Zašto Vlada zatvara arhive iz prvih mjeseci nastanka države?

Vlada je jučer Saboru uputila konačni prijedlog izmjena Zakona o arhivima i arhivskom gradivu, a ministrica kulture Nina Obuljen predstavila ga je kao liberalizaciju dostupnosti arhivskog gradiva. Pohvalila se tako da Vlada javnosti otvara gradivo nastalo u razdoblju od 1945. do 1990. godine, poručujući da će podaci nastali do 30. svibnja 1990. postati dostupni bez ograničenja, osim zaštićenih osobnih podataka. No zaštita se, naglašava ministrica, ne odnosi na podatke u obavljanju službenih dužnosti i poslova, utjecaj i ulogu osoba koje su obnašale javne dužnosti te pripadnika i suradnika službi sigurnosti nedemokratskog režima.

Problem je, međutim, u tome što su ti arhivi potpuno otvoreni još 20. svibnja prošle godine, zakonskim izmjenama na prijedlog Mosta. Dapače, tada su javnosti bez ikakvih ograničenja postali dostupni dokumenti nastali sve do donošenja tzv. Božićnog ustava, 22. prosinca 1990., a po Vladinu prijedlogu više se neće moći ući u dosjee nastale od 30. svibnja 1990. do tog datuma. To znači da se za građane zatvaraju dokumenti nastali u vrlo osjetljivom razdoblju tranzicije državnih službi, zbog čega je predloženi zakon već u prvom čitanju dobio pridjev “antilustracijski”.

Vlada je u konačnom tekstu ignorirala i gotovo sve važnije primjedbe koje je na raniji prijedlog iznijela i struka i parlamentarna oporba.

Od važnijih promjena između dvaju čitanja valja zabilježiti tek činjenicu da u konačnom tekstu ipak nema odredbe po kojoj je Vlada mogla zabraniti pristup i nekim dokumentima koji ne nose oznaku tajnosti ako se procijeni da se time štite “podaci od nacionalnog interesa”.

Hasanbegović nezadovoljan

Iako mu je Vlada dala za pravo na tom važnom pitanju, Zlatko Hasanbegović iz stranke Neovisni za Hrvatsku nezadovoljan je i konačnim tekstom i inzistira da će Vladin zakon zatvoriti arhive koje je važeći zakon otvorio i da je riječ o antilustracijskom aktu.

Slično govori i Nikola Grmoja iz Mosta. Iako ističe da još nije detaljno proučio konačni tekst zakona, Grmoja proziva ministricu Obuljen za obmanjivanje javnosti.

– Ministrica obmanjuje javnost jer su svi arhivi otvoreni i jedino se može raditi o zatvaranju arhiva – kaže Grmoja. Posebno mu smeta što novi zakon ne predviđa predaju arhivskog gradiva iz institucija poput MUP-a ili SOA-e Državnom arhivu, pri čemu se Vlada opravdava da Državni arhiv za to nema prostorne kapacitete.

– Oni godinama nisu radili ništa, a sad im je ovo razlog da opet godinama ne rade ništa – govori Grmoja.

Prava nije kršila samo Udba

Arhivska građa iz razdoblja koje Vlada sada navodno otvara za javnost dulje je vrijeme predmet interesa Siniše Pavlovića, odvjetnika obitelji Stjepana Đurekovića, hrvatskog emigranta kojega je Udba ubila u Njemačkoj osamdesetih, za što su njezini nekadašnji čelnici Josip Perković i Zdravko Mustać osuđeni na doživotni zatvor. 
I taj odvjetnik tumači da Vladin prijedlog ne znači otvaranje, nego dapače, zatvaranje arhivskoga gradiva.

– Cijela ova priča da će oni otvoriti arhive debela je i masna laž, jer su arhivi apsolutno otvoreni, i to ne do 30. svibnja, nego do 22. prosinca 1990. Već to skraćivanje od šest mjeseci znači zatvaranje – tumači Pavlović.

Ističe kako je u proteklih godinu dana od donošenja Mostova zakona u više navrata ulazio u arhive i bez ikakva ograničenja kopirao dokumente.

– Čitam bez ikakva ograničenja, kopiram, odnosim, tu je sada pitanje što će biti s tim kopijama. U Zakonu je odredba da se ograničenja ne odnose na ono što je postalo dostupno javnosti, a javnosti je lani postalo dostupno sve do 22. prosinca 1990.

S tim dokumentima radit ću što želim i onaj tko mi pokuša zabraniti njihovo korištenje morat će itekako dokazati da sam ih kopirao nakon stupanja na snagu novog zakona.

Prema tome, ne razumijem što Vlada misli da će time postići – kaže Pavlović.

Smeta mu i, kako kaže, igra Vlade s preformuliranjem odredbi vezanih uz zaštitu osobnih podataka. Vlada je, naime, formulaciju iz postojećeg zakona po kojoj se ne smiju štititi osobni podaci onih koji su s jugoslavenskim službama sudjelovali u kršenju ljudskih prava zamijenila odredbom po kojoj izvan zaštite ostaju tek osobni podaci Udbinih suradnika, čime se, tumači Pavlović, skrivaju podaci niza kategorija osoba koje su za račun režima kršile tuđa prava.

– Ljudska prava nije kršila samo Udba, kršio ih je i SUP, fakulteti, škole... Ne radi se o terminološkoj ni semantičkoj, nego o bitnoj razlici – ističe Pavlović. Odvjetnik je skeptičan i prema ukidanju roka od 30 godina za dostupnost gradiva bez oznake tajnosti, koju naziva “šaralažom”.