Zašto je kauza kardinala Franje Kuharića u slijepoj ulici?

Osamnaesta je obljetnica smrti kardinala Franje Kuharića i osma godina od imenovanja mons. Jurja Batelje u postulatorom u kauzi Sluge Božjega kardinala Kuharića, no otad se, zapravo, ništa u sklopu toga procesa nije dogodilo. Doduše, kardinal Kuharić dobio je nedavno najviše odličje, Velered dr. Franje Tuđmana, s Pantovčaka, ali to nema nikakve veze s crkvenim procesom njegove beatifikacije, koji je dospio u čudnu slijepu ulicu.
U lanjskom “Glasniku - godišnjaku postulature bl. Alojzije Stepinac” upravo mons. Juraj Batelja piše da usprkos tome što je primio dekret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića o imenovanju za postulatora u kanonskom postupku proglašenja svetim zagrebačkog nadbiskupa kardinala Kuharića, nije dobio povratno pismo za pokretanje toga kanonskog postupka.

Mons. Batelja veli kako je, nakon provjere spisa koji su mu bili dostupni, to tražio posebnim pismom od kardinala Bozanića, ali da “odluku zagrebačkog nadbiskupa o provedbi postupka za proglašenje svetim kardinala Kuharića postulator još uvijek iščekuje”.
Budući da ta informacija objavljena u “Glasniku” sigurno nije dobro odjeknula u visokim crkvenim krugovima, mons. Batelja je prošloga mjeseca u razgovoru za portal Katoličkog tjednika nedjelja.ba ju je ublažio rekavši kako, zapravo, kardinal Bozanić “koji je začetnik te kauze, nije najavio da otvara kauzu, jer je on ne može otvoriti, nego ‘razmišlja o uvođenju kauze’”.

“Sada se studiraju dokumenti, pravni postupci koji prethode jednom takvom uvođenju kauze. Ja sam, istina, zatražio od nadbiskupa da se uvede kauza, nadbiskup je zatražio mišljenje Hrvatske biskupske konferencije i dobio je jednoglasni pristanak biskupa”, rekao je mons. Batelja. Dodao je da je kardinal Kuharić bio 27 godina nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije, tako da su iza njega ostali metri i metri dokumenata u tako turbulentnom vremenu kakvo je komunističko, potom ide stvaranje Republike Hrvatske i sve što je potom slijedilo.

“Najprije valja dobro proučiti sve okolnosti, prikupiti svu dokumentaciju. Potom povjesničari moraju donijeti odluku da se radi o autentičnim dokumentima, koji su potpisani njegovom rukom. Kada donesu odluku da u njima nema ništa protiv kršćanske vjere i ćudoređa i kada nadbiskup Bozanić potom zamoli mišljenje Svete Stolice, onda će on meni, na moj zahtjev da se uvede kauza, odgovoriti da je stekao uvjerenje. Nakon toga ću ja njemu proslijediti molbu, ili zahtjev, da se formira sudište koje će početi ispitivati svjedoke i tada on zapravo počinje biti sluga Božji”, pojasnio je mons. Batelja.

No odgovora na pitanje zašto je sve zapelo još uvijek nema.

Naime, na kardinala Franju Kuharića još su svježa sjećanja kako u narodu tako u crkvenom vrhu i među klerom. Za najveći broj vjernika i svećenika njegova svetost je neupitna, a na životu je i mnogo svjedoka koji to mogu posvjedočiti, pa otezanje zacijelo ne ide u prilog prikupljanju dokumentacije, u kojoj svjedočanstva živih svjedoka imaju posebnu težinu.
Zapravo, upravo vrijeme u kojemu živimo i u kojemu je napad na Crkvu i vjeru s jedne strane tako očit i perfidan, a s druge strane crkveni je vrh počesto kolebljiv u svojoj neodlučnosti i želji za neugrožavanjem društvene pozicije, kao da doziva stavove i držanje kardinala Kuharića kako bi se primijenili u aktualnoj stvarnosti.

Čvrstoća i bistrina njegove vjere, pastirska hrabrost i evanđeoska mudrost itekako mogu biti vodilja Crkvi u sadašnjem i budućem vremenu. On je svoje poslanje izgradio na Stepinčevoj ostavštini i učvrstio Crkvu i narod u vjeri i duhu, istodobno ostavivši današnjem naraštaju i tu Stepinčevu i svoju baštinu, kako bi vjera ne bi malaksala i kako bi se znala oduprijeti svim napastima i izazovima današnjeg vremena.
Stoga je ova otezanje s početkom otvaranja kauze, uz očigledno imenovanog njezinog postulatora, ali ne otpočinjanja procesa, posve nerazumljivo. I nepotrebno. Jer je duh kardinala Kuharića itekako potreban Crkvi i narodu upravo sada.