Čipka i rešetka. Ta dva simbola Lepoglave, slikovitoga gradića na sjeverozapadu Hrvatske, u Varaždinskoj županiji, nalaze se na etiketi nečega što bi također s vremenom moglo postati zaštitnim znakom toga kraja – vrhunskog vina koje se proizvodi i puni u tamošnjoj kaznionici.
Iza visokih i žicom opasanih debelih zidova zatvora u Lepoglavi kaznu izdržavaju neki od najozloglašenijih ubojica, poput sisačkog monstruma Srđana Mlađana. Tu je i Dragutin Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, osuđen na 13,5 godina zbog ratnog zločina. Kaznionica je to u kojoj je prosječna visina kazne 14,5 godina.
U ćelijama je trenutačno 112 zatvorenika s kaznama duljim od 20 godina. I upravo pod okriljem tog strogo čuvanog zatvora proizvode se vina koja se toče u brojnim okolnim restoranima, uključujući i restoran “Ivančica” pod upravom kaznionice, u kojem kao pomoćni kuhari i konobari rade upravo zatvorenici. Od “civilnog” osoblja razlikuju se po tome što ne nose prsluke.
Sve je to dio projekta resocijalizacije zatvorenika kojima se daje prilika da im zatvorski dani ne prođu uludo i da se nakon izlaska iz zatvora lakše uklope u zajednicu. Kaznionica gospodari i s 80 hektara obradivih površina na kojima raste kukuruz, žitarice, povrće...
Proizveli su lani oko 80 tona svinjetine koju, osim za prehranu zatvorenika, plasiraju i u restorane. U najboljim godinama proizvedu i do 70 tona sezonskog povrća, imaju tri plastenika, pet i pol hektara vinograda, upravljaju s 420 hektara šuma, u torovima bleji stado od gotovo 200 ovaca i janjadi (ovce se koriste za prehranu zatvorenika, a janjad ide na tržište).
Posljednjih pet godina bave se i pčelarstvom i trenutačno imaju 74 košnice. Gotovo polovicu potrebnog meda sami proizvedu. Tove 350 svinja, 200 bikova za jednu tvrtku, imaju pse čuvare, šarplanince, i jednog konja. Ne bave se samo poljoprivredom. Izrađuju, na primjer, i drveni namještaj, a njihovi setovi za šah su nadaleko poznati.
– Najvažnije je u toj priči što je sve usko povezano s izobrazbom zatvorenika. Pokrenuli smo zaokruženi ciklus u suradnji s vanjskim učilištem i privatnim školama, provodimo školovanje zatvorenika koji ovdje obavljaju praksu i dobivaju diplomu koju nakon izdržavanja kazne mogu iskoristiti za zapošljavanje. Imamo dobre povratne informacije. Na primjer, neki bivši zatvorenici koji su ovdje naučili sve o pčelarstvu, danas imaju po 50 košnica. Ako nešto sami zarade, veće su šanse da neće ponoviti imovinske delikte. Naglasak u resocijalizaciji stavili smo, dakle, na rad. Zatvorenici, prema zakonu, nisu obvezni raditi, no mogu sa zadovoljstvom reći da od onih sposobnih za rad, gotovo 90 posto i zaposlimo – ističe upravitelj kaznionice Dražen Posavec, koji je u sustavu 31 godinu.
Suživot s građanima
Počeo je kao pravosudni policajac i prošao po vertikali sva radna mjesta do upraviteljskog, na kojem je šest godina. Naknade zatvorenicima za rad strogo su definirane zakonom i pravilnicima, a prosječna “plaća” je oko 700 kuna mjesečno. Oni koji rade dobivaju i četvrti obrok.
– Prehrana je izuzetno kvalitetna, puno bolja nego u bolnicama – dodaje Posavec. Strogo se poštuju propisi zaštite na radu, prije zapošljavanja prolaze liječnički pregled na Medicini rada i osposobljavanje. Prije nego što uopće počnu brati grožđe ili prime čekić u ruke, kaznionica u svakog ulaže oko 1300 kuna. Valjda im još samo sindikat nedostaje. Na upisima im se nudi školovanje za više zanimanja, od operatera na računalu, koje je i najpopularnije, do pomoćnih kuhara i konobara, proizvođača povrća na ekološki način, voćara, vinogradara, pčelara, zavarivača...
– Danas je ovdje 112 zatvorenika s kaznama duljim od 20 godina, tako da neki zatvorenici završe i više zanimanja – ističe Posavec. Godišnje u školi za život nakon zatvora školuju od 68 do 108 zatvorenika. Jedan od ograničavajućih čimbenika, uz terapije koje primaju, jest i to što neki zbog visine kazne ne mogu na praksu u okolne vinograde i šume, dok oni koji zadovoljavaju uvjete za izdvojene poluotvorene dijelove kaznionice, gdje mogu koristiti slobodne vikende i godišnje odmore, imaju i više mogućnosti. Prolaze evaluaciju stručnjaka i sigurnosne procjene, a mišljenja daju i policija i socijalna skrb. Multidisciplinarni pristup, nema što. Kaznionica se nalazi u samom središtu grada, kao i njezin restoran.
– Nema problema u suživotu zatvorenika i građana. Zatvorenici rade za šankom, na terasi restorana, i interakcija s gostima je stalna. Nekad je bilo i više zatvorenika u gradu, obavljali su i građevinske radove. Bilo je i slučajeva da ostanu živjeti u Lepoglavi jer su se tu oženili – otkriva upravitelj.
Godišnje se od rada zatvorenika uprihodi 12 milijuna kuna, no to su strogo namjenska sredstva koja se koriste za poboljšanje uvjeta života zatvorenika i kupnju strojeva i alata za unapređenje proizvodnje. Dobit ne smije biti iznad svrhe izdržavanja kazne. Kad bi, razmišljamo, kaznionica otvorila OPG, bio bi to lijep biznis. Mogla bi postati i samoodrživa. No, vratimo se na proizvodnju vina, što je i bio povod posjetu prije nadolazeće berbu. Zatvor u Lepoglavi jedan je od rijetkih u svijetu s vlastitom proizvodnjom vina. Grožđe na dva brijega zrije pod kasnokolovoškim suncem, i za otprilike dva tjedna počet će berba ranih sorta. S brijega Laz, jednog od vinograda (drugi je na Banovu brijegu), vidi se cijeli grad.
Agronom Stjepan Biškup, voditelj odsjeka poljoprivredne radionice u kaznionici, kaže da obrađuju pet i pol hektara vinograda u državnom vlasništvu na dvije lokacije. Kaže da su godinama imali problema s čvorcima, sve dok se u vinogradu nije naselila obitelj jastrebova. Čvorcima otad ni traga. Imaju 11 sorta grožđa i 13 vrsta vina. Osim svake sorte zasebno, miješaju i dvije kupaže, bijelu i crvenu. Bijela je nazvana Pavlinsko bijelo, a crvena kupaža Crni fratar. Poveznica je to s pavlinima koji su u Lepoglavi ostavili velik trag, pa da im odaju počast i vinom.
– To su sve preporučene sorte kontinentalnog dijela Hrvatske. Graševina je, naravno, najzastupljenija, ona je sorta broj jedan. Dosta je atraktivan žuti muškat, pa sivi pinot, rajnski rizling i sauvignon. Manje zastupljene sorte po količini su traminac, crni pinot i cabernet sauvignon. Vino, da bi došlo legalno na tržište, mora proći ocjenjivanje u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo. Osim kemijske analize ide i na senzorno ocjenjivanje na kojem se dodjeljuju bodovi koji ujedno nose i kategoriju kakvoće. Vrhunska je ona s više od 82 od ukupno 100 bodova. Imamo dosta vina u toj kategoriji, od ledene berbe, Crnog fratra, sauvignona i bijelog pinota do rajnskog rizlinga. Nema pravila. Nekad je godina takva da neko grožđe iskoči kvalitetom, a ima i godina, poput 2014., kad loše rodi. Kvaliteta se rađa u vinogradu, ne u podrumu. U podrumu kvalitetu samo usmjeravate i pomažete da ispliva. U podrumu, znam reći, možete upropastiti i najbolje grožđe, a možete i od prosječnog grožđa dobiti dobro vino. No, vrhunsko vino dolazi samo od vrhunskog grožđa – objašnjava vinsku filozofiju Biškup.
Kaznionica ima 22.000 čokota, ali kad završe s pomlađivanjem i nadopunom praznih dijelova, imat će oko 24.000 čokota. Morali su posjeći jedan dio vinograda, oko 1150 čokota, koji je napao američki cvrčak, prijenosnik bolesti zlatne žutice.
Popularni restoran
Kako bilo, računaju ove godine na oko 20.000 litara vina, a za koju godinu i na znatno više. Drugi su po veličini proizvođač vina na tom području. Zatvorenici, koje ne smijemo fotografirati, a ni razgovarati s njima, rade fizičke poslove, one ručne, dok traktorom i strojevima upravljaju “civili”.
– Problem nam je nedostatak radne snage, pa nabavljamo strojeve kako bismo lakše obrađivali vinograde. Imamo zatvorenike i u podrumu u vrijeme berbe i u vrijeme punjenja boca. Samo je jedan imao neko prethodno znanje o vinima i bio je izuzetno dobar radnik, no imao je izrečenu mjeru liječenja od alkoholizma jer je u pijanom stanju napravio kazneno djelo. I onda me zamolio da ga poštedim rada u podrumu jer mu je miris stvarao nelagodu. Kakva je to bila šteta, Međimurac koji je imao klijet, koji je i prije dolaska u zatvor proizvodio i prodavao vino, nije nam mogao pomoći u samoj proizvodnji vina – govori Biškup. Vodi nas podrumom ispod zgrade građene od 1911. do 1914. Tu se grožđe preša, puni se u bačve od inoksa, a potom buteljira.
– Nemamo problema s plasmanom. Imamo vlastiti restoran sa dva šanka, lokalne ugostitelje koji kupuju vino, a dosta se proda u maloprodaji. Ljudi dolaze u restoran, kušaju vino i pitaju gdje se može kupiti. I naši zaposlenici kupuju za doma, dajemo im na rate – veli Biškup. Vino proizvedeno u kaznionici može se kušati i u restoranu u kojem će vam hranu pripremiti i poslužiti sami zatvorenici.
Posebno je živo za vrijeme Festivala čipke, koji se ove godine održava od 13. do 15. rujna. Blizu restorana i kaznionice je i pavlinski samostan, a sve to daje poseban šarm gradiću koji se prvi put spominje 1399. Godinu dana kasnije Herman Celjski osnovao je samostan pustinjaka sv. Pavla, a pavlini su se zadržali sve do 1786., kad ih je Josip II. potjerao. Tu je 1582. osnovana prva javna gimnaziju u Hrvatskoj, 1656. pokrenut je studij filozofije, a 1674. pavlini su dobili i dozvolu za dodjelu doktorata, pa je Lepoglava stekla status prvog hrvatskog sveučilišta. Samostan je 1854. pretvoren u kaznionicu u kojoj su, uz ostale, utamničeni Josip Broz, Moša Pijade, Alojzije Stepinac, Franjo Tuđman i drugi. Prije 18 godina pavlinski kompleks odijeljen je od kaznioničkog i predan na korištenje Varaždinskoj biskupiji. Sve je na nekoliko minuta laganog hoda, toranj zatvorske stražarnice gleda na onaj crkveni, i obrnuto.
– Dolaze nam ljudi na gablece i jela s menija. Ovdje se održavaju i krstitke i karmine. I svi vole kušati naša vina iz kaznionice – ponosno će šefica restorana Marica Štefičar. I da, na izlazu iz podruma zatvorske vinarije ugraviran je natpis: “Još putne, pa idemo!”
Ih kakvi sve talenti u zatvoru čuče !! Samo ih treba otkriti.