Obalni gradovi prvi na meti: Tonu pod težinom vlastitih zgrada

Kao ljudska vrsta tonemo pod težinom vlastitog razvoja. Iako možda zvuči tek kao otrcana fraza, geofizičar Tom Parsons iz Američkog geološkog zavoda (USGS) to je doslovce i dokazao. Proučavajući San Francisco i širu okolicu tog grada, uspio je, kombinirajući različite matematičke modele, doći do zaključka kako taj grad svake godine pod svojom težinom utone u zemlju za otprilike jedan milimetar.

Obalni gradovi prvi na meti

– Danas oko 50 posto svjetskog stanovništva živi u urbanim sredinama. Do 2050. godine u gradovima će živjeti oko 70 posto ljudske populacije. Otprilike 40 posto tih gradova nalazi se na samim obalama ili su udaljeni maksimalno 100 kilometara od mora i oceana. Dokazano je da je razina mora u dvadesetom stoljeću rasla za, kako gdje, između jedan i jedan i pol milimetar godišnje. Već samo zbog te činjenice jasno je kako su priobalni gradovi, a takvih je većina, u opasnosti od toga da budu poplavljeni. Kada se toj činjenici pridoda i ova druga, da pod težinom vlastitih zgrada tonu u zemlju gotovo istom brzinom kojom raste razina mora, onda dolazi do potencijalno velikog problema – objasnio je Parsons u uvodu svoje studije.

Uzimajući u obzir popis svih zgrada u gradu i njihov sadržaj, izračunao je da je težina San Francisca oko 1,6 bilijuna kilograma. Riječ je o gradu koji ima 7,7 milijuna stanovnika, a njihovu težinu u studiji nije uračunao. Također nije računao i ne baš zanemarivu masu prometnica, parkirališta, podzemnih kanalizacijskih odvoda i još neku popratnu infrastrukturu koja se nalazi u svakom gradu, kao ni automobile, kamiona i drugih vozila, tako da je njegova procjena stvarne težine bila itekako konzervativna, odnosno – umanjena. Ipak, i ta umanjena brojka pokazala se dovoljnom za savijanje Zemljine litosfere na kojoj se nalazi urbano središte, a možda i značajnije, promjenu relativne razine blokova rasjeda – plutajućih komadića stijena koji čine Zemljinu površinu.

– Isti se model računanja, iako je on još poprilično grub, može primijeniti i na gradove u drugim dijelovima svijeta, iako će on djelomično ovisiti i o lokalnoj geologiji. Antropogeni učinci opterećenja na tektonski aktivnim kontinentalnim rubovima vjerojatno su veći od stabilnijih kontinentalnih unutrašnjosti gdje je litosfera teža, gušća i kruća. Dakle, gradovi na moru brže će tonuti od onih na kontinentu – tvrdi Parsons.

Osim same težine gradova tu su i neki drugi faktori koji utječu na to ulijeganje, a oni uključuju i pomicanje tektonskih ploča i crpljenje podzemne vode neophodne za potporu rastućem stanovništvu. Konkretno, upravo u San Franciscu, koji je seizmički itekako aktivno područje, serija manjih potresa koji se tamo događaju redovito će godišnje izazvati ulijeganje od oko jednog do dva milimetra.

Pola centimetra godišnje

Crpljenje podzemnih voda najveći je faktor uzdizanja i spuštanja tla pa u ekstremnim slučajevima ono u nekim godinama može utonuti i oko tri centimetra, ali se onda i iduće godine izdići natrag za gotovo isto toliko. Isto tako, zanimljiva je, da ne kažemo i zabrinjavajuća, još jedna činjenica. Millenium Tower, stambeni neboder visok gotovo 200 metara sagrađen 2009. godine, svake godine utone u zemlju za pomalo nevjerojatnih pola centimetra. Zračna luka San Francisco na obali najteža je zgrada u gradu, a izračunato je da ona tone 4 milimetra godišnje. Ukratko, kolosalna težina nekih gradova koja eksponencijalno raste posljednjih desetljeća mogla bi se pokazati većom opasnošću da oni budu poplavljeni u idućih nekoliko desetljeća od, primjerice, globalnog zatopljavanja i podizanja razine mora.