Zašto se nastojao zamračiti sjaj inauguracije Kolinde Grabar-Kitarović?

PONEDJELJAK, 16. VELJAČE

Na jučerašnjoj inauguraciji na Markovu trgu, bježeći od hladnoće, sjeo sam gdje je bilo sunca. Tik ispred mene bili su umirovljeni generali Hrvatske vojske u sjaju svojih uniformi, heroji koji su stvarali najnoviju hrvatsku povijest. A povijest je sjala i s crkve sv. Marka. I kao da su se s grbova na njezinu krovu niz sunčane stube među ljude spustila stoljeća i do pozornice dovela hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Koliko dugo predsjednica može zadržati sjaj te prisege? Zacijelo mnogo duže nego što su ga na ljevici mogli izdržati. A toj ljevici izranjenoj porazom na izborima rane je liječio cio niz novinara. Elizabeta Gojan je novu predsjednicu, "alfa ženku koja vozi traktor", počela vrijeđati od prvog trena HTV-ova prijenosa inauguracije. A u novinama čitamo kako je Markov trg nalikovao dvorištu zatvora u Lepoglavi u vrijeme podnevne šetnje kažnjenika, kako je na njemu bilo najmanje dvije stotina besramnih lupeža, i tako dalje. Svojim ponašanjem taj sjaj nastojao je potamniti i premijer Milanović uskraćivanjem čestitke, demonstrativnim pljeskom nakon Kolindine zahvale Mesiću i Josipoviću, bijegom od novinara koji su htjeli čuti njegovo mišljenje o inauguraciji... A ni ojađeni Josipović nije slučajno baš sada ponovio svoje optužbe o "ustaškoj zmiji" u Hrvatskoj, o "netrpeljivosti prema drugim i drukčijem", o "revidiranju povijesti", o "totalitarnim tendencijama", o težnji da se "smanje ljudska prava" itd. Treba, dakle, stvoriti dojam da je nova predsjednica okružena samim lopovima, ratnim zločincima, ustašama, rasistima, gaziteljima ljudskih prava, a da i sama ima osobine za prezir. Pristojni hrvatski domoljubi žive u iluziji da bi se u Hrvatskoj odnos ljevice prema političkom protivniku mogao uljuditi i promijeniti. Ali to nikad neće dočekati, jer su njoj optužbe, laži i krivotvorenja u krvi, u prirodi koja je ista u Francuskoj, Oktobarskoj i svim drugim lijevim revolucijama, pa i u komunističkoj revoluciji u Hrvatskoj koju baštini današnja ljevica. Zašto se sad ta ljevica posebno obrušila na Kolindu Grabar-Kitarović? Iz stranke, iz konzervativnog, domoljubnog miljea, koji se dvadeset pet godina u ljevičarskim medijima opisuje i žigoše kao milje zatucanih katolika, ognjištara, kamenjara, četvrtastih glava, lopova, nacionalista, ustaša, ponižavatelja žena, retrogradnih primitivaca... izronila je žena svemu tome suprotna – lijepa, obrazovana, tolerantna, uzorna majka i supruga, diplomatkinja sa znanjem nekoliko jezika i sa svjetskim ugledom, s nesavitljivom osobnošću, s hrabrošću da se zamjeri despotu kakav je bio Ivo Sanader. Baš onakva kakva ljevici – ne treba. Jer ni po čemu ne odgovara slici koju ona dva i pol desetljeća nastoji stvoriti o svom političkom takmacu, slici koja je njoj potrebna. Jer, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Boris Dežulović, Ante Tomić, Inoslav Bešker, Jelena Lovrić, Elizabeta Gojan i drugi nesretni su, bez tema su, bez profesionalnog su smisla i svrhe, bez razloga javnog i političkog postojanja, slikovito govoreći – bez hrane su, pića i odjeće, gladni, žedni, goli i bosi – ako nasuprot sebi nemaju "ustaše" i "hadezeovske lopove".

SUBOTA, 14.VELJAČE

Izmišljaju rusofiliju i povećavaju izvoz u Rusiju

Dok mnoge zapadne zemlje, Amerika pogotovo, okreću i obrću milijarde dolara u poslovima s Rusijom, Hrvatska bi se, kažu neki domaći i međunarodni čistunci, trebala držati sankcija. Amerikanci negoduju zbog odlaska brojnih hrvatskih gospodarstvenika u Moskvu na dogovaranje i sklapanje poslova, a ima i optužbi da je posrijedi komunistička rusofilija. Čak i da takvih motiva ima, kudikamo je za hrvatsko gospodarstvo pogubnija činjenica da su nam banke i velike profitabilne državne tvrtke otele zemlje zbog kojih bismo se sad trebali bojati poslovati s Rusijom. A zašto bismo se bojali i Amerike iz koje je izvoz u Rusiji u vrijeme sankcija u nekim mjesecima i – rastao!? Hrvatsku je u posljednjih petnaestak godina, pokupovavši u njoj najvažnija nacionalna bogatstva i izvlačeći iz nje goleme profite, Zapad pretvorio u koloniju, na koju se kao koloniju naviknuo i koja se sama naviknula na sebe kao koloniju. Dobar je svaki samostalni put kojim se napušta ta kob kolonije, pa i put u Rusiju.

NEDJELJA, 15. VELJAČE

Nezamislivo: agresorska 
je Srbija na koljenima!

Hvala Bogu što smo i to doživjeli. Pošto nas je Srbija dva desetljeća ponižavala u prvoj Jugoslaviji, pa više od četiri desetljeća u drugoj, evo dođe vrijeme da u jednom intervjuu srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić kaže: "To je manira koju hrvatski političari trebaju izbaciti kad razmišljaju o Srbiji. Vrlo često imaju omalovažavajući ton koji Srbija nije zaslužila. S druge strane, Hrvatska nije odskočila iznad Srbije da je može ponižavati i omalovažavati." Nisam baš posve siguran, ali dao bih se zakleti da u posljednjih gotovo sto godina nijedan vodeći srbijanski političar nije govorio iz tako inferiornog položaja i osjećaja kao sadašnji srbijanski poglavar. I to on koji je u Hrvatskoj ratovao protiv Hrvatske! Nezamislivo: agresorska je Srbija na koljenima!

UTORAK, 17. VELJAČE

Čestitom Mesiću nikad nije bilo stalo do novca

U svibnju prošle godine finski je državni odvjetnik u povodu optužnice podnesene zbog mita u prodaji oklopnih vozila Hrvatskoj "Globusu" izjavio: "Uvjeren sam, Mesić je primio mito od Patrije." Sad je finski sud na uvjetne zatvorske kazne osudio izvršnog potpredsjednika spomenute finske tvrtke i njezina predstavnika u Hrvatskoj. Pisalo se da su Patrijini menadžeri predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i direktora tvornice "Đuro Đaković" Bartola Jerkovića podmitili s oko 1,6 milijuna eura, ali za to nije bilo dokaza. Ja sam siguran da ih i nema i da ih neće biti. Jer čestitom Mesiću nikad nije bilo stalo do novca, pa su mu se čak znali zagubiti deseci tisuća dolara koje su po njemu iseljenici iz Australije slali u Hrvatsku.

SRIJEDA, 18. VELJAČE

Šećer na kraju mandata – odlikovanje sa zahvalom

Cijele male romane ispisuju na prvi pogled nevidljive političke kombinatorike. Sinoć sam sudjelovao u HTV-ovu "Otvorenom", u kojem je uz niz drugih izbio i ovaj spor: Branko Mijić iz "Novog lista" podsjetio je Andriju Hebranga kako je 2009. godine bio "Sanaderov kandidat" na predsjedničkim izborima, na što sam se nasmijao i bio sam siguran da će Hebrang na to reagirati. I uzvratio je Mijiću, rekao je da su tada Sanaderovi kandidati bili Dragan Primorac i Nadan Vidošević. Da njih nije bilo, Hebrang bi bio pobjednik u prvom krugu i za razliku od nejakog Bandića, u drugom bi potukao Josipovića. I gle vraga: jutros čitam kako je Ivo Josipović kao posljednjeg u svom mandatu odlikovao nikoga drugoga nego Dragana Primorca. To se zove zahvalnost! Možda je na odlasku zahvalio i Ivi Sanaderu i Nadanu Vidoševiću, iz razumljivih razloga – potajice.

ČETVRTAK, 19. VELJAČE

Izvještačenu prozu i blato Proložani odlučili spaliti

Selo Proložac ima možda najljepši položaj u Imotskoj krajini. Na zapadu počinje lijepim jezerom. Nešto istočnije izvor je još ljepše rijeke Vrljike, uz crkvu Velike Gospe i uz zelenu katedralu, gdje na blagdan dođe na tisuće vjernika. Između brda što s tri strane stežu prološki dio Imotskog polja prostiru se i druge lijepe vode, pašnjaci, žitne njive i uređeni vinogradi. U posljednjih pedesetak godina mnogi Imoćani, a među njima i Proložani, raširili su se Hrvatskom i zapadnim svijetom kao marljivi radnici, vrhunski umjetnici, inženjeri, liječnici, poduzetnici... Kad se od velikog, europskog trgovačkog centra blizu ulaza u Proložac vozite prema jezeru (kamo i sam idem loviti ribu), vidite lijepo, čisto, urbanizirano selo i radišni svijet. Ni po čemu, dakle, taj kraj ne nalikuje na izvještačenu prozu i mnoge kolumne Ante Tomića, podrijetlom iz Prološca. Prozu i kolumne koje nemaju ni estetsku ni novinarsku svrhu nego im je cilj političko-propagandistički – blaćenje jednog podneblja i hrvatskog domoljublja. Sad su u Prološcu na završnoj pokladnoj svečanosti spalili Krnju s likom Ante Tomića, što je izazvalo zgražanje među ljevičarima, pri kojem se zaboravlja da i kod svakog čestitog Hrvata zgražanje izazivaju Tomićevi tekstovi. Od kojih su neki, prevedeni u Češkoj, doživjeli poražavajuće kritike, ali se zato Tomiću najveći hvalospjevi pišu u Beogradu, u istim medijima u kojima se rehabilitira četništvo.

PETAK, 20. VELJAČE

Od djela su važniji mitovi, pa i onaj o Josipoviću

Nema medija koji se ne pita kakva je politička budućnost Ive Josipovića. Hoće li se vratiti u SDP, hoće li tamo rušiti Milanovića, hoće li osnovati novu stranku ili se možda udružiti s nekim već poznatim imenima? Možda s Nikicom Gabrićem? Ni on sam još ne zna, pa će javna radoznalost i nagađanja potrajati. Što potvrđuju kako su nam mnogo važniji mitovi nego djela, a među njima i mit o Josipoviću stvaran pet godina. Gotovo nitko da se upita – po čemu je to dojučerašnji predsjednik uopće zaslužio bilo kakvu političku budućnost? 

>> Kolinda Grabar-Kitarović na Pantovčaku primila Anne Brasseur 

>> Grabar-Kitarović i službeno izabrala svoj tim