Zagreb je precijenjen u Saboru. Od 140 zastupnika koje smo 2011. izabrali u deset izbornih jedinica 43 su imala prebivalište u Zagrebu, kao i dvojica manjinskih zastupnika pa ih je ukupno bilo 45, a prema broju birača Grad Zagreb trebao je imati 25 zastupnika.
Zagrebačka regija (grad i županija) trebala je imati 35 zastupnika, a 54 su iz Zagreba i županije, uključujući dvojicu manjinskih zastupnika. I ti podaci govore o nužnosti izborne reforme.
Zagreb u četiri jedinice
To je rezultat analize sastava izvornog Sabora nakon izbora 2011. koju je sačinio prof. dr. sc. Robert Podolnjak, ustavnopravni stručnjak za izborne sustave sa zagrebačkog Pravnog fakulteta s kojim su se konzultirale i njegovim se radovima koristile i aktualne inicijative izbornih reformi koje sve inzistiraju na promjeni “izborne karte” Hrvatske. To je i zahtjev Ustavnog suda iz Izvješća o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama još od 2010.
– Naročito je prenaglašena zastupljenost zastupnika iz Grada Zagreba, koji daje gotovo trećinu zastupnika u Hrvatskom saboru, što potvrđuje tezu o ‘metropolizaciji Sabora’. To je moguće ponajviše zbog četiri izborne jedinice u koje je podijeljen Grad Zagreb tako da se putem njih može u Sabor ‘poslati’ puno veći broj zastupnika iz Zagreba. Kada bi Zagreb činio jednu izbornu jedinicu koja bi prema sadašnjem broju birača imala 25 zastupnika, bilo bi puno teže kandidirati veći broj kandidata iz Zagreba u drugim izbornim jedinicama iako, kako pokazuje analiza iz 2011., nemali je broj ‘zagrebačkih’ kandidata istaknut u šest izvanzagrebačkih općih izbornih jedinica – obrazlaže Podolnjak.
Gradonačelnički lobi
– Analiza dokazuje da stranački vrhovi obje velike stranke (odnosno koalicije) koji su ponajviše koncentrirani u gradu Zagrebu koriste čvrste stranačke liste da sebe stave na izgledna mjesta za Sabor. S preferencijalnim glasovanjem to bi se bitno promijenilo jer bi birači u pojedinim izbornim jedinicama vjerojatno glasovali za kandidate iz svoje sredine, a ne za kandidate iz Zagreba koje je nametnula stranačka središnjica. To je jedan od najvažnijih razloga zašto stranački vrhovi ne mogu prihvatiti preferencijalno glasovanje – zaključuje Podolnjak. Prijedlozi Laburista i Gonga, za razliku od referendumske inicijative, inzistiraju da kandidat za Sabor mora imati prebivalište u izbornoj jedinici u kojoj se kandidira.
Kako nam je nedavno govorio o “gradonačelničkom lobiju” u Saboru, a i Laburisti i Gong inzistiraju na zabrani istodobnog obnašanja funkcije zastupnika i gradonačelnika te načelnika općina, istražili smo koliko zastupnika danas sjedi istodobno i na nekoj od izvršnih funkcija na lokalnoj razini. U saborskim biografijama taj se podatak, slučajno ili namjerno, ne navodi, kao da je posve nebitan. – Zastupnici s takvim dvojnim funkcijama u klasičnom su sukobu interesa jer odlučuju i o zakonskim rješenjima koja se odnose i na njih kao gradonačelnike, zamjenike gradonačelnika i općinske načelnike te nisu motivirani donositi zakone koji im uvode eventualne sankcije ili im nalažu da daju na provjeru ugovore koje potpisuju, jer automatski vide sebe – kaže Podolnjak.
Paradoks
Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić (HDZ) zaključio je nedavno da ne može istodobno biti i zastupnik.
– Paradoks je da župani ne mogu biti u Saboru, a gradonačelnici i načelnici općina mogu premda su svi lokalni dužnosnici. Očito je da se lokalni dužnosnici ne žele odreći dobre pozicije s koje mogu lobirati u Saboru za sredstva i investicije. Nekima je to u iznimno centraliziranoj državi jedini argument zašto moraju biti u Saboru, ali tu nema ravnopravnosti između pojedinih regija i gradova – zaključuje Podolnjak.
>>'Problem je u tome što je GONG dobro financiran, prosječna plaća im je 7000 kn'
>>Sve zamke referenduma: Glavne točke prijepora GONG-a i udruge U ime obitelji
>>Hrvatska bi mogla biti bankrotirana plebiscitarna diktatura
"Prijedlozi Laburista i Gonga, za razliku od referendumske inicijative, inzistiraju da kandidat za Sabor mora imati prebivalište u izbornoj jedinici u kojoj se kandidira." Po običaju za GONG, sasvim krivo. I sada imamo (ili smo imali donedavno) pravilo po kojem kandidati za gradonačelnike moraju biti iz sredine u kojoj se kandidiraju. I onda smo imali slučajeve da se ljudi jednostavno prijave negdje i kandidiraju, iako nemaju veze s tim gradom. Imali smo već takvih skandala. Općenito je za Sabor manje bitno je li netko iz ovog ili onog grada, bitno je da dobro zastupa naše interese, u Saboru se ionako malo odlučuje o lokalnim temama. Za to vratite županijski dom Sabora, svi su ga pljuvali, a na kraju se svi žale na preveliku centralizaciju.