Vakula otkrio hoćemo li ove godine imati bablje ljeto i kakva nas jesen očekuje

Iza nas je još jedan iznadprosječno topao kolovoz te po temperaturnom odstupanju od prosjeka – još ekstremnije ljeto. U većini Hrvatske slijedi vjerojatno, ne i sigurno, barem prosječno topla jesen i zima, koje će, ostvare li se te dugoročne prognoze, dodatno pridonijeti da 2022. bude među najtoplijima u znanoj povijesti mjerenja. Trenutačno je razdoblje od siječnja do kolovoza uglavnom drugo najtoplije, piše meteorolog Zoran Vakula s kojim smo razgovarali o tome kakva nas jesen očekuje i što nam donosi klimatološki kraj ljeta. 

Krenimo od najaktualnijeg, kada nas očekuje nova promjena vremena i koliko će ona trajati?

Kao da nam želi reći da je završetkom kolovoza završilo i klimatološko računanje ljeta – vrijeme će ovoga četvrtka biti primjereno jeseni, osobito u kopnenom području, gdje bi neki nakon nedavnih ljetnih stihova tipa ''Djevojke u ljetnim haljinama volim“ mogli zapjevušiti ''Kiše jesenje“, ''Jesen u meni caruje“ i slične. No, već u petak kiša će u većini krajeva prestati i barem djelomično će se razvedriti, a za vikend slijedi i ponovni porast temperature zraka pa će u sljedećem tjednu opet mjestimice biti i vruće.

VIDEO Kraj klimatološkog ljeta! Vakula: 'Mogli bismo zapjevušiti 'Jesen u meni caruje', no ovo nije kraj vrućim danima'

Donosi li klimatološki kraj ljeta i stvarni kraj ljeta ili možemo očekivati neke nove valove vrućina?

Vrući dani su mogući. Dapače, i vrlo vjerojatni. U povijesti su tijekom rujna zabilježeni u većini Hrvatske, uz iznimku gorskog dijela, a u listopadu ne samo u mnogim mjestima na Jadranu nego i ponegdje u unutrašnjosti, posebice Dalmacije – primjerice ne samo u Imotskome, Metkoviću, Kninu i Sinju nego i u Karlovcu, Osijeku, Slavonskome Brodu. Možda je zanimljivo spomenuti kako su temperaturni rekordi u studenome u mnogim mjestima oko 25°C, u Čilipima čak 28,6°C.

Hoće li oni koji su tek krenuli na godišnje odmore moći uživati u tzv. babljem ljetu?

Ima još do ''babljeg ljeta“. Prema meni poznatoj definiciji to je razdoblje „blagog“ vremena – razmjerno toplog i suhog, koje počinje nakon kalendarskog završetka ljeta, što znači potkraj rujna i u listopadu. Ostvare li se trenutačno najvjerojatnije dugoročne prognoze – i rujan i listopad u većini Hrvatske bit će barem prosječne srednje mjesečne temperature zraka, što znači da bi, sudeći prema temperaturi zraka, moglo biti i ''babljeg ljeta“, ali to nužno ne znači da će zavladati anticiklona i s njom razdoblje suhog vremena. Prognoze oborine manje su pouzdane od prognoza temperature i u kratkoročnim prognozama, a posebice u dugoročnim.

Kakva nas jesen očekuje? Možemo li očekivati nastavak sušnog vremena?

Povećana je vjerojatnost da će klimatološka jesen, koja se zbog jednostavnosti računanja i uspoređivanja podrazumijeva od 1. rujna do 30. studenoga, u većini Hrvatske biti barem prosječne temperature zraka. Vjerojatnije čak i toplija. Ali to nužno ne znači da će sva tri mjeseca biti toplija od prosjeka, a pogotovo ne svi tjedni. No, može se zaključiti kako povremena hladnija razdoblja neće biti dugotrajna i jako izražena da bi u prosjeku ''poništila“ djelovanje onih očekivanih toplijih razdoblja. Pritom je veća vjerojatnost za topliji rujan i listopad, a najmanja za studeni, u kojem postoji i povećana vjerojatnost za višak oborina u odnosu na prosječne vrijednosti.

Kada možemo očekivati da će pasti dovoljno kiše, da se podignu razine rijeke, vrate isušeni potoci i oporavi poljoprivreda?

Ne znam kolika je količina oborina potrebna za oporavak poljoprivrede. I je li oporavak uopće moguć. Na internetskim stranicama DHMZ-a hidrolozi su objavili detaljniju analizu suše, čak i u podzemlju. Do kraja godine nadam se djelomičnom ublažavanju stanja, ali ne i znatnom poboljšanju.

Možemo li očekivati veća i neuobičajena nevremena za naše područje?

Ostvare li se prognoze iznadprosječne topline – povećat će se vjerojatnost i za povremena lokalna nevremena kada na odviše zagrijanu podlogu dođe hladniji i vlažniji zrak. Ništa neobično za naše krajeve. No, detaljnije i pouzdanije prognoze i osobito upozorenja valja pratiti na medijskim platformama DHMZ-a i HRT-a, uključujući i HRT METEO aplikaciju za pametne mobilne telefone.

Koliko unaprijed možemo znati kakvo nas vrijeme očekuje te kakve sve anomalije možemo očekivati?

Što je dan prognoze dalji od trenutka prognoziranja – pouzdanost je manja. Pritom je važno spomenuti i atmosfersku situaciju u određenom dijelu godine. Kod, primjerice, prostrane i jake anticiklone – dugotrajnog stacionarnog polja visokog tlaka zraka u ljetnim mjesecima – prognoza po danima može biti pouzdana i dva tjedna unaprijed, a već tijekom zime podjednako prostrana i jaka anticiklona može prouzročiti i vedre dane, i maglovite i oblačne. Ponekad se ne može pouzdano prognozirati ni dan unaprijed. Kod ciklona – područja sniženog tlaka zraka, vrtloga vlažna i nestabilna zraka – stanje je još složenije u svim godišnjim dobima pa se u prognozama češće nego inače čuju termini – promjenjivo, nestabilno, moguće, vjerojatno, mjestimice...

I za kraj zanimljivost iz Meteokutka Zorana Vakule. 

Kolovoz je u većini krajeva malo smanjio odstupanja od prosječnih vrijednosti koje bi ljeto imalo da je nastavilo u ritmu srpnja i pogotovo lipnja. Unatoč tome, zbog srednje sezonske temperature zraka vrlo vjerojatno će gotovo posvuda u Hrvatskoj vrijeme biti ocijenjeno kao "ekstremno toplo". Zbog ukupne količine oborina, primjerice u Rijeci, gdje je manje od ovogodišnjih 100 litara kiše po četvornome metru od 1. lipnja do 31. kolovoza zabilježeno samo 2003. godine, ocjena će biti "ekstremno suho", a ocjenu ''normalno'' mogli bismo dati za područje Knina i Splita. 

Zanimljivija je spoznaja kako je srednja sezonska temperatura zraka ovogodišnjega ljeta većinom druga ili treća najviša, u "nadmetanju" s 2012. i 2003. godinom, ovisno od mjesta do mjesta. U Dubrovniku čak rekordno visoka – 27,1°C! Za 0,1°C viša od dosad najviše spomenutih godina. 

Te iste 2003., pa još od 1949. godine od 1. siječnja do 31. kolovoza u Rijeci je izmjerena manja količina oborina nego ove godine, a podaci postoje od 1948. U Pazinu, gdje se službeno mjeri od 1961. godine, u istom razdoblju manja količina zabilježena je samo 1993. i 2012., što prilično zorno dokazuje iznimnost ovogodišnje suše.

Još iznimnija je gotovo posvuda u Hrvatskoj srednja temperatura zraka dosadašnjeg dijela godine, koja je u većini mjesta druga najviša – odmah iza rekordne prve dvije trećine 2007. godine, u Gospiću, primjerice, još i 2014., a u Dubrovniku je toplije od ovogodišnjeg razdoblja od siječnja do kolovoza bilo samo 2018. godine.