Brazilska televizijska postaja SporTV, dio najvećeg južnoameričkog medijskog koncerna Globo, poslala je u Hrvatsku mladog novinara Filipea Curyja (25) koji će među nama ostati do završetka Svjetskog nogometnog prvenstva (13. srpnja) i proživljavati s Hrvatima euforiju velikog spektakla.
Iz perspektive prosječnog hrvatskog reportera koji se danas već pita je li tako nešto u nas ikad bilo moguće, i koji triput mora “konzultirati novčanik” prije nego što se zaputi od Zagreba do Karlovca, pet mjeseci izvještavanja iz druge zemlje djeluje kao fatamorgana, nešto što stvarno pripada “vremenu koje se udaljava”. Ali ne govori to samo o razlici u financijskim mogućnostima, nego i o bezgraničnoj strasti s kojom Brazilci dočekuju Mundijal. SporTV je s programom posvećenim SP-u 2014. počeo odmah nakon završetka onog u Južnoj Africi, a kad se u Sao Paulu 12. lipnja zakotrlja spektakl, imat će uz prijenose utakmica doslovno i 24-satni reality. Kabelski SporTV, već sada u “prime timeu” ima 14 milijuna gledatelja, tijekom SP-a će se proširiti možda i na više od sadašnja tri kanala. I nadati se dodatnom skoku gledanosti.
Reporter Cury prošao je pripreme za Hrvatsku tijekom kojih je imao i plaćenog učitelja jezika, a SporTV ga je smjestio na - Trg bana Jelačića!
– Poslali smo novinare u devet zemalja sudionica SP-a: Hrvatsku, Grčku, Španjolsku, Njemačku, Portugal, Argentinu, Kolumbiju, Meksiko i Kostariku. A već imamo dopisnike u Londonu, Tokiju i New Yorku. I svi smo “one-man crew”, dakle sam moram tražiti i realizirati priče, snimati to kamerom, montirati...
Maksimir 1990., picigin...
Filipeu je pripala Hrvatska, zemlja s čijom nacionalnom vrstom najtrofejnija reprezentacija u povijesti SP-a igra na otvaranju.
– Na pripremama su nas ispitivali u koju smo zemlju poslani. Kad sam rekao da mi je pripala Hrvatska, svi su oduševljeno reagirali. Neke su zemlje dobre za život, a neke dobre za posao, kažu da je Hrvatska i jedno i drugo. Birali smo između BiH i Hrvatske i odlučili se za Hrvatsku. Kada smo izvukli kockaste u ždrijebu, pokazalo se da je to bio pun pogodak. I moja djevojka je htjela poći sa mnom, ali tek je dobila novi posao... Hrvatska ima dobar imidž u Brazilu. Počeli smo otkrivati Hrvatsku kao novu turističku destinaciju, posebno zbog odličnih plaža na Jadranu.
U Hrvatskoj mu je cilj...
– Pronaći što više zanimljivih priča i predstaviti zemlju, ne samo kroz sport, već i kroz povijesne događaje. Ako su još uz to povezani sa sportom, poput neodigrane utakmice Dinama i Zvezde iz 1990., idealno! Zanimljive su mi priče poput picigina u Splitu i karnevala u Opatiji. Od sportskih ličnosti htio bih upoznati Zvonimira Bobana, veliku sportsku legendu, i Cro Copa. U Brazilu je itekako cijenjen među fanovima UFC-a.
Prve impresije su mu...
– Zagreb je predivan, iako mali grad u usporedbi s mojim Sao Paulom. Vidio sam dosta europskih metropola, a Zagreb je jedinstveni spoj europskog zapada i istoka. Išao sam na utakmicu Dinamo - Split. Iskreno, očekivao sam više gledatelja, ali bio sam impresioniran kako navijači ne staju s pjevanjem cijelu utakmicu. Možda je to i bolje nego kad je stadion pun, a nema atmosfere.
Dobro, slika je ipak otužna u usporedbi s brazilskom ligom...
– Moj klub Sao Paulo ima stadion za 55.000 gledatelja, a prosjek je 12.000-13.000 po utakmici, iako su cijene ulaznica pristupačne. I tako je uglavnom svugdje. Iznimka je derbi Flamengo - Corinthians. No, na SP-u očekujte pune stadione, na svim utakmicama. Znam puno ljudi koji će ići i na utakmice drugih reprezentacija. Jer jednom u životu imaš SP kod kuće, a teško je priuštiti si odlazak u drugu zemlju. Mundijal je najveći mogući sportski događaj za Brazilce, Olimpijske igre u Riju 2016. ne mogu se s time mjeriti. Bit će impresivno!
Nikad nisam čuo za Sammira
Ali navijači su zabrinuti zbog visokih cijena smještaja, priča o opasnim ulicama, pljačkama turista...
– Da, hoteli su digli cijene i to nije u redu, ali mnogi bi to učinili, ne samo Brazilci. Istina je da ima pljački, i mene su jednom orobili na ulici u noći, ali to se može dogoditi u svakom velikom gradu na svijetu, ne samo u Sao Paulu. Mjere sigurnosti bit će jako velike za vrijeme SP-a, ali naravno da treba biti oprezan.
Što Brazilci znaju o Hrvatskoj?
– Prva asocijacija je vaš dres. Neuobičajen je, iskače u odnosu na ostale. Druga asocijacija je bronca iz 1998.
Znaju li ondje ljudi za Cleytona ili barem Sammira?
– Iskreno, ne. Brazilci su se tek u posljednjih pet godina počeli zanimati za europske lige, ali samo za one najveće, lige petice. A Sammir je otišao mlad. Ali zato svi znaju Eduarda. U vrijeme kad je bio na vrhuncu, mnogi su pitali može li on igrati za Brazil. I bilo im je žao kad bi dobili odgovor da već igra za Hrvatsku.
jednostavno laze...eduardo da silva nikada ni u kom slucaju nije niti dolazio u obzir da zaigra za repku brazila...pa I sam je to izjavio poslije uzimanja hrvatskog drzavljanstva.