U Hrvatskoj nije na vrijeme zaživio program pomoći očuvanja mentalnog zdravlja medicinskih djelatnika u pandemiji, a zbog stigme koja vlada upravo u redovima medicinara, tek sada se više primjećuje da traže pomoć kod psihijatara. Liječnici su skloniji burnoutu, dok medicinske sestre više pokazuju simptome anksioznosti i depresije. Medicinski djelatnici sve se teže nose s pandemijom, a uz to što su psihički i fizički na rubu snaga, dodatno ih pogađa i takozvana infodemija (velika količina lažnih i obmanjujućih informacija) te reakcije dijela javnosti kojima se izražava bunt prema medicini i znanosti. S obzirom na to da je zdravlje medicinara ključno oružje u borbi protiv pandemije, o svemu ovome razgovaralo se na online panelu "Burnout liječnika i medicinskog osoblja u svjetlu pandemije Covid-19", organiziranom u sklopu javnozdravstvene nacionalne kampanje za mentalno zdravlje Čujem te#Ispodpovršine, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i u organizaciji Hrvatskog psihijatrijskog društva te Udruge za prevenciju depresije i suicida Životna linija.
Na panelu su sudjelovali doc. dr. Anamarija Petek Erić, psihijatrica sa Zavoda za akutnu i biologijsku psihijatriju i intenzivno liječenje KBC-a Osijek, doc. dr. Tea Vukušić Rukavina, specijalistica psihijatrije s Katedre za medicinsku sociologiju i zdravstvenu ekonomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doc. dr. Stipe Drmić, specijalist psihijatar iz Kliničke bolnice Dubrava, prof. dr. Danijela Štimac Grbić, specijalistica javnog zdravstva i voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Tin Pongrac, predsjednik i osnivač Udruge Životna linija.
Doc. dr. Stipe Drmić proveo je istraživanje među medicinarima u dva respiracijska centra (Zagreb i Split), a rezultati su pokazali da su medicinske sestre iz Zagreba imale više simptoma burnouta, anksioznosti i depresije, odnosno, da su doživjele više stresa nego njihove kolegice iz Splita. Također, liječnici su na ljestvici imali više bodova u kontekstu sagorijevanja u odnosu na medicinske sestre, dok su istodobno sestre prijavile više anksioznosti od liječnika.
- Od početka smo prepoznali da će biti potrebna pomoć po pitanju mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika, pa samo organizirali ambulantu za psihosocijalnu pomoć djelatnicima tako da smo napravili program u bolničkom internom sustavu koji smo nazvali "Equilibrium". Kroz njega su se kolege mogli javiti bez uputnice i posve anonimno, no više su bili skloni neslužbeno se javljati za pomoć, a ujedno su znatno manje skloni tražiti pomoć nego njihovi inozemni kolege, što pokazuju podaci iz svijeta. Dakle, javljali su se u manjem postotku nego što je to bilo za očekivati – rekao je doc. dr. Drmić dodajući da je kod zagrebačkih medicinara, osobito kod sestara, značajnu ulogu kod simptoma iskazivanja anksioznosti odigrao i potres, a ne samo epidemija.
I u KBC-u Osijek su bili suočeni s poteškoćama vezanim za mentalno zdravlje medicinskih djelatnika. Uspostavljene su telefonske linije za psihološku pomoć pacijentima i djelatnicima. Isprva nije bilo mnogo formalnih pregleda, i tek se od prošle jeseni psihijatri u Osijeku suočavaju s povećanim brojem pregleda i konzultacija medicinskih djelatnika vezano uz anksioznost, depresivnost, iscrpljenje uvjetovano opsegom posla, ali i razdvojenosti od obitelji, financijske probleme te poteškoće kod usklađivanja poslovnog i privatnog života.
- Što se tiče psihijatrijskog liječenja, u prvoj fazi istraživanja se samo 0,6 posto ispitanika javilo na psihijatrijski pregled zbog psihičkih poteškoća koje su osjetili od početka pandemije koncem veljače. Sada, u trećoj fazi koja još traje, podaci pokazuju značajne poraste u dijelu traženja pomoći u smislu prvog psihijatrijskog pregleda. Ovih spomenutih 0,6 posto skočilo je na 11,3 posto, a također je porastao broj onih zdravstvenih djelatnika koji uzimaju lijekove za smirenje. Sada ih je 22,4 posto, u odnosu na 4,5 posto, koliko ih je bilo u prvoj fazi istraživanja – iznijela je doc. dr. Petek Erić dio podataka iz istraživanja koje je rađeno na medicinskim djelatnicima s područja istočne Hrvatske, uključujući i KBC Osijek. Dodala je i da je Hrvatsko psihijatrijsko društvo na početku epidemije izdalo niz smjernica za prevenciju burnouta zdravstvenog osoblja, no sve to nije implementirano u dovoljnoj mjeri, i još uvijek je psihološka pomoć zdravstvenim radnicima prilično neorganizirana.
S obzirom na to da su zdravstveni radnici na prvoj liniji obrane, istraživanja su pokazala da su oni jedna od rizičnih skupina, vezano uz poteškoće u mentalnom zdravlju, istaknula je prof. dr. Danijela Štimac Grbić.
- U krizi je najvažnije prevenirati akutni stres, a onda sve ostalo. Kod nas je sve bilo obrnuto, mi stalno idemo na smirivanje situacije. Simptome akutnog stresa na radnom mjestu vrlo je važno na vrijeme prepoznati, jer ako se ne prepoznaju razvija se dugotrajni stres koji dovodi do burnouta. To bi trebala prepoznati i naša zdravstvena administracija, jer ćemo tako sačuvati zdravstvene djelatnike koji su nam neophodan resurs. Zdrav medicinski djelatnik je onaj najproduktivniji, i zato treba ulagati u njihovo mentalno zdravlje. Uz psihičko iscrpljivanje kod medicinskih djelatnika tu su kronični stres, nesanica, nezadovoljstvo poslom, nemogućnost koncentracije, osjećaj neadekvatnosti na radnom mjestu, a javljaju se i fizički simptomi, poput lupanja srca. Moguć je i razvoj depresije – upozorila je prof. dr. Štimac Grbić.
Dodatno, tu je i infodemija koja, kako je istaknula prof. dr. Tea Vukušić Rukavina, jako zbunjuje javnost, pa čak i liječnike stručnjake koji nisu specijalisti javnog zdravstva, epidemiolozi, virolozi ili imunolozi.
- Svi smo svjesni raznih teorija zavjere koje postoje, a mi stručnjaci moramo biti ti koji će naći kanale, prvenstveno putem medija, da dopremo do što šire javnosti kako bismo prenijeli znanstveno utemeljene informacije. Kada istupamo u javnost trebamo to raditi na vrlo jednostavan i razumljiv način, da ljude uvjerimo u one pozitivne poruke, da postoje cjepiva i da naglašavamo učinkovitost tih cjepiva, pri čemu trebamo imati jasne pokazatelje i brojke o njihovoj učinkovitosti. Najbitnije je da budemo autentični i iskreni, odnosno, ako se dogodi nešto negativno, primjerice, ako bude nuspojava sa smrtnim ishodom, o tome treba izvijestiti javnost. Ne smijemo takve informacije skrivati niti bježati od odgovornosti – istaknula je prof. dr. Vukušić Rukavina.
S obzirom na to da burnout može biti rizik i za suicid, Tin Pongrac naglasio je važnost osnivanja Nacionalnog centra za prevenciju suicida.
- Da bi se pomoglo izravno zdravstvenim djelatnicima, trebalo bi osigurati neku vrstu psihoterapijske potpore, odnosno, sigurno mjesto gdje oni mogu izraziti svoje osjećaje, i time se zapravo prevenira burnout. Zdravstveni djelatnici zaslužuju herojski status u Hrvatskoj, i to bi trebalo više naglašavati, kako bi im taj status pomogao da prođu kroz krizu te im dao više snage. Takvim statusom bi im se i država odužila za njihovu pomoć – rekao je Tin Pongrac.
Za još više informacija o ovoj društveno važnoj i sve aktualnijoj temi pogledajte u panelu: