Odlukom ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića, od kraja prošle godine zatvara se 27 odlagališta neopasnog otpada u Hrvatskoj. Tako se otpad više ne smije odlagati na odlagalište Cerovka u Svetom Ivanu Zelini, na Šćeće u Komiži, Ajdonovcu u Vrgorcu... Otpad iz tih gradova sad se mora voziti na odlagališta u Dugo Selo, Vis i Imotski. Ta je odluka izazvala val reakcija u gradovima i općinama u kojima su zatvorena odlagališta, ali i u onim jedinicama lokalne samouprave (JLS) na čija je odlagališta preusmjeren otpad iz dugih mjesta.
Prvi se žale da će im to poskupiti odvoz otpada, a drugi ne žele tuđe smeće u svoje dvorište. A do zatvaranja odlagališta došlo je jer je Europska unija postavila za cilj da se odlaganje otpada do 2035. mora smanjiti na 10 posto. Hrvatska je pak poprilično daleko od toga jer je u RH 2017. odloženo čak 72 posto otpada. Ne ispunimo li ciljeve u gospodarenju otpadom, prijete nam penali, a oni bi, prema izračunima Svjetske banke, mogli iznositi 42.000 eura dnevno i morali bismo ih plaćati sve do ispunjenja ciljeva. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike objašnjavaju da je Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske 2017. - 2022. određeno donošenje plana zatvaranja odlagališta neopasnog otpada. Na osnovi toga izrađena je dinamika zatvaranja, a zatim i Odluka o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta, navode u Ministarstvu.
Neusklađeni s Pravilnikom
Prema Pravilniku o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada, odlagališta su razvrstana u tri kategorije, pa su tako ona koja su najmanje usklađena s tim pravilnikom određena za zatvaranje. Do popunjenja kapaciteta može raditi još 50 odlagališta, a do gradnje centara za gospodarenje otpadom u radu će biti 21 odlagalište. U Ministarstvu tvrde da zatvaranje odlagališta otpada nije iznenadna odluka te da su još prije godinu dana sve dionike uputili u aktivnosti koje se provode i na obveze koje trebaju ispuniti. Stoga smatraju da su jedinice lokalne samouprave imale dovoljno vremena da budu spremne.
– Izjave čelnika pojedinih JLS-a da ne žele tuđi otpad deplasirane su i pokušaj su bježanja od odgovornosti – kažu u Ministarstvu. Što se mogućih penala tiče, kažu da je upravo Odluka o zatvaranju odlagališta jedna od mjera koje Hrvatska mora provesti kako bi se izbjegle sankcije.
– Način postupanja EU u smislu penala zbog neispunjavanja obveza je višegodišnji proces čiji krajnji rezultat odnosno novčana kazna ovise velikim dijelom o naporu odnosno pozitivnim pomacima koje Hrvatska čini da bi postigla usklađenje. Pojednostavljeno, visina mogućih penala u budućnosti usko je povezana s aktivnostima koje sada provodimo na integralnom rješavanju gospodarenja otpadom – kažu u Ministarstvu. Dr. Aleksandra Anić-Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge gospodarenja otpadom (HUGO) i prodekanica Geotehničkog fakulteta, smatra da se odlagališta moraju početi zatvarati, ali i da je odluka o zatvaranju trenutačno teško provediva. Napominje da je gospodarenje komunalnim otpadom u nadležnosti JLS-a te da odluka o zatvaranju odlagališta nije donesena u dogovoru s njima.
Bez infrastrukture
– Teško će se na ovaj način ta odluka provesti jer Ministarstvo nije uspostavilo potrebnu infrastrukturu koja će tu odluku podržati, a to su u prvom redu centri za gospodarenje otpadom. Sustav gospodarenja otpadom treba gledati u cijelosti, on ne može politički funkcionirati – ističe dr. Anić-Vučinić. Prema njezinu mišljenju, to je sve posljedica toga što odluka o načinu i dinamici zatvaranja nije dogovorena sa strukom i onima kojih se to tiče, jer je plan gospodarenja otpadom donesen temeljem ideja, a ne stručnih i realnih činjenica.
– Kako država može zatvoriti odlagališta, a ne osigurati druge mogućnosti kamo s otpadom? Taj plan zatvaranja trebao je biti donesen u suradnji s JLS-ovima. Još prije tri godine trebalo se početi pripremati za to – kaže dr. Anić-Vučinić i dodaje da je država s JLS-ima suodgovorna za gradnju CGO-ova. Smatra i da RH neće moći izbjeći penale jer neće na vrijeme sagraditi CGO-ove. Naime, samo za pripremu dokumentacije potrebno je pet do sedam godina, a gradnja traje dvije-tri godine.
– Sve je to posljedica općeg nereda i lošeg plana. Što ćemo i s odvojeno prikupljenim otpadom, nemamo CGO-ove ni sortirnice, morat ćemo ga izvoziti u susjedne zemlje koje će nam to dobro naplatiti – upozorava dr. Anić-Vučinić. U Hrvatskoj su od planiranih 12 CGO-ova dosad sagrađena samo dva, i to u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji.
Kako odvajati otpad: Kamo s mesom ili pelenama?
Da li u Hrvatskoj postoji kakva ustanova koja narodu može objasniti ili narod obavijestiti, kao što je to sada obavijestila o odlaganju određenih vrsta otpada, gdje se može deponirati većina otpada koja je nedopuštena za odlaganje u bilo kojoj kombinaciji kao i nenabrojani otpad koji neodgovorni pojedinci odlazu u prirodi, evo samo nekoliko primjera koje ljudi bacaju u prirodu samo zato što ne znaju tko treba zbrinuti takav otpad ili svi peru ruke od takvoga otpada: Dijelovi automobilskih karoserija kao blatobrani, haube, vrata, vjetrobranska stakla i sl., tko zbrinjava građevinsku šutu, dijelove kućanskih instalacija, staklenu vunu, uništene keramiške pločice, višak cementa u vrećama ili skamenjenog cementa i sl. Najveći problem i nepoznanica je zbrinjavanje građevinskog otpada i zato se događa da kamioni noću iskupaju građevinski otpad ili šutu u neku jemau pokraj ceste, u korito rijeka i kanala, šume i livade. ( U mojoj šumi sam pronašao iskipanu staklenu vunu i šutu i što bih ja sada trebao raditi). To je samo dio pitanja na koja očito nitko ne zna odgovor ili nitko ne želi zbrinjavati takav otpad. Zato koliko god se trudili s jedne strane poštovati pravila ponašanja s druge strane ljudi nisu sigurni ili ne znaju kuda smiju odlagati građevinski otpad jer o svemu pišu a ono što je najvažnije ne pišu o onome što najviše zagađuje okoliš. Tko to zna objasniti običnom narodu pa i za takve slučajeve napište na koja mjesta takav otpad odlagati.