Zbog makinacija s ekološkim potporama koje su, kako se čini, najupitnije kad je riječ o višegodišnjim trajnim nasadima, ovih su dana znatno skresani poticaji za proizvodnju ekoloških oraha i lješnjaka.
Izmjenama i dopunama pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivrede i IAKS mjera ruralnog razvoja, koje su upravo stupile na snagu, potpore za ekološke nasade oraha u “prijelazu” smanjene su za 46,86% u odnosu na dosadašnji iznos od 868,18 eura od 2015. do 2019., odnosno za 406,82 eura po hektaru, a za nasade u “održavanju” za 339,01 euro. Za lijesku u “prijelazu” na ekološku proizvodnju potpore su manje za 117,44 eura ili 13,53% u odnosu na dosadašnjih 868,18, te za 97,86 eura manje za “održavanje” ekološke proizvodnje u odnosu na dosadašnjih 723,48 eura. To je izazvalo buru nezadovoljstva proizvođača tih kultura koji smatraju da je trebalo kazniti pojedince koji su poticaje koristili godinama, a nisu ih zaslužili.
Zašto država ne pošalje inspektore na teren da utvrde činjenično stanje i zarade svoju plaću, zašto se ne pokrenu tužbe i zahtjevi za povrat poticaja, pitaju, ističući kako se tim potezom najmanje kažnjavaju oni koji love u mutnom.
Osam godina bez prihoda
– Višegodišnji nasadi nose veći rizik od jednogodišnjih kultura, treba im više vremena da stasaju, godinama ne donose ništa osim što traže brigu, rad, energiju i stalna ulaganja. U razdoblju rasta koje se proteže na prosječno osam godina nema prihoda, ima samo rada i rashoda. Gotovo 50% nasada oraha starosti je do sedam godina, dakle bez ploda i prihoda od djelatnosti. U takvim okolnostima, od presudne je važnosti biti siguran da će potpora doći na vrijeme i da se neće mijenjati. Kod donošenja odluka o ulaganja, potpore su imale veliku, možda i presudnu ulogu i stoga je neprihvatljivo smanjivati iznos potpore u sredini investicijskog ciklusa – samo je jedan od brojnih komentara.
No zna li se kako nasadi oraha i lijeske koji su s EU potporama posljednjih godina rasli kao gljive poslije kiše i trenutačno zauzimaju 13.000 ha, što je više od 41% svih voćnjaka u Hrvatskoj, i laiku je sumnjiva tolika pomama baš za tim kulturama. Iz Ministarstva poljoprivrede odgovaraju kako je “prilično izvjesno da je iznimno veliki trend porasta površina pod višegodišnjim ekološkim nasadima orašastog voća posljedica stimulativnog iznosa potpore iznad stručno utemeljenog prijedloga”. Za proizvodnu 2017. i 2018. ukupno je za te kulture utvrđeno 283 ha neprihvatljivih za plaćanja i izuzeti su iz potpora te 283 ha neprihvatljivih površina za potporu za ekološki uzgoj, čime je spriječen negativan financijski učinak na državni proračun u iznosu od 2,3 milijuna kuna.
– Činjenica je da je potpora koju poljoprivrednici poljoprivrednici mogu ostvariti za primjenu ekoloških metoda i praksi u poljoprivrednoj proizvodnji vrlo izdašna. Međutim, kroz tu se potporu proizvođačima nadoknađuju dodatni troškovi za provedbu ekoloških praksi i metoda te izgubljeni prihod u odnosu na uobičajenu konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju, s obzirom na to da su prinosi manji – kažu u resornom ministarstvu.
Takvi se proizvodi vrlo lako mogu plasirati na domaćem/lokalnom tržištu te za potrebe turističke potrošnje. No kako površine u ekološkoj proizvodnji i dalje iznimno rastu, Hrvatska je novac za poticanje ekološke proizvodnje potrošila i prije planiranog roka. Potkraj lanjske godine od EK je zatražila povećanje financijske alokacije, a da bi je ostvarila morala je dokazati da je odgovorna u trošenju proračunskog novca EU. U pregovorima za veću omotnicu obavljena je i revizija izračuna potpora za ekološke višegodišnje nasade kod koje se pokazalo da se orah i lijeska potiču debelo iznad analitike koju je još 2015. izradio zagrebački Agronomski fakultet pa su potpore smanjene. Strateškim izmjenama Programa ruralnog razvoja (PRR) 2014.-2020. zbog povećanja površina, alokacija za ekološki uzgoj (mjera 11), s dosadašnjih je 109,06 povećana na 157,58 mil. eura. I dok se jedni pitaju vrijede li ekološki nasadi oraha 384,47 eura po hektaru, a lijeske 625,62 eur/ha, umjesto uprosječenih 723 eura proteklih godina, čuje se kako bi nas potpore “bez pokrića” mogle skupo koštati povratom velikih svota u EU proračun.
No iz Ministarstva to opovrgavaju. Tvrde da iz ekološke poljoprivrede povrata sredstava u proračun EU nije bilo. S druge strane, zbog utvrđenih nepravilnosti od 2015. do 2019. RH je proizvođačima za ekološki uzgoj isplatila 155 mil. kuna potpora manje.
– Taj novac nije isplaćen na račune korisnika te ga Hrvatska nije imala obavezu vraćati, već je raspodijeljen unutar PRR-a – objašnjavaju u Ministarstvu. Da treba više kontrola i revizija, potvrđuje i činjenica da je analizom 100 najvećih korisnika IAKS mjera ruralnog razvoja – koje obuhvaćaju ekološku proizvodnju, uvjete otežanog gospodarenja, agrookolišne mjere i slično – na čemu RH mora raditi i to će i dalje biti veliki dio alokacije – za njih 30 utvrđeno kako za 2018. uopće nema podataka o prihodu i dobiti.
– Nisu čak bili ni u registru poreznih obveznika što nije dobro i mi ćemo to promijeniti – rekla je ministrica Marija Vučković na Večernjakovoj konferenciji “Nova paradigma domaćeg poljoprivrednog i prehrambenog sektora” koja je održana u četvrtak u sklopu Večernjakova projekta Hrvatska kakvu trebamo.
Koliko pak trenutačno u nas vrijedi ekološka proizvodnja, nitko pouzdano ne zna. Ukupna vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje u 2018. iznosila je 17,3 mlrd. kuna, pri čemu je udio ekološke proizvodnje u ukupno korištenim poljoprivrednim površinama 6,94% (bez površina u prijelazu na ekološku koje čine 3,85%), dok se vrijednost ekološke proizvodnje procjenjuje na 650 do 700 milijuna kuna, odgovaraju iz Ministarstva. No ta se ista procjena u nas vrti godinama, iako se od 2012., kada je u ekološkoj proizvodnji bilo 1413 proizvođača, do 2018. njihov broj utrostručio i narastao na 4374, a samo je u prošloj godini ostvaren rast od 8%. Površine su od 31.904 ha iz 2012. do 2018. narasle na čak 103.166 ha što je povećanje za 3,2 puta, 6,8% samo u zadnjoj godini. Stoga nimalo ne čudi stav javnosti, a i velikog dijela poljoprivrednih proizvođača, da postoje brojne manipulacije koje idu na štetu prave poljoprivredne proizvodnje.
Zvjezdana Blažić, savjetnica za poljoprivredu i prehrambenu industriju, kaže da Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) EU brojnim načinima i golemim sredstvima potiče poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, a u tu se vrstu praksi ekološki uzgoj odlično uklapa. Organske farme u EU pokazuju tendenciju veće zarade od konvencionalne proizvodnje, a takva poljoprivreda troši manje inputa nego konvencionalna poljoprivreda. Glavne karakteristike ekološke biljne proizvodnje su da proizvođači moraju upravljati plodnošću tla, izborom vrsta i sorti kod višegodišnjih usjeva, rotacijom po propisanom redoslijedu, a podliježu i kompliciranim pravilima o višestrukoj sukladnosti i sl. Znatno se manje koriste pesticidi i gnojiva. U ekološkom uzgoju u stočarstvu životinje trebaju imati pristup otvorenom prostoru ili pašnjacima, uz visoke standarde kad je riječ o dobrobiti životinja...
Kupaca ima, ali je robe malo
– Prosječna površina pod ekouzgojem čak je 23,5 ha, što je izuzetno velik prosjek za Hrvatsku gdje je inače prosječna površina poljoprivrednog posjeda 11 ha. Već taj podatak zahtijeva analizu strukture ekološke proizvodnje. Najveće ekopovršine su u ratarstvu – oko 50% svih ekoloških površina, a nakon toga pašnjaci na gotovo 40.000 ha – objašnjava Blažić.
Ratarske su površine rasle 2,5 puta, jer je od 19.855 ha iz 2012. ekoratarstvo dosegnulo 50.281 ha u 2018. Primjerice, samo je ekološki uzgoj industrijskog bilja s 3833 ha rastao na 14.885 ha, a tamo gdje se očekuje najveći rast proizvodnje i površina, on je izostao.
– Površine pod povrćem, koje uključuju i dinje, povećale su se minimalno – sa 157 na 416 ha u 2018., dok se najveći rast ekoloških površina bilježi kod trajnih travnjaka, kojih smo 2012. imali 7635 ha, da bi 2018. došli na 39.575 ha. Ekološki pašnjaci narasli su tako više od pet puta – tvrdi Blažić. Narasle su i ekološke površine pod grožđem, pa je ova proizvodnja sa 744 tone povećana na 5617 tona, a slično je i s maslinama gdje je proizvodnja sa 155 tona narasla na 1303 tone. Čini se da je to veliki rast, no ove su količine u udjelu ukupne proizvodnje grožđa ili maslina zanemarive, a isto tako i ostalog ekološkog voća. Proizvodnja jabuka bila je u 2018. 90.000 t, a u ekološkom smo ih uzgoju proizveli svega 2483 t odnosno 2,7%, priča Blažić. Ukupno prerađenih proizvoda na bazi organskog mesa, voća i povrća imali smo samo 5062 tona. Ti podaci, tvrdi ona, razotkrivaju sve slabosti ekološke poljoprivrede te činjenicu da RH unatoč golemim izdvajanjima za nju prave proizvodnje nema ili je ima vrlo malo.
– Zato je potpuno jasno kakvu reakciju na takva velika i poprilično nerazumljiva i nejasna plaćanja imaju kvalitetni konvencionalni proizvođači koji svaki hektar obradive zemlje, do koje vrlo teško dolaze, obrađuju, bore se na tržištu s jakom konkurencijom i suočavaju s brojnim izazovima – ističe Blažić. Iz Biovege, koja je u nas pionir u ponudi ekoloških proizvoda, potvrđuju da je interes kupaca, a i proizvođača, iz godine u godinu sve veći.
Jadranka Boban Pejić, direktorica tvrtke i vlasnica trgovina bio&bio, u kojima oko 30% prodaje čine domaći ekološki proizvodi, kaže kako nema statistika na koje bi se moglo ozbiljno osloniti i dati približnu procjenu vrijednosti tržišta ekoloških proizvoda u Hrvatskoj, jedino što po podacima s Biofacha (najveći sajam ekoloških proizvoda u Europi) Hrvatska spada u brzorastuća tržišta što se tiče potražnje. No potrošnja po stanovniku još uvijek se ne može mjeriti sa zemljama zapadne Europe što je i logično zbog nižih primanja. Ova je godina počela s prosječnim rastom prodaje ekoloških proizvoda od 10%. No kako kupnju tijekom korone prate ekstremi (velika potražnja pa nakon toga veliki pad zbog zaliha koje stvaraju kupci) teško je reći, ističe Boban Pejić. Mišljenja je da hrvatski ekoproizvođači nemaju problema s plasmanom roba te da bi i 10 puta veća proizvodnja našla kupca. No to ponajviše ovisi o ponudi i cijenama.
– Hrvatski proizvođači sve teže cjenovno konkuriraju ekoproizvođačima iz susjednih zemalja koji su povezani i organizirani u proizvođačke organizacije te imaju potporu države i u marketingu, logistici i slično – objašnjava Boban Pejić, u čijim trgovinama među ekološkim proizvodima kupci najviše traže svježe pekarske proizvode s imanja Zrno, svježe voće i povrće te različite dodatke prehrani. Tvrdi da imaju i vlastiti odjel kontrole kvalitete koji je izuzetno strog. Da bi se neki ekološki proizvod našao na policama, mora imati certifikat koji to potvrđuje.
– Rade se i dodatne analize i provjere jer želimo opravdati povjerenje kupaca. Ekološkoj poljoprivredi posvetili smo svoj život i za nas je to pitanje i časti. Nikome tko je ozbiljan ekološki proizvođač ne idu u prilog bilo kakve afere jer utječu na povjerenje kupaca – tvrdi Boban Pejić, koja često ističe da je ekološka poljoprivreda pitanje opstojnosti života na planetu.
– Ona je i u strategiji EU, stoga bi trebala biti i glavna odrednica hrvatske poljoprivrede. Kako je, barem koliko je meni poznato, trenutačno fokus na povećanju količine proizvedene hrane u Hrvatskoj, a ne na kvaliteti, očito smo izabrali nešto drukčiju strategiju – zaključuje ona.