Bilo je to ljeto prije tridesetak godina. S roditeljima sam se vozila prema moru, u autokasetofonu svirala je Čolićeva “Jedna zima sa Kristinom”, a mama i tata uglas su pjevali “Kristina, Kristinaaaaa...”. Ja, djevojčica od kojih pet godina, samo sam se sramežljivo smješkala na stražnjem sjedalu. Mama mi je tada rekla da sam ime dobila upravo po toj pjesmi jer je njoj bila jako lijepa, a i Zdravko Čolić joj je bio baš zgodan... Kad odrastete, sjećate se jako malo toga što vam se događalo kad ste imali pet godina, ali prvi “susret” s Čolom urezao mi se u sjećanje zbog čega je intervju s legendarnim glazbenikom koji je otpjevao himnu svim Kristinama bio posebno uzbudljiva prigoda.
– Na koncertu u Primoštenu prošli mjesec nisam planirao pjevati “Jednu zimu sa Kristinom”, ali publika me nije pustila s pozornice dok je ne otpjevam. Nisam se mogao prošvercati bez “Kristine”! To je jedna od mojih svevremenskih pjesama – govori Čolić. U svojim je hitovima spominjao i druga ženska imena, Ivanu, Jasminu, a na novom albumu koji izlazi na jesen pjevat će i o Esmi. Ne opterećuje se time što su je već opjevali Bijelo dugme i Dino Merlin. Štoviše, prognozira:
– Bit će to hit! Ona pjeva, ti slušaš, ona je prelijepa žena, tako ide tekst pjesme.
Pomislili bismo da su Kristina, Ivana, Jasmina bile stvarne žene koje su ostavile trag u životima autora melodija, ali Čolić ističe da to ne mora biti nužno tako.
– Nekad se note jednostavno jako lijepo vežu za slogove od imena, tako se lijepo suglasnik veže sa samoglasnikom da ime bolje paše od bilo koje druge riječi koju bi čovjek mogao smisliti. No ne treba pretjerati ni s imenima, maksimalno jedno po albumu, a ja sam već u crvenom – smije se nenadmašeni šarmer i jedan od najpopularnijih izvođača regije koji će 9. kolovoza nakon gotovo 25 godina održati koncert u Dubrovniku.
Častio ekipu iz škole
Za taj ga grad vežu posebno tople uspomene jer upravo je ondje potrošio prvi honorar koji je dobio kada je kao srednjoškolac bio drugi na natjecanju talenata u Crnoj Gori pjevajući “Lady Madonnu” The Beatlesa. S prijateljem s kojim je došao na natjecanje i osvojenim novcem vlakom je otišao u Dubrovnik, počastili su se kolačima na Stradunu, otišli na gala ručak, prošetali i vratili se u Sarajevo gdje su sutradan častili užinom prijatelje iz škole. Čola je tada pohađao treći razred gimnazije i ni u najluđim snovima nije mogao zamisliti da će nekoliko godina poslije u glazbenom studiju Abbey Road u Londonu vidjeti klavir za kojim je Paul McCartney skladao “Lady Madonnu” i da će se neraskidivo vezati za glazbenu silu kao što je Engleska. Naime, Čolić je svoje albume s kraja 1970-ih i početka 1980-ih snimio u Londonu kamo ga je, zbog odličnih tiraža, poslao tadašnji Jugoton, a pjevač je sa svojim producentom Kornelijem Kovačem i autorom Goranom Bregovićem radio u studijima u kojima su snimali i Beatlesi, Pink Floyd, Queen... U britanskoj prijestolnici surađivao je i sa skladateljem i producentom Hansom Zimmerom, danas prvim čovjekom filmske glazbe, koji je zaslužan za efekte u pjesmama “Stanica podlugovi” i “Afrika” koji su se u to vrijeme, ističe Čola, radili gotovo ručno, odnosno analogno.
– Zimmer je već onda bio čudo od čovjeka. U svom studiju imao je postavljene olovne cijevi kroz koje je puštao zvuk i tako radio efekte koji u današnje vrijeme nastaju digitalno – objašnjava. Iako je svoje pjesme stvarao u studijima u kojima su snimale i najveće svjetske glazbene zvijezde, Čola se nikada nije oduševljavao poznatima, ali susret s Mickom Jaggerom 1974. ipak ga je impresionirao. Bilo je to u vrijeme kada je Čolić imao pokušaj internacionalne karijere te je potpisao ugovor s tvrtkom Warner Brothers za koju je snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom. Ugovor se potpisivao u Cannesu gdje se održavala glazbena konvencija, a ondje su bili i The Rolling Stonesi. Čolić nije propustio priliku da Jaggeru kaže kako je njihovu pjesmu “Jumpin’ Jack Flash” proslavio u Crnoj Gori svirajući je na gitari sa samo dvije žice!
– Kao srednjoškolac ljeta sam s društvom provodio u roditeljskoj drvenoj vikendici u Crnoj Gori gdje bismo svake večeri svirali gitaru i pjevali. Tako sam jednu noć već pred svitanje pjevao “Jumpin’ Jack Flash”, a prijatelj me pratio na gitari sa samo dvije žice jer su druge dvije pukle, a nismo imali gdje nabaviti nove. Vikendica je bila blizu magistrale, mi smo bili glasni i u jednom trenutku zaustavio se neki Beograđanin u automobilu koji je bio fan Stonesa. Bio je u totalnom transu kako smo dobro zvučali. Kad sam to rekao Jaggeru, oduševio se – prisjetila se legenda. Britanskoj prijestolnici Čolić je ostao vjeran do danas pa je proljetos u studiju Strongroom, gdje je radio i Robbie Williams, s producentima Nikšom Bratošem i Vojom Aralicom miksao i svoj idući, četrnaesti studijski album. Bit će to, najavljuje pjevač, prava moderna pop-glazba s primjesama etna. Izlazak je najavljen za drugu polovicu rujna.
– Album je skoro gotov, još imam za snimiti jednu pjesmu s Bratošem. Na ovom nosaču zvuka malo sam više angažiran kao autor oko tih jednostavnih tekstića. Bit će dvanaest pjesama, ništa previše pretenciozno. Pjesmice zvuče kao singlovi, svaka bi mogla stajati sama za sebe. Nikša i ja ubacili smo i Vlatka Stefanovskog s dva slatka gitaristička sola, tako da je i Stefanovski ušuškao svoju gitaru. Vlatko je divan muzičar, jedan od najboljih svirača koje volim – govori Čolić te otkriva da ovoga puta publici donosi više življih pjesama te tri, četiri balade.
– I inače više volim brže pjesme premda publika više voli moje mirnije pjesme gdje više pustim glas. To ljudima vjerojatno odgovara jer među današnjim popularnim izvođačima malo je onih koji stvarno pjevaju, većina je pjesama produkcijski dorađena. No i doba je takvo da ljudi nemaju vremena slušati arije i komplicirane pjesme pa je prednost balada ta što su sažetije i što dulje žive. Što ih više imaš, karijera će ti dulje trajati – objašnjava. U Londonu obožava boraviti jer vlada pozitivna atmosfera i opuštenost, a to savršeno odgovara ovom galantnom i nonšalantnom šarmeru. Oduševljen je i metamorfozom Londončana iz mirnih i vrijednih ljudi, kakvi su do petka popodne, u opuštene, glasne i vrlo prijateljski raspoložene domaćine kakvi postaju vikendima.
– Čim u petak završi radno vrijeme, Londončani se pretvaraju u druge ljude! Primjerice, u studiju u kojem snimamo do 17 sati svi su tihi i fokusirani na posao, a poslije nas zovu na piće. Petkom u pet minuta do 18 nećete naći prazno mjesto u pubovima. Kafanski sam čovjek i moja nemirna priroda stalno traži društvo i druženja pa je londonski način života baš za mene. Odlazim i na predstave, mjuzikle, koncerte kojih ima napretek – kazao je miljenik ženske publike. Lani su mediji pisali o Čolićevoj vatrenoj obožavateljici baki Majdi koja je unatoč neumoljivom osiguranju uspjela doći do njega na koncertu u Banjoj Luci.
Bacale su se po pozornici
– I dalje me prate, ali s godinama su manje agresivne. Ne volim agresivne obožavateljice, ali baka Majda nije takva! Ona mi je ljubav izrazila strasnim zagrljajem i pogledom punim poštovanja, ali bilo je i onih koje su se bacale po pozornici. Na svakom mom koncertu u prvim je redovima stotinjak istih žena koje me prate kroz vrijeme. Uvijek ih zapazim dok pjevam i sve ih volim! Neke od njih bile su mlade djevojke kad su prvi put došle na moj koncert, a danas su ozbiljne žene i odnos s njima doživljavam na poseban način – kaže ikona. Mogao bi, kaže, izdati i knjigu o ženama koje su ga pratile u karijeri i ostavile traga u njegovu životu, a u njoj bi sigurno pisalo i o obožavateljicama koje Čolu nazivaju svojim mužem te o Beograđanki, šefici računovodstva iliti “boginji” u jednoj firmi čija je ladica u uredu puna fotografija i CD-ova Zdravka Čolića. Dio knjige bio bi posvećen i djevojčici koja je ugrozila vlastiti život da bi ušla u njegovu hotelsku sobu. – Na početku karijere sedamdeset i neke godine imao sam koncert s Kemalom Montenom u hotelu Dalmacija u Makarskoj. Odmaram se ja tako u hotelskoj sobi jer navečer nastupamo, baš sam se bio vratio s plaže kad se odjednom na balkonu pojavi vrlo mlada djevojka, ma još je bila i djevojčica, s nekim izrazom lica, joooj... Samo što nisam umro! Sa susjednog balkona prešla je na moj, nije mi uopće jasno kako je to uspjela jer su balkoni bili udaljeni metar i pol, a soba je bila na petom katu! Pokušavao sam je smiriti, srce joj je lupalo tristo na sat i objasnio sam joj da se moram odmoriti za koncert. U momentu kad sam je vidio da prelazi sa susjednog balkona na moj srce mi je bilo stalo od straha jer sam je već vidio kako pada s petog kata! Znale su mi obožavateljice ulaziti u sobu naročito kad bih spavao u bungalovima, ali taj osjećaj strave i djevojčica koja nije bila ni svjesna toga u kakvu se opasnost dovodi urezali su mi se u sjećanje. Iako se nikada nije potpuno saživio s time, status seks-simbola, priznaje, ne smeta mu.
– To se počelo provlačiti u medijima jer su me žene uvijek više slušale od muškaraca, iako imam i svoju mušku publiku. Javnost me gledala kao čovjeka koji lijepo izgleda na pozornici. Naziv seks-simbola s vremenom mi je malo ušao u vene i imidž – smješka se Čolić. Kao diplomirani ekonomist dovoljno je potkovan znanjem da može tvrditi da Hrvatskoj u proboju na europsko tržište, kojeg je ulaskom u EU postala dio, neće pomoći vlastita proizvodnja, već turizam i more.
– Manji u odnosu na velike imaju i manje šanse kad je riječ o konkuriranju proizvodima, pogotovo u usporedbi s gigantima kao što su Njemačka, Velika Britanija i Italija, ali zato je Hrvatska nadmoćna sa svojim morem i turizmom. Osim u Hrvatskoj, ljetujem i u Turskoj, Grčkoj i Crnoj Gori, ali Hrvatska po meni ima najljepše more i tu bi s ulaskom u EU trebala dobiti mnogo više nego do sada, a mislim da će joj već ova sezona to donijeti. Pozitivno je i to što se Hrvatima otvorilo tržište rada. Kakav će biti odnos snaga unutar EU ovisi o mudrosti vlada koje vode države, a čini mi se da je ova hrvatska vlada jako dobra i da zna što radi – komentira umjetnik koji se, ističe, ne voli baviti politikom niti je član neke stranke, ali prati politička zbivanja u regiji što bi, smatra, trebalo zanimati svakog građanina. Kako već godinama živi u Beogradu, zanimalo nas je i što misli o ljudima koji trenutačno vladaju Srbijom.
Neostvarena želja
– Aktualna vlada vodi Srbiju mnogo bolje nego što su svi očekivali. Neću hvaliti previše, ali mislim da su u ovih godinu dana svi pozitivno iznenađeni njenim radom i razvojem stvari tako da im mogu poželjeti sve najbolje do sljedećih izbora – rekao je Čolić te nam otkrio kako je sa 62 godine uspio zadržati lepršavost mladića. – Uvijek sam nonšalantno gledao na probleme. Kad me nešto najviše uzrujalo i brinulo, popio sam nekoliko pića i prespavao – kaže i savjetuje: – Promjena sredine divan je način da se riješe problemi. Ako se ne možeš preseliti, otputuješ nekamo na odmor i pomladiš se odmah!
U više od četrdeset godina izuzetno uspješne i bogate karijere jedna mu se želja nije ostvarila.
– Želio bih da sam imao neki uspjeh u svjetskim razmjerima, hit-singl koji bi se zavrtio preko oceana, ali na ovim prostorima postigao sam maksimum – zaključuje Čola.