Španjolsko-nizozemski pisac Cristian Crusat (Schretzmeijer) ne voli živjeti u jednom mjestu. Rođen u okolici Malage, gradu iz kojeg je potekao i Pablo Picasso, Crusat je studirao u Madridu i doktorirao u Amsterdamu. Trenutačno živi kao lektor za španjolski jezik. Njegovu zbirku pripovijedaka "Kratka teorija putovanja i jedna pustinja", koju je nedavno objavila Naklada Ljevak u prijevodu Tanje Tarbuk, zapazio je i literarni žiri Europske komisije, pa je ta knjiga prije dvije godine dobila i unosnu nagradu EU za književnost (pet tisuća eura). Crusat, jedan od najperspektivnijih pisaca u Španjolskoj, u studenom dolazi u Zagreb kao gost zanimljivog literarnog programa Europee Naklade Ljevak. Priliku za susret s njim ne bi trebalo propustiti.
Svijet reminiscencija
U šest priča objavljenih u nevelikoj zbirci "Kratka teorija putovanja i jedna pustinja" Crusat je odao počast nomadskom načinu života koji je posljednjih godina tako omiljen u Europi. Njegovi junaci, vrlo često parovi u različitim stadijima povezanosti i otuđenosti, ljudi su koji udišu zgusnutu mediteransku atmosferu i intenzivno žive svoj samosvojni i osebujni život. Puni su tajni, osluškivanja vlastitih potreba, imaju svoje omiljene filmove i glazbu (Crusat se očito voli pohvaliti vlastitom erudicijom i biranim ukusom), žive u svijetu reminiscencija i analiziranja, ne prepuštaju se tako lako instinktima, ali im u određenim kriznim trenucima života ipak ne mogu odoljeti.
Crusatovo pripovijedanje nije linearno niti logički povezano. Voli iznenaditi čitatelja iznenadnim prekidima radnje i mijenjanjem fokusa na likove za koje ne znamo ni odakle su došli ni kamo idu.
Prekidanjem stvarnosti, Crusat svoje priče oblači u fantastičarsku odjeću, daje im duhovnu dimenziju krajnje slobode, pušta čitatelja da uživa u izbrušenom literarnom stilu kojem je na prvom mjestu ljepota pripovijedanja, a ne njegova svrhovitost i pragmatičnost. Stoga i s tek nekoliko priča, Crusat dobiva snagu romana rijeke koji se valja širokim prostorima ljudske mašte i nadanja.
Kritika turističke eksploatacije
Ipak, Crusat nije samo pisac s glavom u oblacima nego i angažirani autor iz čijih literarnih rasparanih slika urliče oštra kritika neumjerene turističke eksploatacije mediteranskog krajolika koja je i prirodni, vjetrom nanesen morski pijesak pretvorila u bezlično smetište ljudske sperme i znoja. Naravno, Crusat je srednjostrujaški i decentni kritičar turističkog kulturološkog nasilja koje je, barem na Mediteranu, već dugo postalo brzopotezna tvornica novca, ali i sredstvo krajnjeg ljudskog otuđenja i kratkovidnog komercijalizma. Njegovi likovi stoga nisu nikakvi heroji koji se spremaju na revoluciju nego prije ostarjeli ljudi koji spremno i bez pobune čekaju neumitni kraj. Ali pri tome zadržavaju pravo na razmišljanje i na stvaranje lijepih misli i slika. To su filozofi svakidašnjice kojima najvažnije pitanje u životu nije čemu nešto služi, nego čemu nešto teži.
Stoga će ova Crusatova zbirka čitateljima umornima od ideologizirane i politički korektne literature prepune plakatnog politiziranja poslužiti za predah od agresivnog umjetničkog senzacionalizma i odvući ih u pustinju čovječanstva u kojoj sva živa bića imaju jednake šanse za preživljavanje samo ako se prepuste tihom protoku vremena.