trebali suditi zagrljeni s njim pjevaju na tulumu. A svi smo čuli priče o Mamićevim tulumima i da nikada nije bio škrt prema svojim gostima i prijateljima. O tome možete više pitati i bivšu predsjednicu Republike.

Kako komentirate čuđenje premijera zbog svega i posebno njegovu konstataciju da HDZ sigurno nije kriv za stanje u pravosuđu?

Premijer Plenković se jako voli praviti bedast i misli da smo i mi svi bedasti. Pa valjda vjerujemo u to da prije njegova dolaska nije bilo ničega, povijest počinje s njime. HDZ je stranka koja je razorila hrvatsko pravosuđe svojim kadroviranjem, utjecajima svih vrsta, lošim zakonima, stvaranjem i toleriranjem korupcije na svim razinama društva pa tako i u pravosuđu, od 1990. do danas. Plenkovićevo glumatanje još bi i imalo smisla da je on u taj HDZ donio neke bitne promjene. Ali, koliko vidim, to je isti onaj HDZ, s istim aferama, istim problemima, istim negativnim utjecajima na Hrvatsku kao i prije. Plenkovićev HDZ je onaj stari HDZ kakav poznajemo i ne volimo i kao takav snosi gotovo isključivu odgovornost za stanje u hrvatskom pravosuđu.

Kako gledate na krizu oko izbora predsjednika Vrhovnog suda?

Moje je mišljenje da je predlaganje predsjednika Vrhovnog suda izravna ovlast predsjednika Republike. Članak 116. pročišćenog teksta Ustava ne spominje nikakve dodatne procedure ili tijela koja bi bila uključena u odabir mogućih kandidata. Zakon o sudovima koji je HDZ-ova većina donijela 2018. uvodi tu proceduru za koju mi se čini da ograničava izravnu ustavnu ovlast predsjednika Republike i da je takva onda u suprotnosti s Ustavom. Koliko ja znam o pravu, u sukobu Ustava i zakona, pobjedu uvijek odnosi Ustav. Neka me demantira tko god misli da nije tako. U međuvremenu je došla odluka Ustavnog suda i nju, kakva god bila i što god mislili o njoj, ne možemo zanemariti. Sad bi me zanimalo što se događa ako predsjednik Republike, na primjer, odluči da neće podržati ni jednog od kandidata koje mu predlaže DSV.

Predsjednik Milanović poslao je u srijedu svim saborskim zastupnicima pismo. Traži da Sabor ispuni svoju ustavnu obvezu i da se očituje o njegovo prijedlogu za izbor predsjednika Vrhovnog suda. Kako gledate na potez predsjednika Sabora Jandrokovića i što ćete poduzeti po tom pitanju?

Čini mi se kao da predsjednik Sabora sam sebi daje ovlasti i cijelog Sabora i Ustavnog suda. Moto ovog novog, tobože reformiranog HDZ-a je „država, to sam ja“i ovdje se to baš dobro vidi na djelu. Napravit ćemo sve moguće vrste pritiska koji saborska opozicija može napraviti u ovakvom slučaju.

Očekujete li od predsjednika da se pridržava odluke Ustavnog suda?

Od predsjednika očekujem da se pridržava Ustava Republike Hrvatske i da se brine o redovitom i usklađenom djelovanju i stabilnosti državne vlasti, kako mu Ustav i nalaže.

Je li Zlata Đurđević „potrošeni“kandidat s obzirom na to da je pristala prihvatiti kandidaturu mimo zakona?

Zlata Đurđević je vrhunska stručnjakinja, a prihvatila je kandidaturu predsjednika Republike koja proizlazi iz njegovih Ustavom definiranih ovlasti. Ne vidim zašto bi je to činilo „potrošenom“. Umjesto da smišlja razne isprike i tobožnje razloge, Plenković neka jasno kaže da Zlatu Đurđević ne želi na mjestu predsjednice Vrhovnog suda. A zašto se toliko opire bilo kakvoj promjeni u pravosuđu, pitanje je na koje premijer tek treba odgovoriti.

Video: Milorad Pupovac komentirao izjave Zorana Milanovića

Video: Davor Puklavec/Pixsell