O Hrvatskoj se ne piše dobro. Apokaliptični naslovi navješćuju propast države. Mlade se potiče na iseljavanje, starije se plaši da uskoro neće biti za penzije, pa je morao intervenirati Silvano Hrelja i podsjetiti da uvijek postoji jocker “povećaj porez”, ismijavaju se sudske presude, Ivica Todorić bori se protiv koruptivnog sustava i priprema se za sudski maraton, Tomo Horvatinčić bori se za pravednije sudstvo, Gordan Maras se bori s kilogramima, Ivan Pernar s nečistim silama, zdravstvo je u takvom stanju da se čak i Josip Manolić požalio na kvalitetu slušnog aparata što ga je dobio preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a ako netko nešto zna o slušnim aparatima, onda je to on.
Bivši drugi hrvatski premijer, čuli smo tako, nema za kvalitetna pomagala, a kako li je onda tek običnim izraubanim umirovljenicima!? Eto, čak i predsjednica države kritizira i upozorava na problem s ljudskim potencijalima u javnoj upravi. Vlada doista mora donijeti hitne mjere kako bi Hrvatsku izvukla iz limba, pa nema druge nego dovesti nove savjetnike kao pojačanja.
Na primjer, Nedjeljka Babića zvanog Gangster, koji bi mogao biti nova akvizicija u Ministarstvu demografije, obitelji, mlade i socijalnu politiku. Čovjek je iskusni bračni posrednik koji bi, da dobije ured s dvadesetak referenata, mogao napravio čuda. Bio bi i posrednik u odnosima dirigenata iz HDZ-a i mužikaša iz HNS-a, ali i konzultant u budućim pregovorima sa SDP-om oko organskih zakona za koje treba natpolovična većina.
– Gle Davore, nije Andrej loš tip. Samo je malko, kako da kažem, ukočen. No, imao sam ja posla s ‘iljadama takvih i znam kako ih omekšat’. Malo ga, jel’, kao onaj Junker uštipneš da mu se vrati boja, i mic po mic... – nagovarat će Gangster Bernardića na suradnju i potom otići na brifing šefu.
– Gle Andreje, nije Davor baš toliko loš tip. Samo je neiskusan u tim stvarima. Treba ga malo podmazat’ i otvorit će se on ka’ kamenica – optimistično će.
Iduće savjetničko pojačanje mogao bi biti, recimo, Braco sa Srebrnjaka. Čovjek je vani napravio karijeru. Ako netko može u tren oka vratiti optimizam među obeznađeni puk, to je on. Napune se arene, on stane na pozornicu, pogled lijevo, pa pogled desno, i svi su puni pozitivne energije koja će ih, ako se iz proračunskih rezervi naruči “deluxe vision” paket, držati do narednih izbora. Treba provjeriti je li možda i gospođa Vera Čudina slobodna.
Nedostaje nam netko s vizijom. Netko tko zna predvidjeti gospodarske tokove, kretanje BDP-a, posljedice uvođenja eura, poteze londonskog suda i slično. Da se netko iz prijašnjih vlada samo sjetio pitati osobe koje vide unaprijed, možda ne bismo danas ni imali aferu Agrokor.
Hrvatskoj se, uglavnom, ne piše dobro, zemljom se širi letargija koju može prekinuti samo šok terapija. Kao da se nalazimo u nekom čudnom snu u kojem trčimo, a da nigdje ne stižemo, vičemo u sebi, pa nas se ne čuje, i samo panično čekamo da nas netko uštipne. I kaže: probudi se, bio je to samo tisućljetni san...