Defenzivna medicina

Zbog straha 87 posto doktora popusti pacijentima: nepotrebno daju antibiotike i šalju na pretrage

Foto: Robert Anić/PIXSELL
stetoskop
Foto: Marko Mrkonjić/Pixsell
dr. Lada Zibar
17.03.2018.
u 19:44
"Liječnici često primjenjuju defenzivni pristup i to iz straha od mogućih tužbi"
Pogledaj originalni članak

Da bi udovoljili željama pacijenata, liječnici nerijetko pri liječenju postupaju i suprotno svom znanju i uvjerenju, odnosno prema načelu tzv. defenzivne medicine. Daju recept za antibiotike jer je pacijent uvjeren da mu trebaju, upute ga na CT zbog pacijentova uvjerenja da je nešto gadno posrijedi premda liječnik to ne misli.

Svaki drugi liječnik to radi rijetko (49,2%), a gotovo trećina (30,4%) često, dok samo 12,2% to nikada ne čini. Preostalih 8,2% otpada na one koji to rade uvijek i vrlo često. Pokazala je to anketa 1373 liječnika koju je putem Hrvatske liječničke komore u veljači, u sklopu seminarskog rada studentice Pravnog fakulteta Antonele Barać, provela nefrologinja iz KBC-a Osijek, prof. Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLK-a, i objavila je u Liječničkim novinama.

Djeca, trudnice i agresivni

Ispitani liječnici kao najčešći razlog pribjegavanju defenzivnoj medicini ističu strah od moguće tužbe (35%). Gotovo četvrtina (23,5%) ih nije sigurna u stručne medicinske standarde, a toliko ih ne poznaje ni zakonske propise u tim situacijama (25,6%). Za 17,6% tako je naprosto jednostavnije.

– Liječnici često primjenjuju defenzivni pristup i to iz straha od mogućih tužbi, a nisu svjesni da i zbog takvog pristupa mogu biti prijavljeni, npr. zbog nepotrebnog zračenja pacijenta – kaže prof. Zibar. Većinom se pristaje na zahtjeve pacijenata kad je riječ o djeci (41,1%), trudnicama (32%), obrazovanijim (31,4%) ili bolje stojećim pacijentima (21,7%). Više se popušta i hipohondrima, hitnim pacijentima, glasnijima i agresivnijima, starijima, uplašenima i onima kojima je to indicirano “preko veze”.

– Pacijenti nerijetko traže brojne pretrage iako simptomi ne upućuju na tešku bolest. Npr. bol u trbuhu u većini slučajeva obični je gastritis, ali isti simptomi mogu biti i znak teške akutne bolesti– navodi prof. Zibar. Ispitivanje je pokazalo koliko liječnici poznaju zakonske propise i odredbe liječničkog etičkog kodeksa: tek svaki drugi (53,5%) svjestan je da je pobuđivanje lažne nade povreda liječničke etike, kao i da Kodeks propisuje ekonomično i racionalno postupanje.

Ne znaju propise

Samo trećina (37,7%) misli da se brojne tužbe temelje na dijagnostici i terapiji temeljenoj na defenzivnoj medicini. Petina (21,6%) je na izravno pitanje jesu li svjesni da i defenzivno postupanje može rezultirati pravnim progonom, odgovorila niječno.

Ovo su simptomi koje ne biste nikada povezali s tim da imate problema sa srcem:

Foto: Shutterstock
Srce
Foto: Thinkstock
srce
Foto: Thinkstock
Srce
Foto: Thinkstock
Srce
Foto: Thinkstock
Srce
Foto: Thinkstock
Kašalj
Foto: Thinkstock
znojenje
Foto: Shutterstock
Noge
Foto: Thinkstock
Žena plače
Foto: Thinkstock
Srce
Foto: Thinkstock
Ruke, srce

Žele olakšati nekome tko se teško nosi s neizlječivom bolešću

Liječnici postupaju defenzivno zbog agresivnosti pacijenta, izostanka podrške nadređenih, inertnosti zbog preopterećenosti i nedostatka smjernica te želja da olakšaju pacijentu koji se teško nosi s, primjerice, neizlječivom bolesti. Kodeks medicinske etike i deontologije pak kaže da je primjena znanstveno neprovjerenih postupaka i pobuđivanje lažne nade kod pacijenata i njegove obitelji – povreda medicinske etike. U njemu stoji i da liječnik neće provoditi nepotrebne preglede i liječenje bez obzira na to tko snosi troškove skrbi za bolesnika. Kazneni zakon propisuje i godinu dana zatvora za neprimjereno i nesavjesno liječenje.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 9

DU
Deleted user
11:14 18.03.2018.

Ti koji daju sve pacijentima budu "najdoktori".

TR
trabant7
20:07 17.03.2018.

Ta doktorica je tuka, ljude sa jakim glavoboljama se šalje na neurologiju.

DU
Deleted user
20:09 17.03.2018.

Što se tiče mog doktora opće medicine, nikada ne daje antibiotik, dapače, na kraju, kada se neka bezazlena prehlada pretvori u tešku bronhitis ili čak upalu pluća? Mislim da ne bih trebao dalje elaborirati stvari! Jer kako se prije više godina dijelilo antibiotike bespotrebno, sada ih dobiješ nakon 7-10 dana neke "viroze", kada komplikacije već mogu biti vrlo velike? Zapravo bi se odmah trebala izvaditi krv, da se vids ne radili se o nekoj jačoj upali, a za to treba jedan dan?! No, tako se stvari ne odvijaju, već, "Ako Vam nije bolje 5-6 dana dođite opet"? Ali potreba za utopljivanjem, ležanjem kod kuće, puno tekućine, to se desi eventualno od deset ljudi kod jednog, ljudi idu raditi te se obično tada bolovanje pretvori u dva mjeseca?! Zapravo, vrlo aljkavo liječenje naših liječnika opće prakse, čast iznimkama!?