Velik broj ukrajinskih vojnika je poginuo, mnogi su ili iscrpljeni ili umorni, pa su ukrajinske vlasti pojačale svoje napore u mobilizaciji. Novi zakon koji je stupio na snagu u svibnju traži da se svi muškarci u dobi od 25 do 60 godina prijave kako bi mogli biti pozvani u vojsku. Odredi časnika za novačenje su u lovu na sve one koji se nisu prijavili u registar, zbog čega mnogi muškarci se odlučuju na bijeg.
Posljedice tog zakona osjetili su na svojoj koži i mladi ukrajinski par Sergej i Tanija na čijem vjenčanju nije došlo čak pola od onih koji su bili pozvani. Brojni članovi obitelji i prijatelj su im se ispričali zbog nedolaska, ali rizik dolaska bi jednostavno bio prevelik jer što ako ih ulovi odred za novačenje?
Tania (24) je rekla za BBC kako shvaća članove svoje obitelji i prijatelje koji se ne žele boriti u ratu. Njezin otac je poginuo u listopadu prošle godine na prvoj crti bojišnice tijekom bitke za Avdiivku, te je sad prestravljena jer bi njezin suprug mogao biti unovačen. "Ne želim da se to dva puta dogodi mojoj obitelji", kazala je 24-godišnjakinja.
Nakon više od dvije godine rata, gotovo svatko zna nekoga tko je bio ubijen. Prijatelj para Maksim kazao je kako je oko desetak njegovih prijatelja i poznanika poginulo u ratu. "Ima više od milijun policajaca u Ukrajini. Zašto bi se ja trebao boriti kad se oni ne bore?", kazao je.
Maksim čija supruga je trudna ustvrdio je kako mu je žao što će propustiti vjenčanje, ali ga je strah da ga ne 'zgrabi' odred za novačenje, koje je pak usporedio s banditima. Odredi za novačenje imaju zastrašujuću reputaciju, posebno u Odesi, jer izvlače ljude iz autobusa i željezničkih kolodvora i prevoze ih ravno u centre za novačenje. Za one koji su odlučili izbjegnuti novačenje, javni prijevoz je zabranjen. Kao i restorani, supermarketi i izleti vikendom u park na igranje nogometa.
“Osjećam se kao u zatvoru”, rekao je Maksim.
Često bježe
Desetak vojnih časnika došlo je na glavnu željezničku stanicu u Odesi, predvođeni iskusnim veteranom Anatolijem i njegovim mlađim kolegom Oleksijem. Tamo su zaustavljali muškarce koji su bili u dobi za služenje, kako bi provjerili jesu li se registrirali u bazi podataka. No, većina onih koji su zaustavili su bili ili premladi ili su dobili neku vrstu izuzeća. Nakon nekoliko sati, Anatolij je priznao novinarima kako je vrlo moguće da se ljudi sakrivaju od njih.
"Neki ljudi bježe od nas. To se događa prilično često", rekao je. "Drugi reagiraju dosta agresivno. Mislim da ti ljudi nisu dobro odgojeni." U centru za novačenje koji se nalazi iza ugla, sjedio je usamljeni čovjek čekajući da ga vide. Kad ga je novinar upitao je on tamo bez da to želi biti, rekao mu je kako je bio otet i doveden protiv svoje volje. “Policajci su me okružili da nisam mogao bježati”, mucao je u šoku i dodao. "Utučen sam."
Jedan od službenika u centru, Vlad, priznao je da ovih dana jedva da ima onih koji se sami javljaju u vojsku. On sam se borio u nekim od najžešćih bitaka duž istočne crte bojišnice u Donbasu prije nego što je pogođen topničkim šrapnelima u glavu, prsa i noge.Nije mogao prikriti svoj prezir prema onima koji se skrivaju. “Kako da ovo kažem, a da ne opsujem?” upitao je naglas. “Ne smatram ih muškarcima. Što čekaju? Ako nam ponestane muškaraca, neprijatelj će doći u njihove domove, silovati im žene i ubiti im djecu."
Ova posljednja akcija novačenja dovela je do znatnih podjela u društvu, ne samo između onih koji služe i onih koji izbjegavaju regrutaciju, već i kod onih žena čiji partneri služe na bojišnici i onih koje pak svoje partnere sakrivaju. Postoji izrazito nepovjerenje među muškarcima koji se odluče ne prijaviti u bazu podataka za novačenje. Oni ne vjeruju policajcima, nakon što je za neke otkriveno da su primali mito kako bi pomogli nekima da pobjegnu iz zemlje. Niti vjeruju da će biti adekvatno obučeni.
Kćer kao štit
Na periferiji Odese, živi informatičar Vova koji nikuda ne ide bez svoje sedmogodišnje kćeri koja mu služi kao štit jer zna da ga neće prisilno unovačiti kad je s njom. Prošle godine, dok je bio na putu na posao, vojska mu je naredila da izađe iz autobusa pod prijetnjom oružjem, te je odveden u centar za novačenje. Uvjerio je policajce da ga puste da ode po neke dokumente, ali se zakleo da se nikada neće vratiti.
"Nisam vojnik, nikada nisam držao oružje, mislim da ne mogu biti koristan na prvoj crti", rekao je.
BBC navodi kako je Vova kao i svi ostali koji su odlučili izbjeći mobilizaciju naveo slične razloge, a to da ima obitelj koju mora uzdržavati, neka manji zdravstveni problemi i izjava kako šalju humanitarnu pomoć. Mnogi isto tako dijele isti strah, a to je da će završiti kao topovsko meso na prvoj crti bojišnice koja se, prema njima, ne pomiče. Oni žele da Ukrajina pobjedi, ali ne žele da to uključuje njih.
"Ponosan sam što su mnogi muškarci donijeli hrabru odluku da odu na prvu crtu", rekao je Vova. "Oni su zaista najbolji u našoj zemlji."
izvorni članak napisan od strane dopisnika TASS-a i FSB-a