Je li kriza u Ukrajini konačno otvorila vrata za gradnju terminala za ukapljeni plin u Hrvatskoj, u Omišlju na Krku? Kako doznajemo, upravo su u tijeku razgovori s kompanijama iz srednjoeuropskih država koje su zainteresirane za kupnju tog plina kako ne bi u tolikoj mjeri ovisile o ruskom plinu!
Zavist prema Italiji
Dogovorom s kompanijama iz Slovenije, Austrije, Mađarske, Slovačke bio bi riješen problem plasmana plina s Krka, jer upravo zato što je do sada bilo upitno tržište za plin iz hrvatskog terminala katarski emir Hamad al-Thani nije ušao u posao u Hrvatskoj, pa smo mogli samo sa zavišću gledati katarske investicije u Italiji, no tamo je osigurano tržište, domaće.
Ako se kriza s Rusijom brzo ne smiri, svađa oko Ukrajine tu bi zemlju mogla skupo stajati. Jer, ovisnost je u tom poslu obostrana, europske zemlje zasad ne mogu bez ruskog plina, ali i rusko gospodarstvo i država u velikoj mjeri ovise o prodaji plina na europskom tržištu, a uz druge gospodarske štete možda to bude i ključni faktor u smirivanju krize koja može zamirisati i na rat. Rusija ima najveće rezerve prirodnog plina, više od također plinom jako bogatog Katara koji se jako angažirao na plasmanu ukapljenog plina.
Foto: Kristina Franić
Uz ukrajinsku krizu, koja je podsjetila na zatvaranje plinovoda 2006. i 2009. godine, dogodile su se i promjene na svjetskom tržištu plina. Jačem prodoru ukapljenog plina smetala je visoka cijena, pa tko je mogao birati, birao je jeftiniji plin iz plinovoda. Međutim, SAD je napredovao u iskorištavanju plina iz škriljaca, pa se od uvoznika ukapljenog plina pretvara u izvoznika, kaže stručnjak za naftu i plin Davor Štern. Zbog toga je cijena u ovom dijelu svijeta pala, iako se na Dalekom istoku, zbog velike potražnje, i dalje drži visoko.
No, cijena može pasti i ako se kupci unaprijed obvežu na kupnju, umjesto da kupuju samo kad im je to povoljnije ili kad prestane dobava kroz plinovode. Može se tu čak pribjeći državnoj regulativi koja obvezuje kompanije koje prodaju plin na udio ukapljenog plina, čemu je pribjegla Litva, ali je dospjela na udar Europske komisije. Mladen Antunović, direktor tvrtke LNG Hrvatska, ističe kako su studije pokazale ekonomsku isplativost terminala na Krku, koja je i veća sada, u današnjoj geopolitičkoj situaciji.
Strateški terminal
– U postupku je proglašenje LNG terminala strateškim investicijskim projektom, u skladu sa Zakonom o strateškim investicijskim projektima. Osim toga, Europska unija je taj projekt uvrstila na listu od 248 strateških energetskih projekata EU do 2020. godine – kaže Antunović.
Investicija teška između 400 i 600 milijuna eura pretvorila bi Hrvatsku u značajnu točku u energetskim tokovima, povećana bi bila sigurnost opskrbe, angažirani bi bili građevinari, stizao bi siguran prihodi od tranzita. Antunović ne potvrđuje informaciju o razgovorima sa zemljama srednje Europe. Kaže kako su u ovom trenutku najzainteresiranije tvrtke iz SAD-a i Katara.
– Upravo prikupljamo ponude kupaca plina, dobavljača ukapljenog plina i investitora u terminal – kaže Antunović.
A tek kada krene plin i nafta iz Irana.