Zašto su Kurdi na Bliskom istoku na udaru susjednih zemalja?

Najnovija eskalacija nasilja od strane Turske i Irana usmjerena je protiv Kurda u Siriji i Iraku. Kao što je to i ranije često bio slučaj, razlozi agresije su strateške prirode.

Kurdi, kojih ima oko 35 milijuna, čine najveću svjetsku etničku skupinu bez vlastite države. Većina ih je koncentrirana na ogromnom području, koji je podijeljen na Tursku, Siriju, Irak, Iran i Armeniju.

Iako ih povezuje etnički identitet i uglavnom su sunitski muslimani, Kurdi u tom području nemaju zajedničke prekogranične predstavnike, zajedničku politiku ili zajedničku vojnu, odnosno obrambenu organizaciju.

Zašto Turska napada Kurde u Siriji?

Tijekom proteklih godina, Kurdi na sjeveroistoku Sirije redovito su bili izloženi napadima Turske.

Turska je prošlog vikenda pojačala napade i pokrenula operaciju "Claw Sword" protiv kurdskih separatista u Siriji i protiv Kurdistanske radničke stranke (PKK) u sjevernom Iraku, koje smatra odgovornima za teroristički napad u Istanbulu 13. studenog u kojem je ubijeno šest ljudi i ozlijeđeno više od 80.

I PKK i njihov sirijski ogranak, Kurdska narodna milicija (YPG), odbacili su bilo kakvu umiješanost u bombaški napad.

Nakon što je u turskim zračnim napadima ubijeno najmanje 184 Kurda, uključujući borce i civile, u Siriji i Iraku prošlog vikenda, YPG je u ponedjeljak ispalio rakete na turski pogranični grad Karkamis.

Prema navodima turske državne novinske agencije Anadolija, najmanje tri osobe su poginule.

Dok Turska, SAD i Europska unija smatraju PKK terorističkom skupinom, razlikuju se njihovi stavovi kada je riječ o YPG-u.

Ova ambivalentnost prema kurdskim frakcijama posebno je izražena kada je riječ o SAD-u, jer se YPG uspješno pridružio američkim trupama u borbi protiv ISIS-a u Siriji 2016.

Također, u ponedjeljak je turski predsjednik Erdogan zaoštrio svoju retoriku. "Operacija [Claw Sword] nije ograničena samo na zračnu kampanju", rekao je novinarima na letu kući nakon što je nazočio ceremoniji otvaranja Svjetskog prvenstva u Kataru.

Erdogan je potom sugerirao da bi Turska mogla pokrenuti četvrtu kopnenu ofenzivu na Siriju. Turska je već provela tri invazije od 2016. i učinkovito kontrolira velike dijelove pograničnog područja u kojem živi oko četiri milijuna ljudi, uglavnom Kurda.

U Siriji od 2011. traje građanski rat. Nakon početnih gubitaka trupa sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, Rusija je udružila snage sa Sirijom 2015. i od tada je Assadova vojska ponovno osvojila kontrolu nad većinom zemlje.

Međutim, regija na sjeveroistoku Sirije je, uz grad Idlib na sjeverozapadu Sirije, jedno od posljednjih preostalih uporišta protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i njegovih ruskih i iranskih saveznika.

Promatrači tvrde da Erdogan možda planira ofenzivu kako bi prisilio kurdsko stanovništvo u regiji dalje od granice u bijeg, odnosno kako bi „očistio" teritorij za preseljenje sirijskih izbjeglica koje su svojedobno pobjegle od rata u Siriji.

Ovaj potez mogao bi smanjiti problem oko rastuće ogorčenosti prema sirijskim izbjeglicama u Turskoj, što je pridonijelo padu Erdoganove popularnosti kod kuće, usred ekonomske krize i uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine.

Zašto Turska gađa Kurde u Iraku?

Turski zračni napadi 'Claw Sword' na Irak prošlog vikenda bili su usredotočeni na planinsko područje Qandil na iračko-iranskoj granici, za koje se tvrdi da je sjedište PKK-a.

Prema navodima dužnosnika iračkih Kurda, više od 30 militanata PKK ubijeno je u 25 zračnih napada.

SAD je kritizirao napade. "Nastavljamo se protiviti bilo kakvoj nekoordiniranoj vojnoj akciji u Iraku koja krši irački suverenitet", priopćio je Ned Price, glasnogovornik američkog State Departmenta.

Zašto Iran napada Kurde u Iraku?

U ponedjeljak je iranska Islamska revolucionarna garda (IRGC) također pojačala svoje napade na ono što je u priopćenju opisala kao "glavne štabove i centre zavjere, osnivanja, obuke i organizacije antiiranskih separatističkih skupina".

Prema poluslužbenoj web-stranici novinske agencije Tasnim, 26 ljudi je ubijeno.

Teheran krivi iransku kurdsku opoziciju u egzilu u iračkoj poluautonomnoj kurdskoj pograničnoj regiji, koja se također naziva Kurdistanska regionalna vlada (KRG), za aktualne prosvjede u zemlji, koje je potaknula smrt Jine Mahse Amini, 22-godišnje Kurdkinje, za koju se smatra da je ubijena u policijskom pritvoru 16. rujna.

Početni prosvjedi protiv vlasti pretvorili su se u širi pokret koji poziva na ljudska prava i posebice prava žena, kao i na promjenu režima, s kurdskim gradovima koji prednjače u tom pokretu. Iranski režim je reagirao brutalnom represijom prema prosvjednicima.