Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedno je od najvažnijih područja kojim se bavi EU s obzirom na to da se oko 40 posto proračuna Unije (godišnje oko 55 milijardi eura) izdvaja za njezinu regulaciju. Cilj je ove politike osigurati prihvatljive cijene i kvalitetu prehrambeno-poljoprivrednih proizvoda za europske potrošače te primjereni dohodak poljoprivrednicima, kao i očuvati ruralno nasljeđe. Riječ je o politici koja se nalazi u središtu europskog integracijskog projekta, jer zemlje članice o poljoprivredi ne odlučuju samostalno već zajednički u okviru ZPP-a. Zajednička poljoprivredna politika EU-a postavljena je na dva stupa. Prvi stup (financiran iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi) obuhvaća izravna plaćanja poljoprivrednicima i mjere organizacije poljoprivrednog tržišta, dok je drugi stup (financiran iz Europskog fonda za ruralni razvoj) usmjeren na ruralni razvoj. U trenutačnom proračunskom razdoblju 2007.-2013. na razini prosjeka EU-a oko 75 posto sredstava ZPP-a izdvaja se za prvi stup, dok ostatak ide u drugi stup. Ipak, postoje znatna odstupanja između strukture troškova ZPP-a starih i novih država članica. Dok se u starim državama članicama gledano generalno na ruralni razvoj troši svega oko 17 posto sredstava ZPP-a, u novim se članicama na prvi i na drugi stup troše približno podjednaka sredstva.
U svojoj turbulentnoj povijesti ZPP je prošao kroz više reformi, od kojih među najznačajnije pripada ona posljednja iz 2003. godine. Tada je odlučeno da će se potpore poljoprivrednicima (izravna plaćanja) odvojiti od proizvodnje, tj. da će se dobivati neovisno o količini proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Ova tzv. nevezana jedinstvena plaćanja omogućuju poljoprivrednim proizvođačima da lakše odaberu ono što žele proizvoditi s obzirom na zahtjeve tržišta. Ipak, da bi dobili poticaje poljoprivrednici moraju ispunjavati uvjete u području zaštite okoliša, zdrave hrane, identifikacije i registracije životinja te prijavljivanja njihovih bolesti i dobrobiti. U EU su posebnim propisima uređeni tržišni odnosi za sve važnije skupine poljoprivrednih proizvoda. U tim uredbama propisani su uvjeti koji se odnose na kvalitetu proizvoda, uvjete uvoza i izvoza, proizvodne kvote za neke specifične proizvode i sl.
Otkako je 2010. godine na snagu stupio Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju, Hrvatska se znatno približila ZPP-u. Zakonom je propisano da će se od 2012. godine provoditi program jedinstvenih plaćanja sukladno tzv. regionalnom modelu. Primjenom tog modela visina poticaja određuje se brojem raspoloživih hektara koje je proizvođač imao na raspolaganju u prvoj godini primjene ove sheme. Zakonom je, osim toga, utvrđena pravna podloga za izgradnju Integriranog administrativnog i kontrolnog sustava (IAKS) te Sustava za identificiranje zemljišnih čestica (ARKOD/LIPS). Postojanje tih sustava važno je za nesmetan rad Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, preko koje će se nakon ulaska u EU isplaćivati poticaji.
Proširenjem EU na nove države članice, koje su po brojnim strukturnim pokazateljima bliske Hrvatskoj, u EU-u je došlo je do povećanja ukupnog poljoprivrednog obradivog zemljišta za 40 posto. Međutim, ukupna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda povećana je tek za oko 15 posto. Nove države članice suočene su s nemogućnošću brojnih ruralnih zajednica da stvaraju radna mjesta izvan poljoprivrednog sektora, manjkavom infrastrukturom u ruralnim područjima, nedostatnom obrazovanošću poljoprivrednika te prevelikim brojem poljoprivrednih gospodarstava koja proizvode pretežno samo za potrebe vlastite obitelji. Zbog toga restrukturiranje nema alternativu, a ZPP nudi kvalitetan okvir za njegovu postepenu provedbu.
Što dublje oreš , više radja...