Skrb za ozlijeđene i bolesne dio je ljudske prirode i krasio je našu vrstu više stotina tisuća godina prije izrečenih ili pisanih ljudskih i Božjih zakona. Danas antropolozi prema fosilnim ostacima jasno dokazuju da su naši pretci preživljavali teške lomove kostiju i ozljede što bi bilo nemoguće bez tuđe pomoći. Takav oblik ponašanja bio je svojstven samo vrsti homo. Normalan ljudski mozak ima mogućnosti empatije, suosjećanja te za razliku od drugih vrsta možemo lakše i brže zamisliti kako je drugome u pojedinim životnim situacijama bilo sretnim ili tragičnim. Ovo za nas specifično svojstvo jedno je od mnogih koje nam je davalo prednost u okrutnom okruženju preživljavajući stotine tisuća godina na rubu istrebljenja.
Ne, ne igramo tombolu
Kroz povijest društva i civilizacije stvarale su pravila, zakone te osnivale institucije koje su omogućile zdravstveni sustav kako bi pomogao ozlijeđenima i bolesnima ili sprječavao bolesti. U tome je uvelike pomogao napredak medicinske znanosti, tehnike, gospodarstva, ali i pomaci u institucionaliziranju solidarnosti i humanitarnog rada. Danas kao i nebrojeno puta ranije govori se o reformi zdravstvenog sustava u Hrvatskoj pri čemu se na vagu stavljaju prednosti i mane pojedinih modela zdravstva u svijetu. Kao neurokirurg volio bih raditi u zdravstvenom sustavu Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje su prihodi mojih kolega vrlo visoki pod uvjetom da sam čeličnog zdravlja do iznenadne smrti negdje u dubokoj starosti. Međutim oboljeti u takvom sustavu dok ste u radno sposobnoj dobi znači nesavladivu nesreću za pojedinca i njegovu obitelj.
Prvi uzrok obiteljskog bankrota u SADu jesu nepodmireni računi prema bolnicama. Stoga se svatko mora dobro zapitati kakav model zdravstva nudi svom narodu. Kao što se narod mora pitati tko i zbog čega mu nudi upravo takav model zdravstva jer se izravno tiče sigurnosti života svakog pojedinca i njegove obitelji u državi. Ne obratiti pozornost na bilo kakve promjene u zdravstvenom sustavu može nas koštati puno više nego što su platile kolateralne žrtve bankarskog sustava tipa udruge Franak.
Za zdravstvo bitno je i jačanje utjecaja liječničke komore koja mora štiti struku
Trenutačni bi se model zdravstva kako funkcionira u Hrvatskoj mogao opisati kao nakaradan. Ako ugledate profesore, docente, specijaliste i doktore znanosti kako usred radnog vremena u predavaoni ispunjavaju nekakve listiće nemojte pomisliti da igraju dobrotvornu tombolu. Oni se uče kako fakturirati dijagnoze, terapijske postupke i operacijske zahvate jer je to ozbiljan posao, značajno ozbiljniji nego zahtijevan operacijski zahvat.
Primjerice, ako prvo upišete postupak da ste zašili oslabljenu trbušnu stijenku, a potom izvadili upaljeni žučni mjehur točno takvim redoslijedom iako i jedno i drugo radite na istom pacijentu u jednom zahvatu tada biste mogli izgubiti desetak i više tisuća kuna po postupku!? Za fakturiranje izravno je odgovoran voditelj Odjela. Nakon ispunjavanja faktura svaki mjesec poput sportske prognoze gledamo rezultate koje smo postigli bez obzira koliko smo pacijenata operirali i sa kakvim uspjehom. Fakturiranje je toliko značajno da čak pojedini liječnici navode kako se kolege moraju ponašati financijski odgovorno zaboravljajući pritom da je loše dijagnosticiran i liječen pacijent najveći gubitak kako financijski tako i prema svim drugim ustaljenim mjerilima u medicini i zdravstvu. Dobro je poznato tko u velikim sustavima poput bolnica vodi brigu o financijama, a tko vodi brigu o pacijentima i tko kome mora omogućiti da što kvalitetnije radi.
Jeftinu floskulu da se uvijek može uštedjeti u zdravstvu na način da se smanjuje potrošnja lijekova i materijala može progutati neupućeni medicinski laik ali ne bi smjela biti prihvaćena od liječnika ili medicinskih sestara jer je znanstveno dokazano neistinita. Postoji suviše velik broj primjera iz povijesti medicine kada se štednjom počinio gotovo medicinski zločin. Kako bi smanjili udio duševnih bolesnika u bolnicama koji godišnje troše velik novac uvedena je frontalna leukotomija, odsjecanje čeonog režnja, zahvat opisan u kultnom filmu «Let iznad kukavičjeg gnijezda». Temeljni razlog uvođenja ove zastrašujuće operacije dvadesetih godina prošlog stoljeća bila je cijena operacije od samo 10 dolara. To je samo jedan od primjera kada su političari odlučivali da zdravstveni sustav treba nužnu uštedu.
Prije dvije godine započeo je veliki administrativni posao tzv. centralizacije javne nabave. Profesori, docenti, doktori znanosti sastančili su i usklađivali potrebe svakog pojedinog konca, vijka, proteze koje upotrebljavaju u kliničkoj praksi. Posao je trajao oko godinu i pol dana te je obavljeno na desetak sastanaka na «najvišem nivou» uz katkada žučne rasprave. Prije mjesec dana objavljeno je da se taj tzv. tender poništava i započinje se obavljati opetovano u dlaku isti posao. Tko za to odgovara? Intersantno je da je famozni model fakturiranja osmislio jedan od bivših direktora HZZOa na način da ga je djelomice prepisao iz sustava Australije. Drugi dio koji nije prepisao i bitan je za funkcioniranje zdravstvenog sustava ostavio je nesebično budućim generacijama. Sada taj isti gospodin doktor preko svoje privatne tvrtke pomaže bolnicama da što bolje fakturiraju, normalno za razumnu svotu. Znakovito je da je po specijalizaciji ovaj financijski stručnjak ginekolog što bi neki veseljak rekao da nam time slikovito objašnjava u koju rupu je utrpao financiranje u zdravstvu.
Zdravstveni sustav u Hrvatskoj koliko god izgledao nakaradan funkcionira izvrsno zahvaljujući entuzijastima, liječnicima, medicinskim sestrama i drugim zdravstvenim djelatnicima koji istinski vole svoj posao
Zdravstveni sustav razvijenih zemalja donekle je ogledalo mentaliteta naroda koji u toj državi živi odnosno raširenosti svijesti o nužnosti solidarnog sustava zdravstva. Moj narod je nebrojeno puta dokazao veličinu duha solidarnosti, a o tome svjedoče niz akcija za bolesnu djecu, ljude zatečene u prirodnoj katastrofi kada su pomoć davali oni koji to mogu ali i oni kojima to nije lako. Ako djelatnici u trgovačkom centru oboli dijete ona će zbog solidarnog sustava imati mogućnosti liječiti dijete. Moji prihodi su značajnije veći od njezinih i izdvajam više od nje za zdravstveni sustav, ali smatram da je to moralno i pravedno jer ja danas pomažem njoj da bi njezino dijete sutra moglo pomoći mojoj ili nekoj drugoj obitelji. Ovakav sustav daje nam dugoročnu sigurnost. Zdravstveni sustav u Hrvatskoj koliko god izgledao nakaradan funkcionira izvrsno zahvaljujući entuzijastima, liječnicima, medicinskim sestrama i drugim zdravstvenim djelatnicima koji istinski vole svoj posao. Ovo sam se nebrojeno puta osobno osvjedočio, a radim u zdravstvenom sustavu dvadeset i više godina. Nažalost ovu tvrdnju mogu samo osobno posvjedočiti jer dosada se nije nitko potrudio da to znanstveno argumentira. U svim ljudskim djelatnostima kao i u zdravstvu ima i onih koji nisu zaslužili da opstanu niti dan duže na poslu, međutim smatram da ih nema toliko koliko u nekim drugim djelatnostima u Hrvatskoj.
Ogromna, troma i neučinkovita administracija uništava ne samo zdravstvo nego i školstvo, pravosuđe, redarstvo i sve druge resore u državi. U razgovoru sa niže rangiranim činovnikom u jednom od Ministarstava saznao sam pobjedonosnu misao zaposlenika na neodređeno. Nije želio obaviti zadaću koju mu je ministar odredio te je slavodobitno zaključio «pa i tako će ministar za godinu dana otići iz svoje fotelje», a on, djelatnik ministarstva će ostati, dok ga smrt ili penzija od posla ne rastavi.
Administracija određuje kvalitetu bolnice i liječnika, mjeri učinkovitost liječenja i dijagnostike. Administrativnim odlukama osnivaju se veleučilišta ili sveučilišta kako bi se mogao uzeti novac onima kojima smo administrativno odredili da moraju biti još školovaniji (vidi medicinska sestra viša medicinska sestra) ili zbog nasušne potrebe da se nekom politički zaslužnom djelatniku dodijeli titula docenta ili profesora. Svakako se ne osnivaju radi potrebe da se studenti i učenici što više i kvalitetnije školuju. U posljednje vrijeme neka sveučilišta više ne trebaju niti predavaone već samo kancelarije u kojima će se izdavati diplome ( vidi 300 lažnih diploma u samo jednom zagrebačkom poduzeću). Time uništavamo sve u našem društvu što se stvaralo desetljećima pa tako i zdravstvo.
Sada se govori o privatizaciji zdravstva jer je navodno najbolja dijagnostika i liječenje u privatnim ustanovama. Ili se podmeće teza da je zdravstvo u državnim bolnicama već privatizirano, kako govori bivši direktor HZZO, a danas vrlo uspješan privatnik koji ne misli da bi se i to moglo shvatiti kao mogući sukob interesa. Interesantna osoba koja je zarađivala novac dok je radio na mjestu direktora HZZO-a na vrlo interesantan način.
Savjet urologa
Privatno zdravstvo kojeg vodi isključivo profit ponuditi će katkada i nepotrebnu dijagnostiku pa čak i nepotrebnu operaciju ako se adekvatno plati. Broj je operiranih pacijenata zbog tegoba lumbalne kralješnice u SADu je nekoliko puta veći nego u Kanadi. Razlika nije u populaciji, ali je razlika u nagrađivanju kirurga po broju operacija.
Nasuprot tome sve manje se neurokirurga odlučuje za obavljanje visoko rizičnih operacija jer ne donose toliki profit kao manje rizične operacije, a povećavaju mogućnost sudskih tužbi i značajnih odšteta. Privatizacija u zdravstvu i uništavanje ili slabljenje javnog zdravstva opasna je akcija za sve, pa čak i za one koji to predlažu jer im se može desiti da stradaju u prometnoj nesreći blizu nekog bolničkog centra koji zbog privatizacije, uštede i uništavanja javnog zdravstva nema kvalitetno zbrinjavanje traume pa će postati žrtve vlastite gluposti.
Najbolje medicinske usluge svugdje u razvijenom svijetu omogućavaju sveučilišne bolnice. Sveučilišne bolnice središte su medicinskog znanja kao i razvoja medicine pa time i velikog dijela zdravstve skrbi svake razvijene i uređene države. One su nosioci znanstvenih projekata, zapošljavanja najboljih liječnika u struci te daju uz finacijsku prednosti zaposlenima i učinkovitu logistiku posla kojeg specijalist obavlja. Sveučilišne bolnice obavljaju i razmjenu znanja sa drugim uglednim centrima u svijetu i izravno su odgovorne za napredak ili nazadovanje medicinske struke u državi.
Za zdravstvo bitno je i jačanje utjecaja liječničke komore koja mora štiti struku. Primjerice kao što je Jordanska liječnička komora ukorila novinara koji je pisao da je liječnik obstetričar ostavio mobitel u ženi nakon carskog reza i time jeftinim skandalom podigao čitanost svojih novina. Žena je slikana u profilu sa mobitelom u džepu (informacija provjerljiva na linku). Sada se ta novinarska kuća pita da li će biti u mogućnosti otplatiti ogromnu odštetu koju mora platiti ne samo osramoćenom liječniku već i Jordanskoj liječničkoj komori. Koliko puta ste na naslovnicama naših novina čitali o liječničkoj pogrešci, ali nikada niste naišli na jasan i čvrst odgovor Hrvatske liječničke komore kojoj naši liječnici svaki mjesec daju ne mala sredstva.
Medicinske sestre moraju biti zaštićene svojim sindikatom. Taj sindikat je u najvećem poslu kada treba ublažiti zahtjeve liječničkog sindikata, a nije kadar pomoći svojim članicama niti da prisile bolnice da medicinskim sestrama nabave kute već im je naputak da ih kupe same. Da nije bilo sindikata i njihove borbe danas bi u svijetu djeca kopala po rudnicima. Demokracija je postojala i za vrijeme robovlasnika. Sindikati su svugdje u kapitalizmu štitili rad i svoje članove.
U reformu zdravstva moraju se uključiti gotovo svi u Hrvatskoj ali na način da ispravno koriste svoj položaj u društvu po načelu zastupaj onoga kome si odgovoran, a ne državnu administraciju. Ovo se odnosi i na pacijente koji bi trebali odlaziti liječniku isključivo po zdravlje, a ne po bolovanje. U jednoj bolnici u Zagrebu (podatak poznat autoru) ukupno je oko 30% spremačica na bolovanju. Zamislite da ste vlasnik privatne tvrtke u kojoj jedna trećina djelatnika nedostaje ili još gore da ste djelatnik koji mora odraditi posao svojih kolega.
Unaprijediti zdravstvo mogu samo stručni i moralni ljudi bez obzira da li su liječnici, medicinske sestre, bioinženjeri, iskusni organizatori, ekonomisti ili pacijenti koji žele bolje zdravstvo i sigurniji život u Hrvatskoj. Ako se nadalje dopusti administraciji da određuje budućnost hrvatskog zdravstva, ali ne samo zdravstva očekujem da ćemo se u budućnosti naći tamo gdje će nas savjetovati netko od urologa.
>> Reforma zdravstva nije ni započela, kamo li da je realizirana i uspješna
doktor chudy je veliki covjek i strucnjak za razliku od svih dosadašnjih ministara....šteta samo što u ovoj državi takav covjek nema šansu sjesti u ministarsku fotelju....jer ipak, u ovoj državi, politici nije u interesu imati pravo zdravstvo vec iskljucivo i samo novac kako bi imala što krasti