Zašto Jordanci i Amerikanci grade zidove na granici, a Hrvatima je to potpuno pogrešna ideja

Žičana ograda prema Bosni i Hercegovini, prema Srbiji? To (sama ideja op.a.) je bolesno. Meni je bolesno da Hrvatska ima žičanu ogradu prema BiH, pa čak i da ondje ne živi pola milijuna Hrvata, ili prema Srbiji – rekao je hrvatski predsjednik Zoran Milanović 2021. godine. I dok šef hrvatske države inzistira da je ideja postavljanja žice prema BiH suluda, ostatak svijeta – ne bi se složio. Posljednjih godina i desetljeća na granicama država niču zidovi, ograde, barijere i žilet-žice. Podižu ih bogatiji kako bi spriječili ulazak siromašnijih. Ili sigurnije zemlje kako bi izvan svojih granica zadržale strance koji donose neizvjesnost. Rušenje barijera, sudbina koja je zadesila Berlinski zid, više je iznimka nego pravilo.

Detaljno je to u svojoj knjizi "Doba podjela: Zašto u svijetu niču novi zidovi?" sažeo britanski novinar Tim Marshall, 64-godišnjak koji je u svojoj karijeri radio za Sky News, BBC i radio LBC. Izvještavao je iz 40-ak zemalja i pratio brojne svjetske sukobe, među kojima je bio i napad na Hrvatsku. U publicističkom radu najpoznatiji je po naslovu "U okovima geografije". U knjizi "Doba podjela" koju je Znanje prevelo i izdalo 2021. Marshall se bavi temom zidova i ograda. Manje je to knjiga o "mentalnim ogradama" i našim ograničenim pogledima na svijet, a mnogo više priča o pravim, stvarnim zidovima koje države podižu na svojim granicama.

Marshall je materijal za knjigu odlično i duboko istražio. Knjiga je napisana tijekom mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali autor nije većinu knjige posvetio zdvajanju nad sudbinom Zapada pod vodstvom političara koji namjerava izgraditi "zid prema Meksiku" koji će zatim platiti taj isto Meksiko. Umjesto toga, Americi je posvetio jedno poglavlje, a ostale teme bave se zidovima, kako stvarnima tako i onima u prenesenom značenju, u Kini, na Bliskom istoku, u Indiji, Africi, Europi i u Britaniji.

VEZANI ČLANCI: 

Čitatelj u knjizi može saznati mnogo toga, primjerice o ogradi koju je Jordan izgradio na svojoj granici sa Sirijom. Ta je barijera "jedna od tehnološki najsavršenijih na svijetu", a financirao ju je SAD. "Na njoj se nalaze kontrolni tornjevi, nadzorne kamere i podzemni senzori koji mogu otkriti kretanje na osam kilometara sa svake strane granice", piše Marshall. Najsnažnije su stranice u knjizi u kojima autor piše o manje poznatim graničnim pitanjima, kao što je narod Naga koji se nalazi s obje strane granice Indije i Mjanmara koji, zapravo, zajedno grade zid kako bi spriječili paravojske da prelaze granicu kako žele.

Osim kao priča o zidovima koji su građeni diljem svijeta, Marshallova knjiga korisna je i kao vrlo sažet prikaz važnih geopolitičkih odnosa, od onih Izraela i Palestine do europskih, indijskih ili američkih. Knjigu je pisao novinar koji zna kako sažeti temu i izbaciti suvišne dijelove. Napisana je na manje od 250 stranica i uspijeva biti dinamična, s relativno kratkim poglavljima.

Marshallu je pošlo za rukom i ono što je sve rjeđe u sličnim knjigama koje izlaze u 21. stoljeću: dao je ideološki balansiran prikaz važnih odluka i redovito je pokazivao empatiju prema drugoj strani. Možda i najviše na pitanju Brexita. Iako se po svemu čini da je Marshall glasao za ostanak Britanije u Europskoj uniji, pokazao je da razumije one koji su glasali za izlazak. Nešto je manje bio susretljiv prema Trumpovim biračima kada je napisao da "ipak treba reći da jezgru Trumpova biračkog tijela čine rasisti". No pišući i o američkim podjelama, dobar dio kritika u poglavlju rezervirao je za krimene politički korektne ljevice. Danas su bestseleri vrlo često predvidljivi: lijevi naglašavaju populističke prijetnje demokraciji, a desni svaki eksces napornih i glasnih aktivista predstavljaju kao opće stanje društva koje se nalazi pred raspadom. Iako se čini da pripada, široko gledano, liberalnom taboru, Marshall je uspio zadržati hvalevrijedan balans.

Najslabiji dio knjige jest što za jednog novinara Marshall daje vrlo malo "stvarnog života". U njoj gotovo i nema citata običnih ljudi, općenito ima malo sugovornika koji bi rekli autoru kako sve te silne granice utječu na njih. Šteta jer citat s početka knjige, u kojem mu je egipatski sunit za šijite u Iranu rekao "kako nisu muslimani", jedan je od pamtljivijih dijelova knjige.