Lišmanioza je vektorska zoonoza od koje obolijevaju primarno psi, a zaraziti se mogu i ljudi te drugi sisavci, primjerice mačke i konji. Uzročnik je protozoa (parazit) Leishmania infantum, a prenosi je papatač, kolokvijalnog naziva "komarčić". Bolest je endemska za područje Dalmacije, južno od Biograda na Moru.
Postoji mnogo rodova lišmanije, a u Dalmaciji je najzastupljeniji Leishmania infantum. To je parazit koji svoj razvojni ciklus počinje u papataču, a završava u psu, kojega naposljetku i zarazi. Parazit se tako širi organizmom psa i uzrokuje razvoj bolesti. Bolest je vektorska, što znači da zaraženi pas ne može zaraziti drugog psa kontaktom. Za prijenos bolesti potrebno je da se vektor, papatač, hrani prvo na oboljelom, a zatim na zdravom psu. Papatač je veličinom vrlo sitan i sličan komarcu. Hrani se krvlju životinja i ljudi. Zbog svoje veličine loš je letač te uglavnom ne odlazi dalje od mjesta na kojem se izlegao. Boravi u niskom raslinju te zidovima životinjskih nastambi. Zbog lošeg letanja uglavnom ne ulazi u domove te se hrani noću u mirnije doba.
Bolest može biti klinički vidljiva ili pas može biti bez vidljivih simptoma. Tada se radi o subkliničkoj infekciji te je zaraženi pas rezervoar bolesti za druge pse i ljude. Bolest može biti kutana i visceralna. U kutanom obliku najčešći simptomi su gubitak dlake, primarno oko očiju ("naočale"), zadebljanja mekuši te ubrzan rast noktiju. Može se razviti ulcerativni dermatitis s jakim oštećenjima kože. Promjene se uglavnom javljaju na licu, uškama i nogama. Ako se razvije visceralni, odnosno sistemski oblik bolesti, na svom ljubimcu primijetit ćete povećanje limfnih čvorova, atrofiju muskulature (primarno na glavi) te opću slabost i nevoljkost za kretanjem. U poodmaklom stadiju bolesti pas pokazuje pojačanu žeđ te učestalo mokrenje kao posljedicu oštećenja bubrega. Primijetite li neke od navedenih simptoma, a nedavno ste s ljubimcem bili na odmoru u Dalmaciji ili drugom endemskom području, javite se svom veterinaru. Na temelju općeg kliničkog pregleda te dodatnih laboratorijskih pretraga veterinar će napraviti i serološko testiranje. U slučaju visokog titra protutijela, punkcijom limfnih čvorova PCR metodom dokazat će prisutnost uzročnika Leishmania infantum. Neki psi cijeli život mogu provesti asimptomatski i bez razvoja bolesti. Psi koji imaju kliničke simptome najčešće trebaju cjeloživotnu terapiju. Lišmanioza pasa je neizlječiva bolest, a cilj terapije je suzbiti kliničku manifestaciju bolesti.
Za razliku od pasa, bolest je kod ljudi izlječiva. Bolesti su najizloženiji vlasnici bolesnih pasa. Iako ljubimac ne može zaraziti svog vlasnika, papatač se može hraniti na psu, a zatim na njegovu vlasniku te tako prenijeti bolest. Ugrožena skupina su djeca i imunokompromitirane osobe. Ovakva situacija može se izbjeći upotrebom odgovarajućih repelentnih sredstava, kao što su sprejevi protiv komaraca, muha i ostalih insekata. Iako najčešće ne ulaze u domove, uputno je postaviti na prozore guste mreže poput onih protiv komaraca. Kako biste spriječili zarazu, zaštitite svog ljubimca repelentnim sredstvima. "Spot on" pripravci te ogrlice protiv vanjskih nametnika prvi su izbor za zaštitu od papatača, a ujedno su i vodootporni. Tako će vaš ljubimac moći neometano uživati u morskim radostima. Ako putujete u endemska područja, raspitajte se kod veterinara za cjepivo te vrijeme i način njegove primjene.
Lišmanioza u Hrvatskoj nije dominantna vektorski prenosiva zoonoza. Zato nema mjesta panici među vlasnicima pasa. Istovremenom dezinsekcijom, primjenom repelenata, cijepljenjem izloženih te liječenjem i monitoringom bolesnih pasa dugoročno se bolest može staviti pod kontrolu. Iako je vektorska, prenosi se putem papatača i može se prenijeti transplacentarno s majke na štence. Endemsko područje u Hrvatskoj su srednja i južna Dalmacija, a od europskih država dominiraju Španjolska i Italija.