Nekada je pregled kod liječnika izgledao tako da je pacijent ušao u ordinaciju i rekao koje simptome bolesti ima. Tada bi liječnik na temelju svih informacija koje je dobio postavio dijagnozu i odredio terapiju, odnosno eventualno bi oboljelog uputio na neke dodatne pretrage kada bi procijenio da je to potrebno. No danas je situacija malo drugačija pa se nerijetko događa da, nakon što pacijent dođe u ordinaciju i kaže što ga muči, odmah iznese i svoje mišljenje o dijagnozi i terapiji te izravno zatraži od liječnika lijekove i pretrage koje želi. Sve što mu je potrebno već zna jer mu je to rekao njegov – doktor Google.
Pomodni trend koji je u svijetu već uzeo maha zadnjih je nekoliko godina “zarazio” i hrvatske pacijente pa podaci pokazuju kako ih više od 60 posto na internetu traži informacije o svom zdravstvenom stanju. Posljedice su razne, a iskustva liječnika pokazuje da je danas, primjerice, “moderno” da ljudi, čim imaju temperaturu, traže recept za antibiotik jer su na internetu pročitali da on liječi sve. Čuli su tamo i za cijeli niz pretraga pa, kad ih boli glava, obavezno traže magnetsku rezonanciju, a ako im se vrti, color doppler, odnosno slikanje krvnih žila glave i vrata. Za svaki jači udarac ili istezanje ligamenta traže rendgen, a rado bi poslikali i pluća ako ih muči kašalj. Krv bi pak vadili uvijek i za sve, a provjera kolesterola posebno je na tapetu. Nedavno je hit postala i štitnjača jer na internetu, naime, piše da može biti kriva i za nesanicu i za nervozu i za znojenje.
Od pretjerivanja do ignoriranja
– Ja zbilja ne znam s čime bih to usporedio. Na internetu svašta postoji, pa i upute kako proizvesti vlastitu nuklearnu bombu, no to ne znači da to treba raditi. Mogu ljudi probati sami napraviti i jedrilicu od 10 metara, možda će netko u tome i uspjeti, ali to je u globalu posao stručnjaka, inženjera koji su se za to školovali. Svi shvaćaju da to nije lako i uopće ne znam kada su ljudi zaključili da je jednostavno samoliječiti se. To može biti iznimno opasno za pacijenta – govori o ovom problemu Miran Cvitković, član Izvršnog odbora Hrvatske liječničke komore te voditelj odjela za medicinsko pravo pri Komori. Potvrđuje da je problem takozvanog “doktora Googlea” sve prisutniji u hrvatskom javnozdravstvenom sustavu pa, iako neizbježno utječe na rad liječnika te na njihov odnos s pacijentima, Cvitković ističe kako u konačnici najviše šteti samim pacijentima.
– Internet je odličan alat i pohvalno je da pacijenti žele biti informirani o svom zdravlju, ali problem se javlja kada niz neprovjerenih i netočnih informacija na internetu počne utjecati na pacijentov stav prema liječenju – kaže Cvitković, a s njime se slaže i liječnik Drago Paušek iz Hrvatskog društva za sigurnost pacijenata. On smatra kako je u današnje vrijeme internet neizbježan za pronalaženje rješenja u svakodnevnom životu, pa tako i u ovom području. Pritom pacijenti mogu pronaći razne korisne informacije. Mogu, primjerice, ostvariti pristup raspoloživim kliničkim istraživanjima u koja se možda mogu uključiti, novim terapijskim rješenjima, rangiranim listama uspješnosti pojedinih metoda, liječnika... Također, i liječnici i udruge pacijenata kažu da su za oboljele jako važne grupe podrške na internetu gdje se mogu povezati s drugim ljudima, dijeliti iskustva, savjete...
– Većina liječnika smatra da korištenje interneta i uključivanje u online zajednicu ima pozitivan učinak na pacijente, pogotovo one koji boluju od kroničnih, malignih i rijetkih bolesti – ističe Paušek i dodaje kako istraživanja pokazuju da po završetku konzultacije s liječnikom pacijent obično zaboravi najveći dio pruženih informacija pa i to doprinosi traženju informacija na internetu. Ipak, ne treba zaboraviti da se tamo nalazi i jako puno neprovjerenih te netočnih informacija koje pacijente mogu dovesti u zabludu, ali i u veliku opasnost.
– Odlično je da su ljudi osviješteni i motivirani oko svog zdravlja i mi smo prvi koji im savjetujemo da se informiraju o bolesti s kojom se suočavaju. No svakoga upozorimo i da mora informaciju koju pronađe na internetu uzeti s rezervom jer ništa tamo nije sto posto pouzdano, osim službenih znanstvenih publikacija. O svemu je potrebno razgovarati s liječnikom – ističe Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. I njezina udruga i ostale slične udruge koje se bave pravima pacijenata zajednički se u suradnji s liječnicima bore s dezinformacijama, a kao najveći problem trenutačno ističu pad procijepljenosti.
– To je školski primjer koji pokazuje kako je jedna loša i poslije opovrgnuta vijest da cjepivo ima veze s autizmom ostavila ogromne posljedice na cijeli zdravstveni sustav – ističe Miran Cvitković koji inače radi kao pedijatar intenzivist na KBC-u Zagreb te dobro zna koliko je ponekad teško roditeljima prihvatiti mišljenje liječnika s obzirom na to da većinom vjeruju kako baš oni znaju što je njihovu djetetu potrebno. Ističe i kako zdravstvenim djelatnicima najveći problem predstavlja kada pacijent dođe s idejom što mu je i što želi, a pritom nije nimalo otvoren za suradnju. Onda se javljaju dva scenarija. U prvom pacijent inzistira dok od liječnika ne dobije što želi pri čemu ponekad dolazi i do verbalnog sukoba, a u drugome selektivno primi njegove informacije te provodi terapiju na svoju ruku.
– Recimo da je osoba oboljela od bolesti za koju treba uzimati žute, plave i crvene tablete. Pred liječnikom on kima glavom i govori da će ih sve uzeti, ali zapravo je na internetu pročitao da su crvene tablete štetne pa ih izbaci iz terapije. Onda ona ne može biti učinkovita i njegovo se stanje zakomplicira – opisuje Miran Cvitković i dodaje kako pacijenti prilikom samodijagnosticiranja odlaze u dvije krajnosti. Jedni su skloni preuveličavanju pa tako, primjerice, čim ih zaboli glava, zaključe da imaju tumor.
– Tu si čovjek čini štetu jer se podvrgava nizu nepotrebnih pretraga što za njega može biti i štetno, a u isto vrijeme i opterećuje sustav. No još je gore kada ljudi omalovažavaju bolest, odnosno umanjuju značaj znakova bolesti te negiraju njezino postojanje. To za pacijenta može biti još opasnije jer može izgubiti vrijeme koje je ključno za liječenje – upozorava Cvitković i kaže kako je preuveličavanje ipak češće “jer su u strahu velike oči”. Prilikom “samodijagnosticiranja“ ljudi često koriste razne programe i aplikacije, a podaci pokazuju da oko 20 posto pacijenata ima barem jednu zdravstvenu aplikaciju na svom pametnom telefonu. Neke idu toliko daleko da je dovoljno upisati simptome te neke opće karakteristike pacijenta poput dobi, spola i težine, a program onda “izbaci” cijeli popis mogućih bolesti. To je, upozoravaju liječnici, veoma nezahvalno jer velik broj bolesti dijeli iste simptome i treba biti stručan kako bi se bolest mogla prepoznati. Godine i godine studiranja te kasnije rada s pacijentima stoje iz uspješnog otkrivanja i liječenja bolesti i to jedna aplikacija jednostavno ne može zamijeniti. Važno je poznavati pacijenta i moći predvidjeti kako će reagirati na lijek jer liječenje nije samo matematička formula, račun koji uvijek daje isti rezultat bez obzira na to koliko se puta računa. Pobornicima online liječenja jedan od argumenata su liječničke greške, no Miran Cvitković upozorava kako je njih nemoguće izbjeći jer su i liječnici ipak ljudi i baš ih se zato ne može uspoređivati s online programima.
Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata također je svjesna da ovaj trend onemogućuje liječnike u poslu, a na adresu njezine udruge često se javljaju pacijenti koji si unaprijed postave dijagnozu te se onda žale na liječnike i to s primjedbama poput: “On meni ne da terapiju koja mi je potrebna.“
– Činjenica je da postoji velik broj pacijenata koji bi najradije izabrali da i ne moraju ići liječniku, no na internetu si u krajnjoj liniji mogu postaviti točnu ili krivu dijagnozu, ali Google ih ne može pregledati i dati im lijekove. U konačnici je liječnik nezamjenjiv – ističe Karačić pa dodaje kako neki pacijenti misle da su baš sve saznali od “doktora Googlea” i zapravo im je muka što moraju k pravom liječniku ići po uputnicu ili recept. Bili bi najsretniji da je mogu napisati sami, odnosno da, ako to već mora učiniti liječnik, mogu sve s njime dogovoriti putem e-maila ili telefona. Neki jednostavno ne mogu naći zajednički jezik s liječnikom, drugima se ne da čekati red...
– No mi upozoravamo da pacijent nikada ne smije biti agresivan prema liječniku. Uvijek treba njegovati civiliziran pristup – kaže Karačić, a s njom se slaže i Mario Drlje iz Udruge hrvatskih pacijenata koji smatra da se, ako dođe do neslaganja između liječnika i pacijenta, uvijek može ići po drugo mišljenje. On stoga smatra da je trend liječenja na internetu isključivo pozitivan, a kaže da liječnici koji imaju negativan stav prema tome ili pogrešno rade svoj posao ili se ne brinu dovoljno o pacijentima.
– Liječnici su u hrvatskom javnozdravstvenom sustavu navikli primati pacijente kao na traci dok ih ovi bespogovorno slušaju. No sada smo došli u vrijeme kada će pacijent ipak malo razmisliti o dijagnozi i terapiji te će željeti o njoj raspravljati, tražit će od liječnika objašnjenje – napominje Drlje i opisuje internet kao blagodat koja omogućuje da se pacijent informira i pripremi pitanja za liječnika prije pregleda. Smatra kako je to motiv liječnicima da se “trgnu”, ali i upozorenje da savjesno obavljaju posao.
– I sam sam bio pacijent s dijagnosticiranom leukemijom i znam koliko je važan razgovor s liječnikom. Rekao bih da je objašnjenje dijagnoze jednako bitno kao i samo dijagnosticiranje bolesti i njezino liječenje. Pacijent jednostavno mora znati da se netko brine za njega i normalno je da traži pažnju jer se ipak radi o njegovu zdravlju – kaže Drlje i ističe kako se svi koji kritiziraju pacijente koji se o liječenju informiraju na internetu trebaju zapitati zašto oni to uopće čine. Smatra da oboljeli ne bi imao baš toliku potrebu “bježati“ na internet kada bi mu liječnik dao sve informacije koje očekuje. “Doktor Google” jednostavno je iskoristio postojeće loše stanje u zdravstvenom sustavu i nedostatak komunikacije kako bi se “ubacio“ između liječnika i pacijenata.
Gubi se vjera u sustav
Mario Drlje smatra kako bi svaki liječnik trebao odvojiti određen dio svog radnog vremena te porazgovarati s pacijentima i sve im detaljno objasniti. A to se u našem javnozdravstvenom sustavu vrlo rijetko događa, kaže.
– Ali zato kad odete privatniku, dobijete toliko informacija da biste praktički mogli završiti prvu godinu medicinskog fakulteta. Tu nešto uistinu nije u redu i zato se mi u udruzi prije svega zalažemo za ravnopravan odnos između liječnika i pacijenta te dvosmjernu komunikaciju – kaže Drlje te dodaje kako bi upravo sami pacijenti i udruge koje ih okupljaju bili najsretniji kada ne bi morali stalno tražiti informacije na internetu, nego kada bi sve što ih zanima mogli čuti od svog liječnika.
– Istina je da liječnici i pacijenti trebaju zapravo biti partneri u liječenju i nipošto nije u redu potpuno isključiti oboljele iz tog procesa samo zato što su laici. Iz iskustva znam da oni o nekim rijetkim bolestima i specifičnim stanjima nekada znaju i više od samih liječnika jer godinama žive s tim bolestima, a liječnici se s njima vrlo rijetko susreću – dodaje pak Jasna Karačić. A da je komunikacija između liječnika i pacijenta pitanje nad kojim bi se trebao zamisliti čitav zdravstveni sustav, smatra i Miran Cvitković kao predstavnik liječnika. Mišljenja je da mora postojati međusobno povjerenje između liječnika i pacijenta da bi liječenje bilo uspješno.
– Pacijent mora imati povjerenje u liječnika da će ga on ispravno liječiti, a liječnik mora imati povjerenje u pacijenta da će on savjesno pratiti terapiju koja mu je propisana – ističe Cvitković i dodaje kako je za povjerenje ključna komunikacija, a za nju pak trebaju biti zadovoljeni uvjeti poput prikladnog mjesta i vremena za razgovor. Vrlo često liječnici moraju priopćavati vijesti pacijentima u malim i skučenim sobama kojima uvijek netko prolazi. A još je gore kada se razgovor odvija na prometnom hodniku ili u prolazu.
– Liječnici tu, nažalost, ne mogu učiniti ništa jer je prostor uvjetovan uređenjem naših zdravstvenih ustanova. Mi moramo raditi u uvjetima koji su nam dani – ističe Cvitković, a priznaje i kako je još jedan veliki problem što liječnici često nemaju dosta vremena. O njihovoj preopterećenosti, dodaje, dovoljno govori brojka od 3,5 milijuna prekovremenih sati godišnje. Hrvatska nacija sve je starija i bolesnija te stoga broj zahtjeva za zdravstvenim uslugama stalno raste. U isto vrijeme je sve manji broj zdravstvenih djelatnika, a rezultat je manjak vremena zbog kojeg se liječnici ne stižu sasvim posvetiti svakom pacijentu kako bi trebali. Zbog toga pati njihova međusobna komunikacija.
– Zbog takvih situacija pacijenti u Hrvatskoj gube vjeru u liječnike, u zdravstvo, ali i u cijeli sustav te institucije općenito te se okreću alternativnim te u konačnici neprovjerenim izvorima informacija – kaže Cvitković koji smatra da je internet plodno tlo za razvijanje raznih teorija zavjera koje onda još više produbljuju nepovjerenje između liječnika i pacijenta.
– Neka ljudi vjeruju u što žele, to je njihovo pravo i nitko neće umrijeti ako misli da je Zemlja ravna ploča ili da čovjek nikada nije bio na Mjesecu. No netko uistinu može umrijeti ako prestane ići liječniku te se počne samoliječiti, odnosno ako “doktor Google” postane jedini kojeg posjećuje kada je bolestan – zaključuje.
I doktori guglaju!