Za koji dan bit će obljetnica pogibije hrvatskog vojnika, skupnika Josipa Briškog u Afganistanu. Poginuo je u zasjedi talibana i bio je prvi hrvatski vojnik koji je poginuo u toj opasnoj misiji u koju naši vojnici odlaze već 17 godina.
Do sada je u rotacijama na tom drugom kraju svijeta prošlo gotovo šest tisuća hrvatskih vojnika, koji su tamo isprva odlazili zbog stjecanja svojevrsne vize za članstvo u NATO-u, a poslije su, kada smo postali punopravna članica, nastavili odlaziti i stjecati vojno iskustvo u međunarodnim operacijama NATO-a. Briški nije bio običan vojnik, prošao je specijalnu obuku i bio pripadnik ZSS-a, dakle komandos, a njegovo je stradanje potvrdilo da je ta mirovna misija bila i borbena.
Kada je za novog predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika HV-a izabran Zoran Milanović, odmah je pokrenuto pitanje povlačenja naših vojnih snaga iz Afganistana, pogotovo što se i inače ova NATO-ova misija bliži svome kraju slijedom pregovora SAD-a i talibana. Povlačenje HV-a nije se dogodilo preko noći, nego je Hrvatska odlučila da će ono biti postupno pa je iz zadnje rotacije, koja je u taj dio svijeta otišla u ožujku, povučeno 30-ak vojnika, a ostalo ih je još 75. Računa se da bi do rujna iz Afganistana vrlo vjerojatno bili povučeni svi hrvatski vojnici, a novi neće biti poslani. U međuvremenu je i vojni vrh postao sklon onome što je često naglašavao Milanović, da će Hrvatska i dalje u savezništvu sa SAD-om i NATO-om slati svoje postrojbe u strane misije “no tamo gdje postoji i hrvatski interes, ne više i samo onda kada odgovara drugima, nego kada odgovara i nama”.
Brzo je postalo jasno da je to mjesto koje bi strateški odgovaralo i Hrvatskoj upravo Kosovo. Koje je i u susjedstvu, dio je bivše državne zajednice, uz koju RH vežu geostrateški i gospodarski interesi, time i vojni. Hrvatska je vojska i sada prisutna na Kosovu, gdje u okviru NATO-ove misije KFOR ima 44 pripadnika, uglavnom pripadnika HRZ-a, koji su tamo s dva transportna helikoptera, plus manji tim specijalaca. No hrvatske su ambicije sada veće.
Povlačenjem snaga iz Afganistana stječu se uvjeti da HV ojača svoje snage na Kosovu te da ubuduće na Kosovu rasporedi puno jače vojne snage slanjem kompletne satnije, znači postrojbe do 150 vojnika. U Litvi i Poljskoj trenutačno HV ima takve dvije “prave” mehanizirane vojne postrojbe s teškim naoružanjem ukupne jačine oko 350 vojnika. S tim da je misija u Litvi baš završila. Ukupne NATO-ove snage na Kosovu broje oko 3500 vojnika, od čega je najviše Amerikanaca (660), a prisutne su i jake postrojbe iz našeg šireg i užeg susjedstva. Austrijanci i Mađari tamo drže oko 400 vojnika, Talijani više od 500, ali i Slovenci oko 380 vojnika. Njihov strateški i gospodarski interes na Kosovu je jasan pa se očito i Hrvatska namjerava ambicioznije uključiti u taj krug. To što Hrvatska ima takve ambicije još ne znači da će biti i brzo ostvarene. Najprije će takav angažman trebati dogovoriti na razini NATO-a, što ne bi trebalo predstavljati problem jer cijela jedna grupa zemalja članica već je povukla ili planira povući svoje vojnike, no treba pričekati formiranje nove hrvatske Vlade, a potom i konstituiranje novog saziva Hrvatskog sabora.
Da bi se na Kosovo uputila prvi put “prava”, profesionalna postrojba HV-a, potreban je pristanak predsjednika Milanovića, a potom i većinski izglasana odluka Sabora. Ovdje valja očekivati i politički otpor Srbije prema jačem vojnom angažmanu HV-a, koja bi takav korak i uvlačenje postrojbi HV-a “iza leđa” Srbije mogla doživjeti kao provokaciju. No, s druge strane, tamošnji Albanci i mala preostala srpska manjina već su naviknuti na nazočnost hrvatskih vojnika. Poznato je to osobno i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, kojeg su pri obilasku tamošnjih Srba i manastira prevozili upravo pripadnici HRZ-a našim helikopterima.
Upućivanje u misije NATO-a kompletne postrojbe profesionalnih vojnika HV-a organizacijski i logistički puno je jednostavniji zadatak nego upućivanje vojnika u Afganistan, kamo su pripadnici HV-a odlazili kao dragovoljci, te je uvijek iznova trebalo konfigurirati dragovoljačku postrojbu. To se često pokazivalo i kao logistička noćna mora jer smo ovisili o saveznicima. To se najbolje vidjelo nedavno, kada su naši vojnici morali 20-ak dana čekati da ih kući prevezu Amerikanci, ali na kraju je Vlada RH morala poslati avion Croatia Airlinesa.
Iz istih razloga Vlada je odlučila da će nakon povlačenja u Afganistanu ostati sva vozila, oprema i logistika koju se ne isplati prebacivati doma, u vrijednosti od gotovo 40 milijuna kuna. Kući se vojnici vraćaju s osobnom opremom i glavninom informatičke i elektroničke opreme. Takvih logističkih muka neće biti pri raspoređivanju HV-a na Kosovu, području na kojem Hrvatska ima izravan, prirodan i geostrateški interes.
s obzirom ko je vrhovni zapovjednik HV ćeka stagnacija i teških par godina....