Zašto je Josipović u 
prvom predizbornom okršaju Kolindu pljusnuo 
s homoseksualcima

Nedjelja

15. lipnja

Svatko tko poznaje abecedu psihologije u političkim nadmetanjima mogao je zaključiti da je, rekavši kako od Kolinde Grabar Kitarović imamo sliku ali ne i ton, Ivo Josipović zapravo htio svoju protukandidatkinju poniziti, omalovažiti, reći kako i nema ništa drugo nego ugodno žensko lice te da je kao žena neprikladna za predsjednicu države. Nekome je u Josipovićevoj izjavi iritantan seksizam, no meni je još iritantnija njegova umišljenost da su mu “slika i ton” savršeni te da je nezamjenjiv. Od početka svoga mandata nametao je, i dobrom dijelu građana uspio nametnuti dojam o svojim dobrim nakanama, o brizi za nevoljnike u zemlji, za “novu pravednost” i pravdu, o zauzimanju ispravnih stavova o mnogim sporovima i temama u najširem mogućem rasponu. Gotovo nema priredbe u Hrvatskoj na kojoj nije bio i kojoj nije pokrovitelj, nema djelatnosti i skupine u društvu čije predstavnike nije primio, nema uzrasta, od djece do staraca, koji nije pomilovao svojim osmijehom i zalio svojom ljeporječivošću. Ali on nikad ničim nije pridonio rješenju nekog ni krupnog ni sitnog problema u društvu, nikom nikad nije pomogao. Samo je vrlo vješto znao upotrebljavati svoj predsjednički autoritet za trenutak obmane onih s kojima se susretao i onih koje je omađijao preko medija. Tako svoju dužnost nije iskoristio za boljitak građana, nego, dapače, za osobnu promociju na njihovim sve većim nevoljama.

Događao se nevjerojatan paradoks – država koja propada “uzgajala” je predsjednika koji cvjeta! Doda li se tome da najvažniji Josipovićev savjetnik Dejan Jović ne krije svoje velikosrpske stavove, da opravdava agresiju na našu zemlju a za rat okrivljuje Hrvate, te da je predsjednik, miljenik u “regionu”, u Parlamentu u Sarajevu vlastitu državu optužio za ratna stradanja u BiH te da mu je srbijanski predsjednik Tadić kao poklon dao reprint izdanje časopisa Zenit koji je uređivao Ljubomir Micić, autor ekstremno rasističkih tekstova o Hrvatima – dobivamo kompletnu “sliku i ton”. To bogatstvo on suprotstavlja svojoj protukandidatkinji, koja se još uvijek, kako kaže, krije iza svoje fotografije. Odgovarajući udruzi B.a.b.e koja ga je napala zbog seksizma, on kaže kako od Kolinde očekuje da šalje političke poruke o temeljnim društvenim problemima, a na prvo je mjesto stavio – istospolne brakove. Kraj tolike nezaposlenosti, siromaštva, pretrpanosti pučkih kuhinja, prezaduženosti zemlje, iseljavanja i demografske katastrofe Josipoviću su najvažnija prava homoseksualaca! Zapravo je to bit politike svekolike lijeve vlasti i na Pantovčaku i u Banskim dvorima, koja je ravnodušna prema sudbinskim pitanjima nacije, a najobuzetija je i najzauzetija pederima, ćirilicom, “regionom”, potporom susjedima na putu u EU, političkim čistkama i čuvanjem mandata. Ne zna se što je gore – slika ili ton.

Subota

14. lipnja

Na novu dijasporu ne šalju ubojice. Bar zasad.

Boško Poljak, bratić Zorana Milanovića, na veselje svoga rođaka, poslije 23 godine mirovine zaposlio se kao jedan od direktora u Nacionalnom parku Krka. No zato je muž Jasmine Jovev, koja je otkrila nepodopštine Marine Lovrić Merzel, na HRT-u dobio otkaz. Taj ideološki i obiteljski rasizam, koji je isti kao i svaki drugi, postalo je dosadno spominjati kao uobičajeno mjerilo SDP-a i Kukuriku koalicije. Golema većina od desetak tisuća osoba koje iz ekonomskih razloga godišnje sele iz Hrvatske – a sada im se može pridružiti i Jovev – kršćanske je, konzervativne orijentacije, pa zacijelo odlaze i zbog ljevičarske politike u zapošljavanju naslijeđen iz komunizma. To raseljavanje Hrvata, koje graniči s genocidom, ipak nema baš sve ono što je imalo u Titovo vrijeme. To jest vlast kao pratnju našoj novoj dijaspori ne šalje čopore Perkovićevih ubojica. Bar zasad.

Ponedjeljak

16. lipnja

Razarač Jovanović stekao dodatne kvalifikacije

Svaka je crvena revolucija imala svoje razarače, jurišnike koji su najžešće ocrnjivali i progonili protivnike kako bi se svidjeli vođama, a uvijek se pokazivalo da su kukavice bez morala i načela, i sami spremni na nepodopštine na koje se okomljuju. Odavno je Željko Jovanović takav Milanovićev razarač, takva ga je držao u Saboru i potom imenovao za ministra. Kao ministru Ustavni mu je sud pet puta poništavao odluke. Jedini je bio kandidat na natječaju u instituciji kojoj je bio nadležan te je posao bio dobio i zamrznuo do kraja mandata. Goleme je državne novce nepotrebno trošio na prijateljicu odvjetnicu za neki posao u Ministarstvu. Posvađao se s nastavnicima, znanstvenicima i njihovim sindikatima te ih kočijaški izvrijeđao. I pošto je razorio sve što se razoriti dalo, Milanović ga je smijenio, vraća se u Sabor i kaže: “Poput razarača i dalje ću razotkrivati zločinačku organizaciju”, misleći na HDZ. Je li za to izgubio vjerodostojnost? Ne, samo je stekao dodatne kvalifikacije. U svim crvenim skupinama i nakupinama na tijelu nacija ugled je pojedinaca rastao kako je rasla količina zla koje su napravili.

Utorak

17. lipnja

Milanović šokiran presudom Sanaderu!?

Prošli sam tjedan na ovoj stranici napisao kako će Milanović poslije “prolijevanja krvi” s Linićem nove žrtve tražiti u HDZ-u. Nije trebalo dugo čekati. “Presuda Sanaderu je šokantna. Ona strahovito opterećuje cijeli HDZ”, izjavio je premijer poslije pravomoćne presude Vrhovnog suda u slučaju MOL. Govori to predsjednik stranke čija županica Lovrić Merzel obavlja dužnost iz zatvora, čiji se bivši gradonačelnik Vukovara Sabo uz potporu SDP-a opet kandidirao za čelno mjesto u tom gradu premda mu se sudi zbog korupcijskog kriminala, a gotovo svi članovi njegove, Milanovićeve, uže i šire obitelji skupa su s predsjednikom Vlade upleteni u niz afera. No možda je žestina Milanovićeve osude političkog protivnika posljedica pritajene strepnje – HDZ-u i Sanaderu je presuđeno, SDP i mene to tek čeka.

Srijeda

18. lipnja

Provale mržnje kao maska za pohlepu

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

Ovih mi je dana jedan kazališni redatelj pričao kako je trećerazredni glumac Darko Stazić zbog svog minornog značenja bio posljednja osoba za čelno mjesto u nekom kazalištu. Ali on je brat Nenada Stazića pa je dospio u stolicu ravnatelja “Gavelle”, a zajedno s Radom Šerbedžijom, Duškom Ljuštinom i drugima braća pripadaju skupini koja nemilice troši državni novac što se izmuze za besmisleni teatar Ulysses, natapajući na Brijunima stražnjice gdje su ih natapali zločinac Tito i njegova ljepotica Jovanka. Unatoč tome saborski zastupnik Nenad Stazić uvijek najžešće, s izrazima mržnje koja mu se u slapovima obara s mračnog lica, zbog lopovštine u Saboru napada HDZ, a poslije sudske presude HDZ-u prije nekoliko mjeseci tražio je i da se ta stranka ugasi. Stazić nije toliko značajan da bi mu se moglo pripisati ono što se potom događa - ali točno poslije te izjave HDZ je u anketama preuzeo vodstvo koje se do danas samo povećava. Narod očito razlikuje stranku od kriminalnih pojedinaca, a očito je i kako su Staziću provale mržnje maska za vlastitu pohlepu.

Četvrtak

19. lipnja

Pustoš - jedini društveni i moralni autoritet

Na proglašenju novih akademika predsjednik HAZU Zvonimir Kusić rekao je kako je nit vodilja te institucije bilo i ostalo “čuvanje nacionalnog identiteta”, a nova akademkinja Dubravka Oraić-Tolić je istaknula da je Akademija “najviši društveni i moralni autoritet u Republici Hrvatskoj”. Iz tih bi se riječi moglo zaključiti kako nam je nacionalni identitet jako sačuvan, a zahvaljujući autoritetu HAZU društveni su i moralni kriteriji besprijekorni. Međutim, vidimo da je obratno. Hrvatska je kolonija u dužničkom ropstvu, nema ni gospodarske ni financijske suverenosti, a Hrvata u njoj nestaje tako brzo da ih za 200 godina više neće biti te će im pustoš biti jedini društveni i moralni autoritet. Još se samo možemo nadati da će takmac toj pustoši biti – HAZU.

Petak

20. lipnja

Ovrha je okrutnija i od robovlasništva

Robovi su u Egiptu ili Rimu bar imali gdje i od čega živjeti, a u Hrvatskoj se ovrhama tisuće robova ostavljaju bez kune na računu ili izbacuju na ulicu. Ali, eto, zakonodavac će im “ublažiti” muke, pa se do određenog iznosa neće uzimati honorari onima koji samo od njih žive, a plaćajući najamninu oni kojima je oteta nekretnina moći će u njoj živjeti još godinu dana. I to zato da bi Zoran Milanović mogao mirnije savjesti jurcati državnim helikopterom duž Jadrana, voditi sina na summit NATO-a u Chicago i o državnom trošku ići na Svjetsko prvenstvo u Brazil, a Ivo Josipović uživati u svom enormnom bogatstvu i prebirati po glasoviru izvodeći skladbu “Ustajte prezreni na svijetu, svi sužnji koje mori glad”.