Zašto će Hrvatska uspjeti

Jedno od najčešćih pitanja s kojim se svakodnevno susrećemo jest: Može li Hrvatska uspjeti u svijetu konkurentnosti, okruženju gospodarski nedodirljivih, i duhu tržišnoga prestiža? Ima li Hrvatska perspektive i kakve su njezine mogućnosti na nemilosrdnome tržištu svjetskoga kapitala? Kakve su uopće šanse “malih” u svijetu “velikih i moćnih”? Zašto su i mnogi od nas u strahu od uspjeha i zašto se dive drugima bez motiva da i sami postanemo drugačiji i bolji?

Ne prepustimo zaboravu nekoliko elementarnih činjenica. Jedna je sazdana u prirodnom bogatstvu, geografskoj raznolikosti, ljudima punim duha, istim tim ljudima koji, kad su izvan Hrvatske, dotiču same svjetske vrhove. Druga je povijesni korijen koji, ma koliko bio opterećen turbulentnim vremenima, nije zatomio naše tradicionalne europske izvore. Osim toga, ako je u nedavnoj agresiji na Hrvatsku, u narodu vladao poriv za slobodom, želja za obranom digniteta i istine te nada za samostalnošću u2212 zar sa svim navedenim blagodatima Hrvatska, slobodna i samostalna, ne može uspjeti? U svjetskim pojmovnicima to su atributi kvalitete kojih možda nismo svjesni jer su nam toliko blizu, toliko svakodnevni, toliko obični.

I ono najvažnije. Ako sve to što imamo stavljamo (prečesto) pod uteg prošlosti, bez pogleda u budućnost, ne činimo li zlo našoj djeci i mladima?! Ili djeci i mladima dugujemo budućnost oplemenjenih blagodati? Vjerujući duboko u ovo drugo, zajedno s premijerom Sanaderom i cijelom hrvatskom Vladom, krenuli smo u misiju stvaranja “društva znanja” jer smo sigurni da Hrvatska može i mora uspjeti. Kako? Samo tako da znanje, obrazovanje i sve istinske vrjednote stavi na pijedestal te da ih bez imalo oklijevanja ostvaruje.

Usmjereni na učenika
Znanje i obrazovanje, međutim, trebaju promjene. A promjene zahtijevaju mudrost  i spremnost svih da odgovorno i strpljivo daju svoj udio i postanu istinski sudionici i kreatori općega nacionalnog boljitka. Reforma je proces, a njeni učinci postat će vidljivi tek kad mlade generacije koje se sada školuju preuzmu vodeću ulogu u društvu.

Kao i svaka druga, tako i reforma obrazovnoga sustava otvara brojna bolna područja i na svjetlo dana iznosi niz problema koji su godinama stavljani pod tepih. No, za dobro generacija koje dolaze odgovorno se društvo s tim problemima, jednostavno, mora nositi. Ova je vlada pokazala odlučnost jer se, ulazeći u promjene, neovisno o tome kako duboke i bolne bile i na koliki otpor naišle, svjesno s njima suočila. A, pokazalo se da danas u Hrvatskoj nije jednostavno provoditi reforme.

Danas, nakon što su mnoge pokrenute promjene zaživjele, cijelo je društvo shvatilo: sustavan pristup obrazovanju više nije pitanje izbora, nego pitanje potrebe za intelektualnim i duhovnim razvojem cijeloga naroda. U osnovne je škole uveden HNOS, koji je rezultirao osuvremenjivanjem metoda poučavanja, motiviranjem učitelja na kreativniji rad te afirmiranjem pozitivnoga ozračja u školama. Obnovljen je 2006. godine Nastavni plan i program za osnovne škole. Temeljno načelo poučavanja je usmjerenost na učenika.

Unesene su novine kojima su svi učenici od prvoga razreda osnovne škole uključeni u program ranoga učenja stranoga jezika, a više od 60 posto učenika od 4. do 8. razreda uči dva strana jezika. Na svim razinama odgoja i obrazovanja najveće su promjene konceptualne naravi, a to je kurikulumski pristup koji podrazumijeva stjecanje kompetencija umjesto usvajanja sadržaja. Temelj su nacionalnoga kurikuluma društvene vrijednosti, a Hrvatska, ne zaboravimo, živi vrijeme remoralizacije, što je svojevrstan, težak i dubok proces. Projekt besplatnih udžbenika s kojim Hrvatska živi već dvije godine ima posebno velik utjecaj na brojne obitelji.

Nacionalni program mjera za uvođenje obveznoga srednjoškolskog obrazovanja, koji je izglasovao Hrvatski sabor, ulazi u drugu godinu, a s njim, uz besplatne udžbenike, i druge poticajne mjere poput besplatnoga međumjesnog prijevoza i smještaja u učeničke domove za sve učenike prvih i drugih razreda srednjih škola. Sloganom “Srednja škola za sve” započet je proces čiji je krajnji cilj učiniti srednju školu dostupnom svima, sukladno kojemu se u ovoj školskoj godini, usprkos negativnome demografskom trendu, broj upisanih srednjoškolaca povećao u odnosu na prethodnu godinu za više od tisuću.

Sramotna treća smjena
Zahvaljujući zajedničkome radu struke, učenika i Ministarstva, Hrvatska će već u rujnu ove godine, dakle dvije godine prije polaganja državne mature, imati zaokružen projekt o državnoj maturi koju će svi srednjoškolci (učenici gimnazija i četverogodišnjih umjetničkih i strukovnih škola) polagati od školske godine 2009./2010., a koji za cilj ima vrjednovanje postignutih znanja i sposobnosti učenika prema istim kriterijima u cijeloj državi te omogućavanje nesmetanoga nastavka obrazovanja za sve koji to žele.

Uz pomoć Središnjega registra državne mature i podataka koji će se u njega pohranjivati, svaki će učenik koji uspješno položi državnu maturu moći birati jedan od gotovo 900 studijskih programa, odnosno osigurati sebi mjesto u daljnjem školovanju. Dakle, kao nikada dosad, svaki učenik s položenom državnom maturom imat će šansu za upis na jedno od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj.

Dodatno smo informatizirali sustav. Sve su osnovne matične škole, 700 područnih škola i sve srednje škole priključene na internet putem ISDN-a, ADSL-a, odnosno Optike. Više od 1400 škola ima svoju mrežnu stranicu, a 600.000 učenika svoje e-mail adrese i besplatan pristup obrazovnim sadržajima putem interneta. Svi znanstveni instituti, ustanove visokoga obrazovanja i studentski domovi priključeni su na CARNet-ovu mrežu. Pristupna brzina je 10 gigabita, a korisnici su jedini u Europi koji imaju besplatan pristup.

Temelj svih ovih kvalitetnih promjena leži u činjenici da je proračun Ministarstva u odnosu na 2003. godinu povećan 54,77 posto te u odnosu na 2003. godinu, kad je bio 7,7 milijardi kuna, a u 2008. godini iznosi više od 12 milijardi kuna. Zahvaljujući odličnoj suradnji s našim socijalnim partnerima, osigurali smo i konstantan rast plaća zaposlenika u sustavu obrazovanja i znanosti koji će, prema procjenama, do 2012. godine iznositi 61 posto.

Sretan sam što škologradnja postaje motiv svima. Na pragu smo ukidanja “sramotne” treće smjene s kojom su godinama živjele generacije učenika, učitelja i nastavnika. Sagrađeno je ili je dograđeno 288 školskih objekata, a u ovome mandatu škologradnja i opremanje škola, sukladno nedavno donesenim državnim pedagoškim standardima, koje je izglasovao Hrvatski sabor i za čije je provođenje u idućim godinama predviđeno gotovo 10 milijardi kuna, (p)ostaju prioritetom ove vlade. Proračun za visoko obrazovanje u razdoblju 2003.-2008. povećan je 77,48 posto, a uz navedeno, za gradnju sveučilišnih kampusa osigurana su kreditna sredstva u iznosu većem od tri milijarde kuna, od čega su samo u posljednjih nekoliko mjeseci osigurane 1,4 milijarde kuna.

Domovi po JPP-u
Bolonjski je proces u suradnji s Rektorskim zborom i kolegama s visokih učilišta u RH započeo 2005. godine, a ove je godine izišla i prva generacija sveučilišnih i stručnih prvostupnika, odnosno studenata koji su završili prvu razinu visokoga obrazovanja sukladno bolonjskome procesu. Bolonjski je proces usmjeren na povezivanje tržišta rada i stvaranje kompetentnih osoba potrebnih tržištu rada. Reforma je stoga donijela niz novih stručnih programa koji će pridonijeti i većem završavanju studija te povećanju broja visokokvalificiranih osoba.

Naime, prosjek studija prije uvođenja “bolonje” bio je 7,5 godina, s “bolonjom” do prve (prvostupničke) diplome većina studenata stiže već za tri godine. Pokrenute promjene u visokom obrazovanju rezultirale su i povećanjem broja studenata na hrvatskim visokim učilištima u posljednje četiri godine za čak 34.000, a naš je krajnji cilj do 2010. godine povećati postotak upisanih studenata koji završavaju studij s trenutačnih 33 na 50 posto.

Uvedena je i – prvi put – financijska potpora za magisterij i doktorat, kao i stipendije za doktorske studije u iznosu od 3,5 mil. kn, a za sve redovite studente koji ispune tražene uvjete i plaćen diplomski studij. Slijedom povećanja broja polaznika, od 2004. godine do danas sustavno se ulaže i u infrastrukturne kapacitete. Na hrvatskim je visokim učilištima sagrađeno više od 123 tisuće četvornih metara novih prostora, a u planu je gradnja još gotovo 190 tisuća novih kvadrata prostora, od čega su za 106 tisuća već potpisani dokumenti za gradnju.

Osigurana su inicijalna sredstva za pokretanje projekta gradnje studenskih domova putem modela JPP-BOT (3 mil. kn), a ovih je dana potpisan i sporazum o gradnji dvaju novih paviljona u SD Stjepana Radića, kojima se do rujna 2010. godine osigurava novih 450 studentskih ležajeva. Nakon 21 godine ponovno se kreće u gradnju studentskih domova, a cilj je da se u sljedeće tri godine na području cijele Hrvatske sagradi 5000 studentskih ležajeva. Sukladno opredjeljenju za policentričan razvoj visokoobrazovnoga sustava, u Hrvatskoj je u protekle tri godine osnovano šest veleučilišta, jedno sveučilište kojem je osnivač država te dva privatna sveučilišta.

Ovakva politika razvoja omogućuje profiliranje sveučilišta, odnosno veleučilišta u skladu s regionalnim potrebama i posebitostima. U svim spomenutim reformskim procesima ključ uspjeha je ljudski kapital. Svjesni potrebe jačanja i pomlađivanja toga najvrednijeg resursa, Ministarstvo je u razdoblju od 2003. do danas u sustavu obrazovanja i znanosti otvorilo više od 7000 radnih mjesta, što je dosad zasigurno najveća stopa rasta zaposlenika u ovim sustavima.

Usporedivi s drugima
Obrazovne promjene koje se u Hrvatskoj događaju prate se s velikom pozornošću i izvan granica Hrvatske. Danas priznati europski i svjetski časopisi, poput časopisa Science, EMBO Letters, Kleine Zeitung, Korea Economic Daily, European Union Issue i brojni drugi, pišu i objavljuju tekstove o uspjesima obrazovnih reformi u Republici Hrvatskoj. I ugledni znanstvenici izvan Hrvatske prepoznali su promjene te ih se 65 u domovinu vratilo sa željom da znanje stečeno u inozemstvu, zajedno s našim znanstvenicima koji žive i rade u Hrvatskoj, stave u službu napretka i znanstvenoga razvoja Hrvatske.

Svjesni važnosti športa u procesu odgoja i obrazovanja, osnovali smo Hrvatski školski športski savez, tijelo koje skrbi o djeci u športu, odnosno praćenju i usmjerivanju u sustavu športa te nastavili snažnu gradnju športske infrastrukture.

Promjene koje se svih ovih godina zbivaju potvrda su da Hrvatska može pokrenuti i najosjetljivije promjene, da se s njima može nositi i da zna kamo ide. Sretan sam što danas brojni pojedinci u Hrvatskoj zdušno, znanjem i srcem punim htijenja, rade na izgradnji društva znanja u2212 društva koje prepoznaje, prihvaća, pomaže i nagrađuje kreativnost i izvrsnost.

U takvom procesu postaje potpuno nevažno tko je ministar, odnosno tko će biti sljedeći ministar jer započeti procesi se više ne mogu zaustaviti. Za postignute uspjehe zaslužni su svi sudionici u sustavu obrazovanja i znanosti, koji pokazuju da odnos prema znanju i izvrsnosti počinje prihvaćanjem vlastite odgovornosti. Ponosan sam što sustav na kojem zajednički radimo i koji zajednički razvijamo postaje konkurentan i – prvi put – usporediv sa sustavima drugih zemalja. Malodušju više nema mjesta, a uspjeh svih započetih procesa ne leži više samo na Ministarstvu, nego na svakome od nas. Time odgovornost za stvaranje društva znanja nije više privilegij pojedinaca, nego svih onih koji žele dobro Hrvatskoj.

Obrazovanje je postalo imuno na utjecaj različitih političkih opcija i lobija; postoje samo oni koji žele, mogu i hoće i koji to svjedoče svojim djelima. Generacije koje dolaze imaju razloga ostati i živjeti u Hrvatskoj, ali ne samo oni, vrata Hrvatske širom su otvorena za one najbolje bez obzira odakle dolaze. Zbog svega što sam gore naveo, siguran sam da Hrvatska, jednostavno, mora uspjeti.