– Ubit ću te ako me netko napadne, ako pokušaš pobjeći ili ako mi ne ispune zahtjeve! – govorio je Veka Glasnović, u to vrijeme 31-godišnjak, dok je 3. ožujka 2003. držao nož pod vratom Valentine C., stručne suradnice defektologinje zaposlene u Kaznionici u Lepoglavi.
A njegovi zahtjevi bili su:
– Želim da mi uprava kaznionice da pištolj s metkom! Isto tako želim razgovarati s novinarima i ministrom pravosuđa!
Šest metaka u leđa
Zahtjeve je prethodno zapisao na papir, koji je zatražio od Valentine C. kada je tog dana oko 18 sati došao na razgovor kod nje. Talijanko, kako mu je bio nadimak, u Lepoglavi je bio oko godinu dana. Iza rešetaka do te talačke situacije, koju su pravosudni policajci riješili za koji sat, do tada je proveo gotovo tri godine i to jer je 16. ožujka 2000. u 23.15 sati u noćnom klubu Maki u Aveniji Dubrava 162 u Zagrebu, motiviran ljubomorom i bezobzirnom osvetom, ubio jednu osobu, a, što lakše, što teže ranio njih 12. Glavna Glasnovićeva meta bila je Evgenia Nikolova, bugarska pjevačica, u koju je on bio ludo zaljubljen. Nesretna djevojka te Glasnovićeve osjećaje nije djelila pa ju je on te noći ubio. Šest puta joj je u leđa pucao iz pištolja marke Crvena zastava, da bi potom u lokal, u kojem je bilo dvadesetak gostiju, među kojima i neke poznate osobe iz zagrebačkog javnog života, bacio bombu. U eksploziji je ranjeno 12 osoba, među kojima i sestra nesretne pjevačice. Glasnović je zatim pobjegao, no na obližnjem križanju uhvatili su ga braća Marinko i Jozo M. i zadržali do dolaska policije. Kako pri tome braća, a pogotovo Marinko M., koji je godinama poslije u istom lokalu također nekog ubio te je zbog toga osuđen na devet godina zatvora, nisu bili nježni, Glasnoviću je bio slomljen nos. Po dolasku policije, prevezen je u zatvorsku bolnicu, gdje je u prvom kontaktu s istražnim sucem, koji mu je objasnio da se sumnjiči za ubojstvo iz bezobzirne osvete, tek kratko kazao:
– Razumio sam ja zašto me teretite, no zbog svog zdravstvenog stanja ne želim iznositi obranu... I dok kod istražnog suca nije bi pričljiv, Glasnović je to nadoknadio prvo u razgovoru s psihijatrima, a zatim i na glavnoj raspravi. Psihijatrima je tako ispričao cijeli svoj život, koji je, prije svega, obilježila činjenica da ga je majka ostavila kada je bio beba od svega tri mjeseca.
– Ne znam zašto. Ona se poslije ponovno udala. Ima sina koji živi u selu četiri kilometra udaljenom od Janjeva, sela gdje sam ja rođen. S tim mojim polubratom nikada nisam kontaktirao, ne znam mu ni ime ni prezime. Nisam ga nikada vidio pa kako ću ga onda smatrati polubratom? - u čuđenju je rane godine svog života Glasnović opisivao psihijatrima, koji su ga na koncu okarakterizirali kao neuku, neobrazovanu i emotivno zakočenu osobu u zoni mentalne retardacije. Opisujući svoje djetinjstvo, Glasnović je psihijatrima kazao kako je baku smatrao majkom, kako je odrastao u siromašnoj brojnoj obitelji, gdje je djed bio glava obitelji, kako mu je otac pio, ali ga nije tukao te kako je završio samo četiri razreda škole... Je li takav život uvjetovao tragediju koja će se poslije dogoditi, teško je reći, no za Glasnovića sudbonosan trenutak zbio se na dočeku Nove 2000.
Crno zapisano u srcu
Došao je u noćni klub Maki, a tu noć je u klubu pjevala Evgenia Nikolova, koju je tada prvi put vidio. – Svidjela mi se pa sam počeo redovito dolaziti u dane kada je ona pjevala. Da mi se nije sviđala, ne bih tamo odlazio... Ja nikada nisam bio u vezi s nekom djevojkom. Nisam bio ni s njom, samo smo pričali o svemu i svačemu... Nakon ovoga crno mi je zapisano u srcu jer nikada nisam ni s kim bio u konfliktima – pričao je Glasnović psihijatrima. Pokušao je zatim objasniti što se dogodilo kobne večeri, kazavši da je pištolj i bombu dobio od vlasnika Makija, kao naknadu za posuđenih 1000 DEM. Te je večeri, to oružje išao vratiti Makiju, kazao je Glasnović:
– Nisam imao djevojke do ove koja je, na žalost, mrtva. A sve se to dogodilo jer mi je Maki zaprijetio da ne smijem biti s njom – pojašnjavao je ono što su psihijatri nazvali nerealiziranom ljubavnom projekcijom na oštećenicu. Smatrali su i da je u trenutku počinjenja zločina bio smanjeno ubrojiv, no sve to Glasnoviću nije puno pomoglo. Osuđen je na 20 godina zatvora, a toj je kazni poslije je pridodana i ona za otmicu stručne referentice s početka priče. Za to je bio osuđen na godinu i 10 mjeseci zatvora, pa mu je u zbiru izrečena kazna od 21 godine zatvora. Tijekom suđenja u tom postupku branio se šutnjom, a sve što je htio reći bilo je da se ne osjeća krivim. Inače, život u Lepoglavi očito mu je teško padao. Kraj dosuđene kazne, koja bi mu isticala u ožujku 2020., nije dočekao jer se ubio u Lepoglavi.
>> Edija Mišića izdao je dres Milana koji je bacio u ruksaku
>> Nije se doznalo tko je naručio likvidaciju Ive Pukanića
>> Ispalili majci dva hica u glavu i zatim je bacili u septičku jamu
>> Ni do danas nije otkriveno tko je ubio vlasnika Montmontaže