Zašto Tomislava Tomaševića tako malo zanima kulturni život njegova grada

Prošlog je tjedna po kišovitom danu u Adžijinoj ulici u Zagrebu, koja je postala jedno od najvećih zagrebačkih gradilišta, potpisan ugovor o konstrukcijskoj obnovi u potresu stradale velike zgrade u kojoj Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba ima svoje radionice i skladišta vrijedne scenografije i kostima. Ugovor teži od pet milijuna eura koji su osigurani iz Fonda solidarnosti Europske unije potpisali su intendantica HNK Iva Hraste Sočo i Dragutin Kamenski, vlasnik i prokurist tvrtke Kamgrad koja je izvođač radova.

Nakon kratkih govora popila se čašica katalonskog pjenušca, a onda su uzvanici i novinari krenuli u obilazak zgrade koja je jednim dijelom bila i austrougarska konjušnica starija od stotinu godina, a potom i radionica za remont aviona za vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Novinari su mogli vidjeti i već obnovljenu skladišnu zgradu HNK (što je također omogućeno europskim novcem) u koju je već preseljen dio radionica kako bi matično hrvatsko kazalište moglo normalno raditi i nakon potresa te održavati svoje premijere. A domaćini iz HNK pokazali su i mjesto gdje će u doglednoj budućnosti izrasti nova scena zagrebačkog velikog kazališta s velikom pozornicom, prostorom za orkestar i gledalištem koje će moći primiti tri stotine ljudi. Scena koju će, kako je to izjavila intendantica HNK-a Iva Hraste Sočo, koristiti sva tri ansambla, i to ne samo za pokuse, nego i za komornije, manje izvedbe. Svečano potpisivanje ugovora nije propustila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, budući da je zagrebački HNK u suvlasništvu države i grada. Uz nju je bila i predsjednica Kazališnog vijeća HNK-a Marica Mikec. Međutim zašto u Adžijinu ulicu nije došao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević? Zar ga doista ne zanima obnova povijesno vrijedne zgrade u samom središtu Zagreba, premda zapuštenom, koju već desetljećima koristi HNK, ali i prostor na kojem bi taj isti HNK trebao dobiti novu, dugoočekivanu scenu? I uostalom, zašto je gradonačelnik Tomašević tako rijetko gost na kulturnim zbivanjima?

Nema ga na koncertima, nema ga na premijerama ni na predstavama, nema ga na izložbama ni na promocijama knjiga. Nema ga na skupovima na kojima bi se, kao gradonačelnik jednog srednjoeuropskog grada, morao pojaviti. Istina, došao je Tomašević dva puta na otvaranje Interlibera pa smo ga hvalili jer je osobno kupovao knjige ne čekajući da mu ih poklone nakladnici, sretni što se pojavio na njihovu štandu. Ali osim tog Interlibera, naš gradonačelnik jako rijetko sudjeluje u kulturnom životu ovoga grada. Ne otvara festivale, ne prima ugledne strane umjetnike koji posjećuju Zagreb i nema volje za šetnju zagrebačkim ulicama i kulturnim prostorima kako bi vlastitim očima vidio situaciju na terenu. Posljednjih tjedana dosta se bavi mogućom gradnjom novog Dinamova stadiona, što je svakako, ako hoćete i kulturološki, važna tema te na nju treba trošiti i energiju i novac i gradonačelničko vrijeme. Ipak ne treba zanemariti ni kulturu ni kulturne potrebe. Dakle Tomašević je morao doći u Adžijinu ulicu gdje HNK ima radionice i skladišta i gdje će, nadajmo se, biti sagrađena nova scena HNK o kojoj se govori možda i stotinjak godina. Tomašević mora što prije posjetiti gradilište kazališta Gavella u Frankopanskoj ulici pa novinarima i javnosti objasniti što se to tamo zbiva već godinama i zašto se tako drastično kasni s obnovom i dogradnjom tog kazališta. Tomašević mora doći i do zgrade kina Europa te objasniti i novinarima i javnosti što grad Zagreb može i želi napraviti s tim objektom i u kojim rokovima.

Gradonačelnik mora komunicirati i s javnošću i s novinarima, otvoreno govoriti o svojim infrastrukturnim planovima na području kulture i braniti svoje kadrovske izbore u kulturnim institucijama. Da je došao u Adžijinu ulicu, novinari bi gradonačelnika mogli pitati ima li on ideju gdje bi se mogla graditi nova Komedija, dakle kazalište koje bi bilo specijalizirano i tehnički opremljeno za izvedbe mjuzikla, rock-opera i opereta. Potom bi novinari gradonačelnika mogli i upitati kada će se krenuti u temeljitu obnovu dvorane Lisinski. Pitanja s područja kulture ima jako puno, a dojam je da ih gradonačelnik Tomašević u najmanju ruku podcjenjuje. U trenutku dok je obnova gotovo svih brojnih kulturnih spomenika u gradu Zagrebu gotovo potpuno prešla u ruke Ministarstva kulture i medija, gradonačelnik Tomašević mora pokazati više energije i više smisla za probleme u kulturi grada kojem je na čelu. I da. Mora se pojavljivati i na nekim naoko protokolarnim događanjima jer mu je to posao. Prima plaću za to da bude vidljiv. Ne plaćamo ga za nevidljivost.